Veći broj puta bio sam svedok razočaranih, zluradih, začuđujućih (…) komentara na temu da je Internet u Srbiji definitno pokazao svoju nemoć (ne-uticaj) kada stranke koje su “bile najaktivnije” online nisu osvojile zbog toga više glasova (u ovom kontekstu se najviše pominje URS, a neki pominju i Dveri). O online uticaju sam pisao mnogo puta, ali bih ovaj put ponovo skrenuo pažnju na to da postoji mnogo veoma različitih vrsta uticaja. Ova tematika izgleda nije baš najjednostavnija za shvatanje, pa bih ovom prilikom opisao zašto postoje nedoumice koje se odnose na uticaj društvenih medija na protekle izbore u Srbiji…
Za menjanje mišljenja o organizaciji putem društvenih medija potrebna je realna suštinska (proverljiva) pozitivna promena organizacije tokom vremena!
Početkom godine sam pisao o veoma važnom trendu koji je direktna posledica ozbiljnog višegodišnjeg poslovnog korišćenja drušvenih medija – Radikalna transparentnost.
U osnovi, karakteristika ovog trenda koji se može povremeno videti u razvijenijim državama sadržana je u naslovu ovog dela teksta – ozbiljan angažman organizacije na društvenim mrežama tokom vremena (u proseku – nakon tri godine) dovodi do pozitivnih promena u organizacijama, uglavnom u domenu povećanja njene transparentnosti u svim segmentima poslovanja.
Ova pojava je očigledna kod svih organizacija koje napokon počinju da čuju realne (utemeljene) kritike njenih ciljnih javnosti, i u odnosu na ove kritike i realne potrebe korisnika – organizacija se menja na bolje.
Zašto su političke stranke “pukle” na društvenim mrežama?
Političke stranke u ovom kontekstu ne zadovoljavaju ni jedan jedini kriterijum da bi bile shvaćene kao neki entitet zbog kojeg bi se desila promena poverenja u njih:
- Intenzivno korišćenje društvenih mreža od strane političkih organizacija je počelo nešto pre zvaničnog početka kampanje, ili nakon početka kampanje. U kratkom periodu vremena (ispod 18 meseci ili dve godine) ne možete ništa ozbiljno da postignete na društvenim medijima.
- Kompletan sadržaj aktivnosti i angažmana u i oko političkih partija je bio skoro isključivo vezan za “pa(t)roliranje” (izbacivanje parola), a ne i na načine kako sprovesti ono što se obećava u kampanji. To nisu kvalitetni sadržaji koji donose nove uvide u aktivnosti stranaka.
- U strankama imate iste ljude, iste parole, a ne neke nove proverljive promene u koje bi ljudi realno i poverovali.
- Negativna kampanja kao osnova (trolovanje) sigurno nije sredstvo koje uspeva nekoga da ubedi nešto na društvenim mrežama.
- “Kreiranje virala” je samo jedna od specijalnih varijanti “kampanjskog” delovanja. Društvene mreže nisu “kampanjskog” karaktera.
- …
Da zaključim: “Puno će vode proteći Dunavom i Savom” dok političke organizacije ne usvoje “radikalnu transparentnost” kao način svog delovanja!
Manje vidljivi uspesi političkih stranaka na društvenim mrežama
U javnosti je manje poznata činjenica da sve ozbiljne političke organizacije u svojoj kampanji za izbore se prvenstveno obraćaju tzv. “sigurnim glasovima”, odnosno svom članstvu i simpatizerima. Ona politička organizacija koja više uspe u tome da “ne raspe” svoje glasačko telo u pravcu nekih drugih političkih opcija, ta politička organizacija ima bolje startne pozicije. Pridobijanje neopredeljenih i “preletanje” iz drugih političkih opcija je kod ovakve strategije kampanje uvek sekundarni cilj.

Jedan od retko inventivnih momenata u ovoj kampanji
Upravo iz pomenutog razloga, nove i/ili “prepakovane” političke opcije imaju mnogo lošiju startnu poziciju (jer nemaju sigurne glasove), i u zavisnosti od aktuelnog društveno-političkog konteksta imaju manje ili više uspeha kada kreću “od nule”.
Kada se aktivnost raznorodnih političkih organizacija na društvenim mrežama pogleda u ovom kontekstu, sve one organizacije koje su “sačuvale i pridobile” svoje glasačko telo, a da su bile aktivne na društvenim mrežama – uspele su u aktivaciji svojih “sigurnih glasova” i putem Weba. Po mom mišljenju, to se najbolje vidi u primerima online aktivnosti DS-a i SNS-a, generalno posmatrano.
A zašto mislim da neke “veoma vidljive” online aktivnosti nisu donele rezultat:
- URS nije imao dovoljno jasnu poruku šta je to promena koju sada sa sobom donose oni koji su poznati u drugom kontekstu godinama unazad.
- LDP baš i nije imao neku naročitu online kampanju, iako su mnogi to očekivali.
- Za Dveri sam više puta imao prilike da čujem kako su baš oni najaktivniji na društvenim mrežama (FB) i najbolje koriste Web za svoju kampanju (to uopšte nije i moje mišljenje), a mišljenja sam da njihova ciljna grupa nije baš toliko aktivna i da ne može baš daleko da prenese poruku na samom Webu…
Pobednik ovih izbora je – Twitter (a i Facebook)!
Nakon ovih izbora, Tviter je potvrdio svoju važnost i uticaj u Srbiji, i za razliku od onih koji tvrde da su izbori pokazale “nemoć” društvenih mreža, od početka predizborne kampanje pa do danas, na Tviteru se nalaze svi važniji novinari. Novinari su osnovni povod pojave i većeg broja političara na Tviteru, a sa novinarima pristižu i estradne zvezde, pripadnici pokreta pod nazivom “Džet-Set”, a za svima njima dolaze i njihovi “fenovi”…
Veliki broj pomenutih novinara zna ko su tzv. “online domoroci“, što ima za posledicu da njihova reč u slučaju potrebe može da se čuje mnogo dalje nego što je to bio slučaj pre početka izborne kampanje. Tviter je u Srbiji postao još brži medij nego što je to bio pre pola godine…
Veći broj političkih stranaka je kao osnovni alat online komunikacije u ovoj kampanji koristio Fejsbuk, što samim angažmanom svojih članova i simpatizera, što aktivnostima na sopstvenim nalozima (manje lokalnim, više glavnim nalozima), a ne mali broj njih je koristio i Fejsbuk oglase.
U svakom slučaju, posle ovih izbora društvene mreže više nisu iste kao ranije… Nastavak ćemo videti eventualno nakon formiranja nove Vlade, a sigurno na nekim narednim izborima…
































