Po Vukajliji papazjanija je nedefinisana masa za koju je uobičajeno je da čak ni njen kreator nije siguran šta su sastojci. Baš tako nekako izgleda i jezik ljudi iz naše struke, kako god se ona zvala. O tom jeziku, izražavanju i korišćenju stranih izraza u poslednje vreme se sve više prašine diglo, pa se postavlja pitanje šta i kako je zaista pravilno.
Boravak na webu mi je ogadio mnogo stvari, a jedna od njih je i gramatika. Iako mi je u osnovnoj školi ista bila jača strana, ne mogu reći da sam ostao njen fan u poslednjih par godina. Razlog leži u činjenici da je gramatika sve češće postala alat koji oni sa slabijim argumentima vrlo rado koriste da bi ispali pametniji. Da li se piše jer ili jel, samnom ili samnom, šargarepa ili krastavac postalo je neverovatno bitno odjednom, dok se sa druge strane gomila new age klinaca potpuno besramno zadovoljava uvođenjem novih slova u azbuku. Eto danas sam nekim čudom ukapirao koji je fenomen slova w koji mladi (ah during the war…) toliko fanatično koristi. Jebena instant vremena, deca iz kesice, i sms kultura. Overite klasičnu tastaturu mobilnih, od slova v vas dele 3 klika a od w samo jedan. Sms peting ne sme da čeka, baš kao što je nekad televizija bila brz medij.
Na skoro završenom BizBuzzu dosta pažnje se posvetilo korišćenju domaćih izraza tokom prezentovanja. Naprosto, i meni se često dešavalo da izbacim neverovatan termin i sledećih 3 i po minuta pokušavam da shvatim kako sam došao do istog. Verovatno najveća glupost koju sam uspeo da ubacim u svoje regularno izražavanje je in-house content production. I stvarno, to je neverovatna glupost, i u poslednje vreme se trudim da toliko količinu anglicizama izbacim iz svog jezika. Verujem da će me ljudi iz struke razumeti, ali ne i neko ko nije iz te priče a recimo želi da vidi o čemu to pišem. To rizikuje da već na prvom koraku izgubim neke potencijalne čitaoce, ali i ispadnem arogatni kreten koji želi da ispadne pametniji korišćenjem pametnih izraza.
No, počinje da mi i smeta odlazak u drugi ekstrem. Jednostavno neke stvari nije moguće reći na srpskom jeziku a da zvuče smisleno koliko god se borci za očuvanje srpskih reči trudili da iste koriste. Pogotovu ako je u pitanju tehnički jezik koji sam po sebi dodaje još jedan nivo težine na celu priču. Navešću nekoliko primera da bolje ilustrujem celu priču, vi u komentarima dajte prevod ako imate bolju ideju.
Label - odnosi se na dizajn formi i predstavlja tekst koji stoji uz određeni elemenat forme. Eventualni prevod je labela, što je isto rogobarno kao da prevodite social media u socijalni mediji.
Cloud computing - neko od kolega sa faxa je pisao diplomski o cloud computingu i pitao me ukoliko znam prevod istog. Apsolutno nemam veze kako se ovo prevodi a navodno na FON-u su ga preveli kao oblak računarstvo.
Developer - u narodu popularan i kao razvijač.
Crawler - … kako god (hvala Mileusni na primeru).
i tako dalje.
Verujem da postoje prevodi ovih reči ali su naprosto previše komplikovani da se upakuju u smislenu celinu. Lepota engleskog jezika je upravo u tome što se spajanjem (coin-ovanjem) mogu dobiti vrlo smislene celine, za koje u srpskom morate napisati čitav sastav. Ili napraviti totalno pogrešan prevod. Primeri mogu biti pillow talk (razgovor koji vodite sa voljenom osobom pred spavanje u krevetu) a za pogrešan prevod public housing koji bi vrlo zanimljivo zvučao u originalnom prevodu (javne kuće).
Treba voleti i čuvati svoj jezik, kao deo lične kulture i očuvanja tradicije, ali je zaista teško u ovoj industriji ostati dosledan. Stoga rešenje bi trebalo da leži u kompromisima koje pravimo po sopstvenom osećaju dok se neki najpoznatiji domaći rečnik, kao pandan Miriam Webstera, ne osmeli da ih definiše i ozvaniči. Do tad, verujem da će sve ove primedbe na korišćeje stranih reči biti lep način da kažete kako vam se nečije izlaganje nije svidelo, samo uvijeno u nešto lepšu formu.