Архива за 'baka' категорију

Pre proslave rođendana

јун 27, 2008
Dan je nekako počeo sa ujom. On nije mogao ostati do proslave, ali je bio tu sa nama danas i jako mi je drago zbog toga. Dan je počeo i sa sveopštom žurbom i blagom nervozom. Svi su nešto radili, spremali, premeštali, nameštali ... "organizovali se". Dan je počeo sa lepim vremenom, a onda, nekih sat vremena pre proslave, Leskovcem je protutnjala oluja kakva ovde skoro nije viđena. Dan je

Nedelja

фебруар 24, 2008

Jedno popodne sa bakama

децембар 26, 2007
Još jedan preview "retrovizora" - veoma sličan prethodnom :-) Slike, nešto novije od prethodnih, urađene su jednog popodneva pre (svega) dva meseca. Onog popodneva nakon što sam primila vakcinu a pre onakve reakcije na istu. [Uzgred, pre desetak dana sam išla do dispanzera i primila drugu dozu Pentaxim-a. Opet je bilo reakcije, ali je panika izostala jer smo mama i ja sada znale šta nam valja

Moje bake

децембар 10, 2007
Supergirl dugo nije osvežen, a ja rastem neslućenom brzinom. Koliko novina, koliko novih tema za pisanje, a koliko tek novih fotografija ;) Za sada ništa od toga, dugo najavljivani "retrovizor" ostavljam (tek) za kraj godine. A sada - jedan mali preview :) reći ću samo da su slike s' kraja avgusta (naravno, neobjavljene na blogu), a tema :))))) Moja baka Ljilja - mama moje mame Svaka mama ima

A posle smeška - baka

септембар 4, 2007
Onda kada je tata lovio moj smešak (i ulovio nešto) ja sam se izležavala na krevetu. Pored mene su bili i mama i tata ... ... a često je tu i moja baka. Ona ljubi "bakine" ručice. Onda me pusti da se malo odmorim ... ... pa me opet ljubi :-) ________________________________________

Sa baka Ljiljom

септембар 4, 2007
Pored baka Vesne, koja je u istoj kući sa nama, često me posećuje i mamina mama, moja baka Ljilja. baka je pravi spas za mamu i tatu, i sve ostale ukućane, jer kako dođe tako me uzme u ruke i ne ispušta. A volim kad me neko drži u rukama. Jednom prilikom kad me je baka posetila imala sam malu narandžastu ukosnicu. Pogledajte slike. ________________________________________

Kod baka Ljilje

септембар 4, 2007
Pored toga što me posećuje, i ja posećujem svoju baku. Već sam pisala o maminom naselju, a tamo sam već "domaća". Baka mi se uvek jako obraduje, i ne samo baka već i deka Dušan, i (pra)baka Ljubica, ali se oni manje slikaju od bake. Slično je i tetkom Milenom, koja tada nije bila raspoložena za slikanje (zato pogledajte naredni post). A ja čak i kad nisam raspoložena, za slikanje imam vremena.

Cafe ABC

август 21, 2007
Juče sam bila u šetnji. Pored mame i tate sa nama je krenula i baka. Prvo sam bila u kolicima, a onda kako to obično biva, kad mi dosade kolica, završila sam u maminim rukama. Na sebi sam imala plavu haljinicu-polo majcu i patičice, i prvi put sam čula komentare: "Vidi što je sladak." "Mali ..." i sl. E to stvarno nije u redu - i devojčice vole plavu boju, čak je i mama bila obučena u plavo (a

U naselju moje mame

август 16, 2007
Ukoliko ste čitali Gde je bila Supergirl? i sve naredne postove znate da (jedino) nisam pisala o svom boravku kod bake i deke odn. o onome kad sam prespavala u maminom naselju. Ja sam i ranije tamo odlazila ali onda (11.8.2007.) sam prvi put prespavala van kuće ili bolje rečeno u mojoj drugoj kući. I danas sam trebala da idem do deke, zato što deka Dušan puni 55 godina, ali smo ipak odustali od

Sami u kući

август 4, 2007
Možda naslov teme asocira na seriju dečijih filmova u kojima mali vragolan i pametnica Kevin ostaje sam u kući i radi to što radi (nisam gledala te filmove). Pa, kod nas se desilo nešto slično, samo što su tri vragolana ostala sama u kući, mama, tata i ja (lepo sam napisala "Sami u kući"). Sami smo u kući (a i šire) pošto su danas mnogi nama dragi ljudi otišli na odmore (neko na more, neko

Petnaest dana

јул 12, 2007
Ja sam Mia, i imam petnaest dana.Prošlo je i deset dana kako smo mama i ja kod kuće. Šta sam radila, to znate, ali šta volim (odn. šta sam zavolela) to vam nisam izričito navodila.Pre svega, ja kao i svaka druga beba koja želi da poraste volim da SPAVAM. I tada (stvarno) rastem.Dok spavam obožavam da sanjam. A sanjam često. I lepe i manje lepe snove. Onda kad su snovi lepi smejem se od uveta do uveta, a svi koji primete taj blaženi osmeh se istope od zadovoljstva. Samo tata je viđao moj osmeh na desetine puta, ali nikada nije uspeo da ga fotografiše. Čak je dežurao kraj kolevke sa uključenim foto-aparatom, ali nije vredelo. Sve što je ikad' zabeležio na slikama je po neki mali smešak, i ništa više.I ako to ne želim, ja sanjam i manje lepe snove, i onda se mrštim, ponekad zaplačem. Ipak najčešće sam bezbrižna, a vrlo često pomeram ručice dok spavam. Volim da dodirujem svoje lice što tatu često navodi na to štiti moje sopstveno lice od mojih sopstvenih ručica. Tata, ja svakako ne želim da se povredim, mada priznajem da se ponekad izgrebem ili iziritiram moju osetljivu kožu. Samo vidite šta sam još naučila - da grickam moje prstiće njam, njam i nisu tako loši :-)E sada - kako volim da spavam? Kolevka i krevet su OK, ali još ne mogu da se odlučim da li više volim da spavam na maminim grudima ili u tatinim rukama. Ipak blagu prednost dajem siki zato što je topla i mekana (kad je prethodno ispraznim). Eh, to je uživancija. Šteta što mama i tata ubrzo nakon što zaspim siku i zagrljaj zamene kolevkom (ali i ona je OK, kao što rekoh).Biti kod tate u rukama ima (drugih) svojih prednosti. Kod njega se osećam najsigurnije. Bilo da spavam ili sam budna on me blago lupka po guzi, to obožavam. Onda kad sam budna tata me klacka, a volimo i da "razgovaramo" (nija kao sa mamom jer ona mnogo više priča, ali je opet lepo videti brižnog tatu kako priča svojoj ćerkici).Inače, držanje u rukama često podrazumeva i šetnju po sobi. Što ja volim da šetam. Baš volim, i tek ću (još više) zavoleti.Međutim, ne drži mene samo tata u rukama, to radi i mama, pa bake, čak su se i tetke oprobale u tome. tako je ono sa lupkanjem po guzi prva je krenula baka Ljilja, a tata je samo "prepisao" dobar recept. Prvo lupkanje po guzi (zvuči kao smešan i nebitan događaj, ali nije) je zabeleženo na slici gore. Tada me je baka (mamina mama) smirila dok mama nije bila spremna da me nahrani.Šta još volim!?VODU, KUPANJEE što je to uživanje. Verovali ili ne, u bolnici me nisu kupali. Kod kuće sam odmah zavolela taj tretman koji izvodi moja baka Vesna. A posle kupanja slede tretmani koje manje volim i nakon svega nešto što takođe obožavam - češljanje.Bake su primetile kako je kosa počela da mi se uvija. Kažu da ću imati lokne. Zato mi i posle češljanja baka Vesna prstima prolazi kroz kosicu. One zaista žele te lokne, a ja se još uvek nisam opredelila kakvu frizuru želim. Šta li je u modi ove nedelje?

Rođendan moje bake

мај 17, 2007
Kao što sam već najavila, današnji dan je rođendan moje bake. Moja baka se zove Vesna, ona je tatina mama i živi sa nama. Iako je moja mama odlična u kuhinji i sprema sva ona divna jela i slatkiše, najveći deo onoga što jedem spremi moja baka. E baka je već majstor za kuvanje (i tata se slaže s tim) i drago mi je što njih dve spremaju papu za nas (mene i tatu).Mama (i ja s' njom) provodi dosta vremena sa nana Vesnom, uglavnom u razgovoru, tako da najčešće imam priliku da slušam njihove razgovore. I to mi je zanimljivo jer su njih dve jako interesantne (možda malo preteruju pričama o trudnoći i bebama, ali sam iz tih priča dosta saznala o svom tati - više nego od njega samog).E sad - svaka beba ima dve bake, pa tako i ja. Moja druga baka se zove Ljiljana, i ona je danas bila sa nama. Baka Ljilja često dolazi kod nas (i mi idemo kod nje) i voli da nas miluje. Nikad nije pušila cigarete, ali i od skoro (nažalost) da. Mami se to ne sviđa, ali eto i baka Ljilja se pridružila klubu u kome su već baka Vesna i baka Bilja (još jedna u nizu baka koju jako volim, inače rođena sestra baka Vesne). Dakle, taj klub pušača je večeras bio na okupu, ali ovoga puta na terasi JER JA I MAMA SMO BILE U DNEVNOJ SOBI. Ako nešto bebe ne vole onda je to dim cigarete, verujte mi na reč.I na ovom blogu se ne puši!Verovatno se svi pitate gde je u ovom rođendanskom slavlju torta (i kako to da je JA do sad' nisam pomenula). Pa bilo je torte, ali samo za tatu i ostale - ja i mama smo počele da izbegavamo slatkiše. Zašto? Kako? To je posebna priča, ali ispračaću vam je sada.Naime, danas smo ja, mama i tata bili na redovnom pregledu kod čika Srđana. Pokazala sam im da mi je super, Malo sam pozirala za moje roditelje na ultrazvuku. Čika Srđana ubedila da dobro napredujem. Mama je imala i par pitanja (što ustvari znači - podelila svoje strahove sa lekarom a ovaj je , kao što to i tata radi, otklanjao sumnje). Onda merenje pritiska, pregledi i ... merenje težine, mamine. Mama i ja super napredujemo, nismo mnogo teške i nismo previše kilograma dodale, ali nešto malo više od optimalnog jesmo. Tako smo uprkos odličnom (i uprkos svemu privlačnom prim. tate) izgledu nas dve postigle dogovor da smanjimo, a ako budemo mogle i potpuno izbacimo slatkiše iz ishrane. Pa, dobro, danas smo malo prekršile dogovor, ali ipak je bio nana Vesnin rođendan. Bilo je to veoma tanko parče rolata sa bananama (njam, njam). Ali jasno vam je da više neću glasno negodovati zbog malo slatkiša, a možda ih neću ni spominjati da bi nam dogovor uspeo. Dobro, i sutra ćemo malo zaboraviti na to, ali od subote ...