Архива за 'Deca' категорију
„Dopade mu se tad jedna lepa i pametna devojka, i on se uskoro oženi njome, maštajući da će ženidbom odagnati svoju usamljeničku tugu i da će se, stupivši na nov put i vršeći revnosno svoju dužnost prema ženi i deci, sasvim osloboditi starih uspomena. Još prvog meseca braka poče ga uznemiravati neprekidna misao: „Eto, žena me voli, a šta bi bilo kad bi doznala?“ Kad je ostala trudna sa prvim detetom i kazala mu to, on se najednom zbuni: „Ja dajem život, a ovamo sam oduzeo život.“ Naiđoše deca: „Kako ja smem voleti, učiti i vaspitavati, kako ću im govoriti o vrlini kad sam krv prolio!“ Deca rastu divna, hteo bi da ih miluje: „A ja ne mogu da gledam njihova nevina, vedra lica, nisam dostojan toga.“ Naposletku poče grozno i gorko da mu se priviđa krv ubijene žrtve, pogubljen njen mladi život-krv koja vapije za osvetom. On poče sanjati strašne snove. Ali kako je bio krepka srca, dugo je podnosio to mučenje. „Sve ću ja to iskupiti svojim tajnim mučenjem.“ Ali i ta nada bi uzaludna: što dalje, patnja je postajala sve jača. U društvu počeše ga uvažavati zbog dobrotvorne naravi; a njemu, što su ga više poštovali bivalo je sve nepodnošljivije.“
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, „Braća Karamazovi“
Slični postovi:Neke traže davola, pa pišu romane. Avaj! Ljubav žena! Poznato je da je divna ali i ...Ljubav bez nade "Kceri moja, ima jedna ljubav koja se nikako ne poverava ...Život, mladi čoveče, to je žena "Život, mladi čoveče, to je žena, ispružena žena, nabreklih grudi ...Znam ja to… "Znam ja to... Svaka žena bi htela život, onako, ceo, ...Lepota je strašna, jeziva stvar! Lepota je strašna, jeziva stvar! Strašna je jer je niko ...Znam ja to… Znam ja to... Svaka žena bi htela život, onako, ceo, ...Šta je bilo prvo, muzika ili patnja? Šta je bilo prvo, muzika ili patnja? Jesam li slušao ...Život je pitanje nerava Životom ne vlada volja ili namera. Život je pitanje nerava, ...Koliko puta u zivotu jedemo tudje piskote… Jedna devojka čekala je let na aerodromu. Kako se čekanje ...Život ratnika nikako ne može biti hladan ‚‚Život ratnika nikako ne može biti hladan, usamljenicki i lišen ...Jedan filozof se uvek motao onuda gde se igraju deca. I čim bi video nekog dečaka sa čigrom počeo bi vrebati. Samo što bi se čigra zavrtela filozof bi krenuo za njom da je uhvati. Nije hajao za to što deca galame i trude se da mu prepreče put do svoje igračke; čim bi uhvatio čigru da se još vrti, obuzela bi ga sreća, ali samo za trenutak: onda bi je bacio na zemlju i odlazio. On je, naime, verovao da je saznanje bilo koje sitnice – pa tako, na primer, i čigre koja se vrti – dovoljno za sananje opšteg. Stoga se on nije bavio velikim problemima, to mu se činilo neekonomičnim. Ako se najsitnija sitnica zaista spozna, sve će biti spoznato. I on se zato bavio samo čigrom koja se vrti. I kad god bi se vršile pripreme da se čigra zavrti, i kad bi se čigra zavrtela, u njemu bi se tokom zadihanog trčanja ka njoj ova nada pretvorila u izvesnost, ali kad bi nakon toga uzeo u ruke taj glupi komad drveta smučilo bi mu se, i dečija vika koju dotad nije čuo i koja mu je sada iznenada probijala uši, oterala bi ga odatle, i on bi se teturao kao čigra pod neveštim bičem.
Franc Kafka
Related posts:
Samo deca znaju sta zeleDa mi je samo pet minuta da budem na vlasti…Prvi edukativni seminar u okviru programa kontrole astme “ Ponovo u školi”, bio je zakazan danas (sreda, 9. septembar 2009) sa početkom u 19 časova, u Osnovnoj Školi „Sonja Marinković“ u ulici Puškinova 28 u Novom Sadu.
Semnar je bio namenjen prvenstveno roditeljima, sa ciljem edukacije roditelja čija deca imaju astmu. Seminar je zamišljen tako da se roditelji informišu o mogućnostima prevencije uobičajnih pogoršanja simptoma astme kod dece koja se u septembru vraćaju u đačke klupe.
Izvanredna Prof. Dr Slobodanka Petrović, sa Instituta za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine svojim volonterskim radom u saradnji sa Merck, Sharp and Dohme (MSD) spremna je da pomgne roditeljima čija deca boluju od astme, da im odgovori na brojna pitanja vezana za astmu. Astma je inače najčešće plućno obolenje u dece.
Studije su pokazale da su deca imala napade astme na početku svake školeske godine i da je više dece uzrasta od 5 do 15 godina hospitalizovano zbog napada astme tokom septembra nego u bilo koje drugo doba godine.
Pripremljeno je odlično i vrlo korisno predavanje.
Napravljeni su i odlični flajeri , ustvari mala brošurica “Deca i astma” u kojoj su odgovori na sva značajna pitanja za razgovor roditelja sa lekarima tokom redovnih poseta na početku školske godine
-šta su okidači za astmu u školi
-faktori rizika za astmu
-ponovljeni napadi astme
-učestalost simptoma
-važnost svakodnevne terapije za kontrolu astme
Seminaru su prisustvovali predavač Prof. Dr. Slobodanka Petrović, predstavnici MSD-a, snimatelj i reporter TV MOST, jedan novinar, direkror škole i ja. SEMINARU NIJE PRISUSTVOVAO NI JEDAN JEDINI RODITELJ!
Šta je razlog ovako lošem odzivu, odnosno neodzivu roditelja, kojima je seminar i bio namenjen?
Da li naši roditelji znaju sve o astmi pa im edukativni seminari nisu potrebni? Ili u novosadskim osnovnim i srednjim školama nema dece sa astmom? Da li to znači da sva naša deca imaju dobro kontrolisanu astmu, pa nije potrebno da se roditelji dodatno edukuju?
Volela bih da su odgovori na ova pitanja potvrdnii, ali nažalost nije tako.
Tri značajne stavke u lečenju astme su:
-Prepoznajte
-Prodiskutujte
-Pobedite
O svemu ovome smo na sajtu mnogo pisali, ali po pitanjima koja roditelji i dalje postavljaju Dr. Dušici Jarić mogu da zaključim da mnogi roditelji ipak nisu dovoljno edukovani i da često ne prepoznaju simptome kod svoje dece. Ili još uvek beže od dijagnoze astme kod svog deteta?
Lično sam obavestila desetak roditelja o danjašnjem seminaru, ali ni jedan nije došao na predavanje. Zašto?
Još jedna stvar koja me je pogodila je ta što ni jedan učitelj, nastavnik, razredni starešina, školski psiholog nije prisustvovao seminaru.
Moram da vam prenesem i jedan za mene veoma potresan podatak da je ove godine na EXIT-u jedan dečak iz Novog Sada izgubio život zbog nekontrolisane astme.
Naš zajednički volonterski rad ima za cilj da se ovako nešto nikada ne dogodi!
Moram i da kažem da su učesnici seminara pohvalili naš sajt (i naš volonterski rad) kao oličan sajt o astmi.
Izvaju Prof. Dr Slobodanke Petrović možete čuti večaras u 22,30 na TV MOST
Slični tekstovi:
Edukativni seminar o astmi sutra u Novom SaduSimptomi astme – kašaljCiljevi lečenja astmePočetak škole bez astmePrvi maraton uspešno završenSinoć je na TV B92 prikazan dokumentarni film Supersize Me. Film govori o tome koliko je loša McDonald’s a i bilo koja druga ”brza hrana”.
Ovih dana je medijima prilično interesantna tema zlostavljanja dece u školama, ali me je začudilo kada je na užičkom forumu grupa roditelja pokrenula jednu temu u kojoj opisuju kako su njihova deca maltertirana (hajde da ne upotrebim reč zlostavljanje) u školi, i to od strane nastavnika, a da nisu uspeli da pridobiju interesovanje medija uopšte.
Ne radi se o nekoj užičkoj, već jednoj beogradskoj osnovnoj školi i jednom odeljenju četvrtog razreda.
Ukratko, roditelji su na osnovu iskaza svoje dece podneli žalbe zbog načina rada jedne nastavnice. Ta nastavnica se uopšte loše odnosi prema deci, na šta su roditelji pokušavali da skrenu pažnju ali se nastanica branila tvrdnjom da deca lažu. Na samom kraju školske godine je preterala u maltertiranju tako da je roditeljima…
Predhodnih godina sam dosta često posećivao Šid i svaki put sam zalazio u Ruski dvor, a neretko se dešavalo da sam ostajao i po par dana - u tom slučaju, uvek smo dobili smeštaj u prostorijama istoga!Ovo je fotografisano tokom moje zadnje posete, u slobodno vreme promocije albuma ''Šljidi u žitu'' (www.youtube.com/sljidiuzitu).Autor fotografija: Saša Paljenkaš
(Footer: Pogledajte: - projekat "Mreza Kreativnih Ljudi": http://www.creemaginet.com - Moj licni blog: http://tihomirstojanovic.com - 2Black - moj aleterego blog: http://www.2black.wordpress.com - Bezbednost gradjana i gradjanki: http://www.bezbednost.org Kontakt: mrezakreativnihljudi (SADA IDE ZNAK at i nastavak)gmail.com i telefon 381/63/82-44-873I ako se ne bavim hardverom, nekako je u prirodi struke kojom se bavimo, kako je isti oruđe za rad, da se informišemo i poznajemo ovu oblast. Neretko, jedan od upita koje sam dobijao, bila je kupovina računara za decu, to je sada trend i poput televizora pre 30 ili video rekordera pre 20 godina, sramota je da u kući ne postoji računar. To u neku ruku i nije loše što se tiče nacionalne informatičke pismenosti, ali fokus ovog teksta zadržaću na kupovini računara za dete.
Dobro je što se kod nas pojavila svest o dobrim stranama i neophodnosti računarske pismenosti u savremenom društvu, bilo za lične ili poslovne svrhe. Možda razlog kupovine nije potkovan ovim motivima (često je to i zavist/novostečena potreba kao u gorespomenutim primerima televizora i videorekordera), ali je ono što bi trebalo da je krajnji ishod svakako nešto približno tome.
Prva dilema koja se kod mene javljala jeste vreme za kupovinu računara detetu. Na ovo pitanje je jako teško odgovoriti. I ako sam bio protivnik kupovine računara pre recimo 7-8 razreda osnovne škole, to je gotovo sada nemoguća misija jer je informatika sastavni deo osnovnoškolskog obrazovanja i u tom kontekstu računar je neophodno nabaviti ranije. Razlog mog odugovlačenja nabavke računara bio je lični primer. Da sam ranije dobio računar, bez stečenih radnih navika što se skole tiče, verovatno nikada ne bih došao do stadijuma da upišem fakultet. Sa druge strane, ljudi kojima sam branio da nabave detetu ranije računar, i koji me nisu poslušali, sada su svedoci upravo takve situacije, a to je da dete provodi dobar deo dana za računarom, a učenje istorije, biologije i tih predmeta koji su često puni detalja i neomiljeni, uz postojanje Interneta čak i nama nemaju smisao, a kako to tek objasniti detetu.
Sa druge strane, korišćenje računara od malih nogu doprinosi boljem shvatanju funkcionisanja računara, klinci počinju da hvataju osnovne cake, upoznaju radno okruženje što im kasnije mnogo znači prilikom naprednijeg korišćenja. Deca se oslobađaju od fobije koje stariji korisnici računara imaju, i novu tehnologiju doživljavaju kao nešto jednostavno i primereno njima.
No, druga dilema, i ujedno razlog ovog posta jeste razlog kupovine računara detetu. Ono što mi je neoprostivo u ovom slučaju jeste činjenica da se kompjuter često tretira kao bilo koja druga igračka koja služi da smanji vreme koje provodite sa detetom, time što ćete mu pružiti ono što ono želi. Ovo poseban značaj ima u slučaju ako detetu, sve u paketu sa računarom nabavite i Internet i date mu pristup u potpuno novi svet, paralelan sa onim realnim, što vrlo često dovodi do alarmantnih situacija poput skorašnjeg skanadala sa pedofilom.
Kompjuter nije igračka, na njemu se mogu igrati igrice, ali pored toga, pogotovu prilikom kombinovanja sa Internetom otvara se širok spektar mogućnosti, ili je možda u slučaju dece bolje definisati pretnji, koje vrebaju i u svakodnevnom životu. Ne bih da zvučim paranoično, ali problem u ovom slučaju nije do tehnologije, već do roditeljskih odgovornosti. Rad na računaru deteta od 7 ili 10 godina treba pratiti isto tako kao što pratite dete u ostalim aktivnostima. Ne bih da zalazim u diskusiju oko tipa igrica koje se daju deci, gde je dosta kritičara za zabranu pojedinih žanrova kompjuterskih igrica među mlađom decom, iz razloga što znam da je ovo nemoguće. Klasičan primer za to je GTA, koji je ako se ne varam 18+ igrica, a nema deteta koje je ne igra.
Boravak na Internetu, pak, je nešto što svakako brižno treba pratiti. Kao što sam gore spomenuo, Internet sa bezbednosne strane nije mnogo manja pretnja od realnih okolnosti. Porno sajtovi (deca su radoznala a i nije teško doći do istih), kojekakve zajednice na kojima lako mogu biti obmanuti, jer ipak oni nemaju dovoljnu životnu zrelost da donose odluke, i uopšte filtriranje sadržaja koje se nudi na Internetu može dovesti u najboljem slučaju do problema sa virusima na računaru a u najgorem verovatno ni sami ne možemo naslutiti.
Računar nije i ne sme biti zamena za vreme koje trebate provesti sa svojim detetom. U procesu odrastanja, uz sve bube i radoznalost dobro je naći se i iz prikrajka kontrolisati aktivnosti vašeg deteta da ne bi došlo do neželjenih posledica. Za praćenje kretanja na Internetu postoji gomila parental control rešenja kojima se može kontrolisati aktivnost deteta na računaru/Internetu, naravno ne u želji da ugrozite njihovi privatnost, već da se osigurate da neće biti žrtve nečijih izopačenih umova.
Bojim se da ovaj post ne daje odgovore već ostavlja mnogo pitanja, pa eto pozivam vas na diskusiju u komentarima. Nisam roditelj, i možda u tom slučaju nisam previše referentan da pričam o ovoj temi, ali prethodna dešavanja, kao i prilika da posmatram decu koja danas provode dane ispred računara umesto napolju (mada ovo zvuči kao klasičan generation gap problem) čini mi se da će otvoriti jednu potpuno novu dimenziju problema kod nas u budućnosti, od gojazne dece poput Amerike, do ko zna čega već što smo tamo imali prilike da vidimo. Koji su vaši utisci?
Photo credit: Mitikusa
Kristof Pacel istražuje živote kenijske dece koja su primorana da žive na ulici nakon što su im roditelji umrli od AIDS-a.
Pogledajte ovde.
Novo prijateljstvo - akvarijum ZOO vrta u Jagodini
Nažalost od posla ne stižem ni sa porodicom da provodim više vremena a kamo li da redovnije pišem - ovu sličicu sa nedeljnog izleta po Pomoravlju nisam mogao da ne podelim sa blogosferom …
© Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora
Nekad nabasaš na pojavu koja te pomeri. Nekad ona nabasa na tebe. Dve su me pojave ovih dana podsetile na razmere brloga u kom živimo. Svi mi to znamo ali je stvarnost neverovatno uporna sa svojim periodičnim upgradovanjem, nekako poput antivirus programa, sa jednom razlikom, ovde je u pitanju virus. Koji traje.