U zadnje vreme baš puno a zadnjih godina konstantno osećam bolove u kolenu. Nisam mnogo obraćao pažnju na to jer mi nije pravilo velike probleme. Pre nedelju dana sam onako usput otišao kod fizijatra i ‘’slikao” kolena. Dijagnoza je Gonatrossis bill ili ti artroza kolena.
Архива за 'Dijabetes' категорију
ONI ŠTO DOLAZE ZA NAMA
Oni što dolaze za nama, Imat će samo Betonirane pejzaže, Nosit će na glavi Zelene kape i šešire, A iz očiju Cvjetovi će da im vire. Oni što dolaze za nama, Slušat će samo Cvrkut plastičnih ptica, Imat će u osmijeh, U osmijeh, namještena lica. Oni što dolaze za nama, Imat će sterilizirane osjećaje Bez klica. Oni što dolaze za nama, Imat će i u WC-u, I u WC-u televiziju. Sklapat će prijateljstva Putem kućnog kompjutera. Oni što dolaze za nama, Umjesto šljivovice Ispijat će čaše etera.
Za sve one koji bi nešto hteli više da znaju o dijabetesu a mrzi ih da čita neka pogledaju neki od sledećih ”filmova” na sajtu you tube. Na veoma jednostavan način je objašnjeno kako funkcioniše inzulin i šta se dešava u telu jednog dijabetičara.
Nije valjda da vas je prepao sneg koji pao noćas i još uvek pada? Da li je moguće da ste odustali od treninga danas zbog toga? Ja sam u 7.00h već prtio patikama staze i odradio svojih 45min-8km. Milina, dok ga još nisu isprljali i ugazili. Totalno interesantan i drukčiji trening.. Sa nenormalnom motivacijom.. Ma šta ja pišem ovde..odoh napolje..
Jutro je, 06.00 sati. Ustajem zajedno sa svojom ćerkom koja se budi već oko pet i spremam joj hranu. Ona doručkuje a ja se spremam za trčanje i negde oko pola sedam sam već ”na asfaltu”. Posle treninga doručak, tuširanje i odlazak na posao. Čekajući u beskonačnim kolonama automobila shvatam koliko je ovaj svet postavljen naopačke. I koliko je trčanje simbol slobode. I koliko sam ja srećan kad trčim.
Juče sam imao prvi trening u novoj sezoni-pola sata lagano, 5km. E baš juče je i padao sneg, valjda to ima neke veze, to mi dođe kao mali test izdržljivosti, kao ako ne odustaneš od prvog treninga u sezoni onda si psihički spreman.. Mnogo se dobro osećam kada po nevremenu nabacim kapu, ispod nje slušalice a u njima neku dobru muziku, npr. ovu sezonu otvaram sa Atomskim Skloništem, šta ćeš bolje od toga… I pustim noge da me nose, lagano bez prejakog tempa.. I uvek mi krivo bude što je trening kratak a muzika odlična.. I zato ja trčim jer to i volim a kada nešto voliš onda i u njemu uživaš, a kad u nečemu uživaš onda se podmlađuješ i osećaš se zdravije.. A kad si zdrav onda si najbogatiji na svetu…
Veliki čovek koji je sagradio najveće zgrade, premostio najveće reke, napravio najbrže kompjutere i otišao na mesec. Napravio je on najstrašnije oružje da se brani od sebe samog ali ovih dana se jako uplašio od jednog malog bića zvanog virus gripa. I još pritom okom nevidljivog. Poleteo je Veliki čovek da vidi tuđa dvorišta po univerzumu a na svoje je zaboravio. A u njemu seje strah, bolest, ratove bedu. I postao je neprijatelj onome koga je stvorio-majci prirodi i mislio da bez nje može večno. Uništio je njene čiste žile kucavice i posekao njena pluća i misli da mu to neće biti vraćeno. Ali hoće. I valjda će taj Veliki čovek jednom shvatiti da mora živeti u zajednici sa njom i da je u stvari on mali a ona je Velika. I da lek za njegove probleme može naći samo kod svoje majke Prirode a ne u skupim labaratorijama. Niko ne voli svoju dece više od nje same. Ali kad su deca loša kazna ih sledi!
Znači ovih dana što više čajeva od žalfije, hajdučke trave, majčine dušice, nane, taheba, što više voća i povrća, belog luka, integralnih žitarica. Što više šetnje a što manje gledanja u tv i kompjutere, obavezno neka lagana fizička aktivnost, lepe reči, ljubav i prijatelji. I ovako otuđeni Veliki čovek tek sada se neće družiti i umesto da diše punim plućima on će nositi neke maske, maske koje kriju osmeh koji je nestao na njegovom licu..
Šta još treba Velikom čoveku da shvati da sam ne može i da mora poštovati druga živa bića?
Da proba da shvati da je put kojim ide slepa ulica?
Ili možda treba da se svi vratimo na nivo malog virusa pa da počnemo sve iz početka?
Danas sam istrčao ponovo 30km, skoro identičnim tempom kao prošlu nedelju. Iako sam trebao po Bojanovom planu istrčati 33km, na 26km sam udario u ”zid” i sa znatno sporijim tempom sam se dovukao do 30km i tu prestao da trčim. Bolje je da stanem nego da se desi povreda sad pred trku. Na trci će biti sasvim druga priča jer ću biti odmorniji i motivisaniji. Od danas pa do trke kreće manji obim treniranja i odmaranje da bi maksimalno spreman startovao 11. oktobra u Italiji.
Mrzi vas da izađete iz kuće i da se rekreirate? Uvek imate neki glup razlog da odložite trčanje? Mislite da je bolest jača od vas? Bitnija vam je glupa tv emisija nego vaše zdravlje? Baš danas pada kiša ili je jako vruće? E pa onda obavezno pročitajte ovaj članak objavljen na sajtu UTRKE.NET.
Jesen polako stiže u naše krajeve i sad je pravo vreme da navalite na voće i povrće. Sve je zrelo i lepo-paradajz, kruške, jabuke, šljive, breskve, grožđe.. I sad počinje pravo vreme za obilaske skrivenih, šumovitih kutaka zemlje Srbije jer priroda uzima svoje četkice i boji lišće najlepšim i najvatrenijim bojama koje postoje. I zato ne dozvolite da ovaj period prođe a da se ne šetate ili ne vozite biciklu, man’te se facebooka, chatova i ostalih gluposti, ugasite mobilne i kompjutere i bar na kratko udahnite realan život..
Soren Lilleore je uspeo istrčati skoro sve najteže trke na svetu i time pokazao da dijabetes ne mora biti prepreka već podstrek da budete još bolji.
Sinoć je na TV B92 prikazan dokumentarni film Supersize Me. Film govori o tome koliko je loša McDonald’s a i bilo koja druga ”brza hrana”.