Planeta Srbija

Kako je grah pao ove godine, kraj oktobra je krcat festivalima estradne informatike. Pa da krenemo:

Web.Štagalj, Našice, Hrvatska, 11-12.10.2008. Živopisni slavonski krajolik ugostiće viđenije ljude sa hrvatske dva nula scene. Dobra kapljica, domaća starinska hrana i posjeta lokalnom zoološkom vrtu.

TMT Ventures 08, Zagreb, Hrvatska, 28.10.2008. Na sajtu „Nove Europe“ za sada vidim da će kao „special guest star“ nastupiti izazovna i dinamična Maja Jelisić. Nama je zanimljiv segment „7 minuta“ za koji je rok prijave istekao prije dva dana.

Internet CEE 2008, Varšava, Poljska, 28-29.10.2008. Ako vam se zamjerio neko od organizatora domaćih konferencija. Ako imate zgusnut raspored i šaljete predstavnika. Ako je na lokalnim konferencijama sve sama magla i prašina. Ako ste evropskog duha i manira. Pravac Varšava.

BizBuzz 2008, Niš, Srbija, 28-31.10.2008. Nezaboravne trenutke u mehani ovaj put će da iskeširaju Slovenac, Švabo i Ilija Studen. Iz programa izdvajam okrugli sto sa Istokom Pavlovićem, Tijanom Sekulić i gostima.

JavaSvet: IT Dan, Beograd, Srbija, 29-30.10.2008. Neka konferencija o Javi. Dolaze naši ljudi iz Suna (Dalibor Topić), MySQL-a (Bogdan Kecman) i strendžeri, opet iz Suna (Simon Ritter).

Pogled iz virtuelnog sveta, Beograd, Srbija, 1.11.2008. McCann je dovukao dobar line-up, fali samo Iggy Pop. „Dragocjene savjete pri upoznavanju sa najnovijim svjetskim trendovima prenijeće vam najbolji“. Tipujem na Boru Miljanovića i Lazara Boškovića.

Pričam skoro sa Stevom Majstorovićem i psujem gulag preduzetništvo u kome se rilja po 16h dnevno. Zajedno konstatujemo da kukanju nema mjesta. Prvo smo eliminisali varijantu koju Steva zove „estradna informatika“. Zatim smo eliminisali skidanje sa dopa (preduzetnišva) kao drugo rješenje.

Treće rješenje je svesti mali biznis na podnošljive okvire, gdje Steva predlaže četiri izlazna scenarija:

1. Ukrupnjavanje 2. Sopstveni servisi ili proizvodi 3. Održavanje rješenja (budžet) 4. Podizanje cijena

Ili te nema.

Oni su džet set dvadeset i prvog vijeka. Supkultura ljudi koji su izabrali život kakav žele da žive sad i odmah. Naučili su kako da iskoriste tehnologiju u svoju korist i kreiraju prihode, vrijeme i slobodu koja im pruža mogućnost da jeftino skaču sa jedne ekskluzivne na drugu egzotičnu destinaciju u cilju postizanja maksimalnog ličnog zadovoljstva.

Pa i ne baš. Blog engleskog bračnog para Woodward prolazi kroz blog depresiju nomadskog života. Daleko od kuće, bez prijatelja pri ruci, česte promjene životne lokacije, nerazumijevanje sa lokalnim stanovništvom i prisutan osjećaj da “to ipak nije to”. Rasulo počinje onda kad na vidjelo izađe stara preduzetnička boljka, kad uletite u loš niz, ređate promašaj za promašejem s linije slobodnog bacanja, a račun svakog dana sve tanji i tanji. Progutati ponos i pokunjeno se vratiti kući, da bi se na kraju ispostavilo da ste se samo izglupirali, skršili pare i vrijeme.

Ukratko, nomadski život jako puno utiče na vaš biznis koji jelte i služi za finansiranje istog. U momentu kad nastane kratak spoj, vi se nađete sami u mraku daleke zemlje i vama dalekih ljudi.

Šta je to što sprečava ljude da napuste 9-5 radno vrijeme i posvete se životu ispunjenom putovanjima i srećom? Ono što pokreće svijet. Pare. Napuštanje 9-5 posla i čitave rutine takvog života uzima jako puno vremena. Kreiranje novog alternativnog i geografski nezavisnog izvora primanja zahtjeva jako puno vremena. Dizajniranje novog života od nule uzima puno vremena.

I najzad, 99% ljudi ne može da podnose pritisak preduzetništva ili prosto nisu u stanju da izgrade biznis koji može da im donosi dovoljno novca za život kakav žele, ali i da imaju dovoljno vremena da troše taj novac. Izlazak iz 9-5 okruženja po pravilu znači ulazak u još gori gulag 10-02 preduzetnišva sa nikad izvjeznim rezultatom. Umjesto da ti život visi o koncu, mnogo lakše je provesti 8h na poslu i uživati u životu.

Sun Cu je rekao: “Ako je vojskovođa slab i blag, neprosvećenih naredbi i vođstva, oficiri i ljudstvo nemaju stalne dužnosti, a raspored ljudstva u formaciji neuredan, to je rasulo”.

Ili drugim rječima: “Ako je menadžer slab i blag, nesklon šefovanju, a tim sastavljen od freelancera koji paralelno igraju na više pozicija, to je rasulo i siguran kraj”.

Ništa na uspjeva kao uspjeh. Sun Cu nam je u amanet ostavio ključ zagonetke: “Oni koje su drevni smatrali umješnim u ratovanju osvajali su lako osvojive. Tako pobjede onih koji su bili umješni u ratovanju nisu bile označene mudrošću ili hrabrošću. Tako su njihove pobjede bile bezgrešne. Onaj ko ne pati od grešaka usmjerava svoja djela ka sigurnoj pobjedi, pobjeđujući one koji su već poraženi”.

Sun Cu je rekao: “Mudar vođa će se usredsrediti na otimanje namirnica i drugih zaliha od neprijatelja. Jedan kilogram neprijateljske hrane vrijedi kao dvadeset kilograma naše. Jedna bala neprijateljskog sijena vrijede kao dvadeset naših.“

Organizacija u kojoj vam kažu „pozdravi tatu“ ili u koju ste položili pare da se zaposlite jamačno se može smatrati neprijateljskom. Kako na efikisan način otimati namirnice od neprijatelja, iliti raspolagati firminim resursima u vlastitu korist, godinama je demonstrirao Srećko Šojić. Organizacije vas mame mogućnošću prividnog dobitka. Kupiću ti nove silikone, ako upišeš drugu godinu faksa. Valja primjenjivati jasan sistem nagradi i kazni. Ako ne upišeš drugu godinu faksa, kupiću ti golfa peticu da ti se svi smiju. Glamorozne industrije (PR, mediji, šou biznis…) su poznate po prividnim povlasticama koje nude, ali i po tankoj plati. Grebanje, otimanje i štekovanje (k)od neprijatelja, bilo da se radi o preduzeću ili roditeljskoj kući je suština kresanja troškova.

Neki inteligetni ljudi na upornost gledaju uskogrudo. Problem je u pogrešnom fokusiranju. Uporni rad kojim se želi pod pod svaku cijenu uspjetu u košarci nije upornost. To je fanatizam. Upornost znači uspjeti u sportu.

Ako košarka nije za vas, izmjenjajte još pet, šest,… petneast sportova dok se ne pronađete u badmintonu ili nekom drugom od 35 olimpijskih i na stotine drugih sportova. Ako treba izmislite i svoj sport. Novi sportovi nastaju kao kombinacija nekoliko postojećih, vrlo vjerovatno zato što se osnivač nije postigao “značajne rezultate” u nijednom. Ali i obratno, jer se smorio pošto je osvojio sve što se osvojiti može. Bitna je kategorija, ne pojedinačna oblast ili disciplina. Bitno je uspjeti u biznisu, ne u prodavanju italijanske keramike. Bitno je uspjeti u muzici, ne kao basista rok benda.

Da bi smo saznali zašto inteligentni ljudi na upornost gledaju jednostrano, moraćemo se vratiti u prvi razred osnovne škole. Po društvenim normama inteligetni su oni koji od malih nogu sa najvišom ocjenom polažu različite testove. Odlikaši. Oni su tokom odrastanja i formiranja ličnosti fokurisani na uski set tuđih ciljeva: završiti sa najvišim ocjenama osnovnu školu da bi se upisali u prestižnu srednju školu, završiti srednju sa najvišim ocjenama da bi se upisali na prestižni fakultet, studirati sa najvišim ocjenama da bi se zaposlili na vrhunskom radnom mjestu…). Sve se unaprijed zna. U čitavom tom procesu svaka greška se oštro sankcioniše, samim tim svi odlikaši sistematski nisu naučeni da griješe.

To su oni poznati primjeri kad školski sistem namješta rezultate tako što razrednica traži od profesora fizičkog da zakržljalom ćori prepravi trojku na peticu, ne bi li ovaj imao pet nula prosjek. Tim potezom mu je upravo drastično smanjila šanse da uspije u stvarnom životu. Neki inteligetni ljudi prožive čitav vijek pod protekcijom nekog višeg sistema: nakon fakulteta idu korporacija i brak. Strah koji se rađa iz nenaviknutosti na greške sprečava ih da rizikuju. Sistematski su naučeni da upornost gledaju kao na samo jednu, eventualno dvije-tri stvari u dužem vremenskom roku: biti najbolji đak u odjeljenju i savladati muziciranje violinom.

Ulaziš u nešto o čemu apsolutno nemaš pojma. Kad te krene početnička sreća, umisliš da si najpametnijina svijetu. Posle godinu ili češće manje, dobiješ takvu vaspitnu šamarčinu nakon koje se otrijezniš i mamurno počneš da shvataš u šta si se upustio.

Suština je da se stalno vrti jedna te ista filozofija uspijeha. Ona se može iskazati na više načina, zavisno od okolnosti i postignutog nivoa organizacije:

U školi: Upornost je na kraju krajeva jedina bitna stvar. Svijet pripada strpljivom čovjeku.

Na ulici: Ne pravi pare pamet, već upornost. Ne završava školu glava, nego guzica.

U kafani: Lako je tuđim kurcem gloginje mlatiti. Ne jebe lep, već uporan.

1. Zdravlje 2. Pare na računu 3. Žena u krevetu

Domaća scena polako se ukrupnjava u oblasti uslužnog Internet biznisa. Trojica mojih prijatelja su paralelno ovih dana uselila firme u nove koncelarije: Siniša Webtrend u Našicama, Nixa Haragei u Beogradu i Dragan Superawesome u Novom Sadu. Nek’ je sa srećom!

“U ovom poslu onog momenta kad staneš, počinješ da padaš.” —Miroslav Mišković

(via)

Dobre ste skontali s kim imate posla. Đesu svi oni kulj servisi što ih mašinerija za pravljenje para proguta barem tri komada nedeljno?

Mladi momci, naloženi na Internet biznis, kupio ih Gugl, pa došli prvi dan na posao u novu firmu. Montejn Vju, Kalifornija, upeklo sunce na plus pedeset stepeni, na portirnici nema žive duše. Unutra čuje se žamor. Niđe zemljaka da ti sad pripomogne da se snađeš u tuđem svijetu. Geekovi, šta će, ajmo ranac pod dupe, Macove na koljena, pa udri po kodu. Posle jedno dva ipo sata ufati ih tu kako kodiraju čistačica i izbaci ih napolje.

Sreća u nesreći, taman na kapiji zadesi se tu naš jedan čovjek. Brko, vozač viljuškara u firmi. Ti u svijetu našeg čovjeka vrlo lako prepoznaš. A bome i on tebe. Normalno, Brko je prvo zemljake odveo u Guglov bife. Odmah viknu konobaricu po imenu. Pojavi se sa četiri Jelena onako srednjih godina, malo jača, ali dobra za mrknuti Latinoamerikanka. Još joj je nešto zemljak prigovaro za muziku, ali moje tadašnje znanje engleskog nije bilo na tom nivou da sam smisleno pofato sve.

LM, Brko poče priču: “Vidite momci, mi ti imamo već koliko oćeš ovih naših velikih ideja koje nam samo prave trošak. Taka je i taka stvar. Nego, aj vi malo iskulirajte taj svoj proizvod za sada. Biće i on normalno, dobićete vi i svoj tim inžinjera i dizajnera da radi sa vamo. Joj, kad vi to ono pravo završite i lansirate, ali će biti hype! Al’ polako samo. Eeej, ne bi vas Google nikad slago, to ti ja k’o tvoj zemo kažem. Bote, ja ti Google u dušu znam, nije ti to neka neozbilja firma. I taj vaš Sergej Brin. Ja ga znam kad je šibicar bio na Stenfordu. Druže, mene je malo i socijalizam zafatio, pa imam i te škole. Mi smo kod Tita više radili nego ovdje u Guglu. Ovo ti je raj! Ovaj Švabo, gazda Šmit, to ti je jači ekonomista i od Ante Markovića!

Druže, prvih pola godine ništa ne radiš. Tvoje je samo da pofataš za tih pola godine kako se koriste komande u WC-u. Imam ja tu svog čovjeka, Kemala, njemu je mater iz Zavidovića, a ćaća mu je iz Bombaja. Ne bi ja vas svakom dao, pa vi ste ovdje jedini moji. Zato ćete vi kod njega u tim pa da vidimo kako može taj jedan sitni problemčić da se rješi. Nije to neki veliki problem, ali nam je malo glavni inžinjer tanak s tim nekim specifičnim znanjem, znaš kako je kad para udari čovjeku u glavu, i curu našao, ko će sad džedžiti ispred kompajlera… Ja, ja… Nego sad ste najjači, sad imate priliku i najbolje uslove na svijetu da oborite vlastite rekorde vremena provedenog ispred ekrana…“

Za poker kažu da je igra života. Preduzetništvo je onda poker aparat. Stvaranje nečega iz ničega je magija. Magija je obično povezana sa mitovima i legendama. Čarolije ne postoje, postoje samo čarobnjaci. U trenucima kad se čvrsto držimo za to da nemamo ništa, neko će nam reći: “i to je nešto”.

“I to je nešto” je vaš početni ulog. Muda i rječ čvrsta kao kamen temeljac su dobar početni kapital. To je ono “ništa” iz kojeg ćete stvoriti prvo konrektno “nešto”. Sve ostalo je proces duplanja kao na pokeru. Manja ili veća. Čim se okrenete i potrošite prvu paru, shvatite da nema tog novca koji se ne može potrošiti i da gomilanje love na kamari samo po sebi nije rješenje. Tada počinje igra čije svako sledeće dijeljenje zahtjeva da uložite kompletan dotadašnji imetak.

Postati stručnjak za bilu koju tematiku je mnogo lakše nego što mislite. U startu jedino zaobiđite teme kao što su politika, fudbal i muvanje djevojaka, za sve ostalo, ekspert se postaje za tili čas. Jim Edwards preporučuje tri prosta koraka:

1. Kupite knjigu iz oblasti u kojoj želite postati ekspert i pročitajte je od korica do korica. 2. Pogledajte na Amazon.com sadržaj barem još 5 knjiga na željenu temu. 3. Napraviti listu 10 glavnih problema sa kojima se ljudi susreću i tehnikama koje se koriste za rješavanje istih.

Posle ovog, znaćete o datoj temi više nego 90% ljudi na ovoj Planeti. Kad prodajete nešto, čitava je fora da o proizvodu znate malo više od vašeg kupca. Goran Aničić je jedared pisao kako se neki programerski tim mjesecima natezao da proda neko Web rješenje, da bi iskusan prodavac za jedno poslepodne zaključio prodaju, bez da je znao išta o Internetu. Kako se postaje ekspert, još par savjeta od Timma Ferrisa:

1. Priključite se u 2-3 strukovna udruženja iz date oblasti. U Americi ih ima na tone i sve se završava uz pomoć kreditne kartice i par minuta na Internetu. 2. Pročitajte 3 najprodavanije knjige iz date oblasti i napravite presjek svake od njih na jednoj A4 strani. 3. Održite par besplatnih seminara u velikim i poznatim kompanijama ili na univerzitetima. 4. Ponudite se magazinima iz date oblasti da besplatno napišete tekst. Ako vas odbiju, ponudite se da intervjuišete nekog već postojećeg eksperta. Bitno je da vam se ime provuče kroz novine.

I zlatno pravilo: nikad se nemojte pretvarati da ste nešto što niste. Najlakše je uvijek reći istinu.

Lijepa dot-com priča iz Hrvatske. Nakon tačno 13 mjeseci rada sajt programera Gordana Orlića (24) Who is Hosting This preuzela je kompanija Quality Nonsense Ltd. iz Londona. Interesatno je da ovaj projekat još uvijek niko nije kopirao. Zbog hrpe drugih projekata, Gordan i partner Stanislav odlučili su da prodaju sajt. Prodaja je trajala cirka 4 mjeseca, a za konkretan deal trebalo mu je nešto manje od mjesec dana.

Gordan navodi da se radi o vrlo korektnoj firmi i da iako je pregovaranje trajalo mjesec dana, stvari su išle vrlo glatko. Financijski detalji će ostati tajni, ali se radi o petocifrenom iznosu u dolarima. Inače sve je krenulo kad je sajt Diggovan.

Evo i nekoliko podataka iz prve ruke: „Tih prvih mjesec dana smo bili više down nego up. Spikeovi prometa su bili nehumani. No to se smirilo, a linkovi ostali. 50% prometa su nam referring sites. Prosječan promet je bio oko tisuću ljudi dnevno što je u godinu dana dovelo do 450k posjeta + oko 350k od prvih par tjedana što nemamo zabilježeno. Uz nekih 10 tisuća klikova na naše google adse servali smo i oko 2 milijuna pejdeva. Cijelo vrijeme smo bili na MediaTemplu koji ima fini omjer cijene i kvalitete usluge koju pruža. Nisu njihovi VPSovi savršeni, ali za ovaj tip projekta zaista daju dobru stvar za ok pare. Da, Digg nas je srušio, al tesko da mogu krivit MT.“

Via Siniša.

O kojoj firmi je rječ?

Njihova poslovna strategija bila je kupovina jeftinih dionica, vještačko naduvavanje cijena i pravljenje zarade o trošku ostalih, a moto – niko ne smije spustiti telefonsku slušalicu dok klijent ne kupi akcije, ili ne umre. Čudo od djeteta, Rotschild, kurve, kokain, potapanje megajahte, bajbuk, miran porodični život i prodana autorska prava za film. Scenarista filma Boiler Room je jedno vrijeme radio u firmi kod ovog gazde.

NY Confidential. Ribetina koja zarađuje preko agencije $2.000 na sat. Dva sata posla minimalno. Malecni Jevrej u ulozi makrao nad makroima. Oglašavanje agencije po prestižnim glossy magazinima. Pimp style. Bajbuk. Vjenčanje u torziji. Snovi o prodaji filmskih prava.

Sunshine – Kokane

Ovo može samo Biznisblog, dvije uzastopne recenzije u jednom danu.

Simpatična knjižica sa jednostavnom porukom. Razlikujte se! Razlikujte se od svih ostalih tako što ćete da budete nešto naj-naj. Najslađi, najsporiji, najmanji, najružniji, najgori, najgluplji, najveći, najtrapaviji, najsrećniji… i tako taj fazon. Ako mene pitate, ne vrijedi svih $13.57, ali bi za nju dao jedno $6. Preporuka je i da preskočite prvih pedesetak strana, krenite od poglavlja „Varanje“. Eto.

Ne pamtim kad sam poslednji put pogledao film sa tako ubjedljivom glumom! Samo zbog glume treba da se pogleda!

Ovo je najbolji film o biznisu koji sam gledao do sada. Centralna tema je najteži posao na svijetu – prodaja. “Fuck” se pojavljuje skoro isto koliko u Scarfaceu. Energijom nabijene monologe Davida Mameta (Wag The Dog) uigrana “oskarovska petorka” prosto melje tokom kišne noći i prijepodnevnog dijela narednog dana na svega tri lokacije: u kancelariji, u kineskom restoranu preko puta i u uličici između kancelarije i restorana.

Raja ne voli kvalitetno. Film je završio sa negativnim skorom od minus dva miliona dolara. Da glumci nisu nastupili za mnogo manje pare, šteta bi bila dramatično veća. Al Pacino je nastupio u filmu za 4 puta manji honorar, Alec Baldwin je za ulogu života uzeo $250,000 dolara i tako dalje. Inače, kultna Baldwinova scena je uvod u samo priču i u odnosu na ono što vas čeka u nastavku predstavlja ukusno predjelo.

The HATR – specijalizovani sajt za bacanje hejta.

Da li zvijezda zaista pišu svoje blogove ili to neko drugi radi umjesto njih? “Ghost writing” je klasična pojava u šou biznisu. Od pisanja muzičkih tekstova do autobiografija, zvijezde angažuju profesionalca da to radi umjesto njih. Što se tiče blogova mislim da je istina negdje na sredini, većinu dnevnih unosa objavljuje angažovana osoba, dok zvijezda ponekad sjedne i sama napiše poneki tekstić.

Nešto novo na čemu sam radio u poslednje vrijeme. Mravojed je sajt koji sadrži lokalne oglase za preko 50 gradova širom Balkana. Mravojed su lokalni oglasi, u svakom selu. Sajt za pijačare i pijačarenje. Prvi te vrste. Danas smo paralelno krenuli u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji. Geekovima je zanimljiv detalj da se oglasi mogu i preko RSS-a pratiti.

Ažurirano: Mravojed baner možete preuzeti odavde. Trenutno je dostupan u popularnim dimenzijama 468×60, uskoro stižu i ostale veličine.

Karadžić je kao doktor David angažovao ove godine Zorana Pavlovića da mu napravi vebsajt www.psy-help-energy.com putem kojeg je nudio svoje usluge, odnosno pomoć kod seksualnih smetnji, depresije, epilepsije, multiple skleroze i životnih teškoća uopšte.

Preko sajta su se mogle kupiti i male amajlije. Preko ovog sajta sa dr Davidom se jednostavno moglo stupiti u kontakt preko dva broja mobilnog telefona i mailova dddavid86@Gmail.com i uvekimapomoci@psy-help-energy.com.

(via Trista čuda, B92)

Bukvalno prije minut glavni i odgovorni urednik e magazina Milan Kovačević poslao je tužan cirkularni mail: “Kompanija Color Press Group je odlucila da, usled neispunjavanja finansijskih ocekivanja i izostanka saradnje sa magazinom Fortune, ugasi E magazin. Nazalost, broj 64. (avgustovski) nece izaci iz stampe.”

Dejan Nikolić, Miloje Sekulić i Milan Kovačević su uradili lavovski posao na popularizaciji nove ekonomije u Srbiji. U prvom broju e magazina sam objavio svoj prvi ozbiljan tekst i prilično me pogodila ova vijest. Biznisblog je dobio ime po istoimenoj mini seriji koja je objavljena tamo. E magazin je kao najtiražniji poslovni magazin u Srbiji preuzela Color Press Group prije samo nekoliko mjeseci.

Ažurirano: Zvanično saopštenje: Prekinuto izdavanje E-magazina (via Goran Aničić, Color Press Group)