Prebacujući kanale, više iz navike nego što sam se nadao da ću naći nešto zanimljivo na televiziji, zaustavih se na kanalu PinkBH. Na njemu prizor od desetak djevojaka, obučenih u crne kupaće kostime, koje su se muvale u nekom predvorju hotela. To što sam vidio nije mi imalo puno smisla. Kadar se međutim promjeni na jacuzzi u kome je jedna od djevojaka smješkajući uživala dok joj je momak obučen u bijelo vodenim mlazom masirao butine, a ostatak isto obučenih djevojaka je vježbao na spravama za fitnes. Uh, opet neka vulgarna reklama, pomislih! Presjek i sljedeći kadar! Paf! Isto obučene skakuću po krevetu, jedne se izležavaju i maze dušeke, dok druge od zanosa jednostavno ne znaju šta ih je snašlo. Sve to u sobičku hotela. Kraj reklame je obilježio logo i vraćanje slike na dvoranu u kojoj se održavao finalni izbor za Elit Look BIH.
Sljedeća stavka u programu je bilo predstavljanje djevojaka. Izlazile su jedna po jedna. Jedna mlađa nego druga. Prosjek godina im je bio 14. Naglo mi je prestalo biti svejedno!
Uzeću za primjer, sličnu manifestaciju koja se provodi na potpuno drugačiji način. Tako u Njemačkoj, Heidi Klum ima svoj reality show “Njemačka traži supermodel” u kome učestvuju djevojke u starosti od 17 do 25, radeći sa priznatim stilistima, snimajući probne reklame ili učeći kako se ponašati na sceni?. Serija je doživjela uspjeh i sad će biti snimana i treća sezona. Broj prijavljenih djevojaka je ~12000 po sezoni. Nije imala nikakvih vulgarnih scena, ni nekih problema zbog samog izbora djevojaka.
Zašto se onda u BIH dozvoljava izbor djevojaka koje imaju 14 , koje se zbog sponzora moraju smiješiti iz jacuzzija ili kreveta po sobama, noseći skoro pa ništa? Zašto sponzor želi pokazati svojim potencijalnim klijentima četrnaestogodišnjakinje? Gdje je granica u društvu, kad se dječiji izbori počnu nazivati glamuroznim događajima, obećavajući slavu i prestiž na svjetskim modnim listama?
Portugalski pisac Žoze de Sousa Saramago, koji je 1998. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, u svojoj knjizi Godina smrti Pikarda Reiša (1984) dao je svoj komentar o dječijim izborima za miss: „Peti konkurs dječije ljepote, pola stranice sa slikama male djece, potpuno golišave, vide im se guze, hrane se mliječnim brašnom, neka od te dječice postaće zločinci, skitnice i prostitutke, čim su tako izložena, u nježnom dobu, pogledima proste svjetine koja nema ni trunke poštovanja prema nevinosti,…“
Roćko
