Архива за 'Industrial' категорију

Dza ili Bu

новембар 10, 2007

Dza ili Bu mi je bio jedan od omiljenih cyber punk/industrial domacih bendova iz srednjoskolskih dana i kada sam chuo da drze koncert u SKC-u, cimnuo sam jednog od nearest and dearest prijatelja Vladu Bearu da idemo na isti. Inache ici negde sa Vladom je samo po sebi garancija da ce to biti dogadjaj za pamcenje :)

Krenuli smo po najvecoj kishi u poslednjih 10 meseci njegovim kecom koji pamti 8. sednicu Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i pokupili Vojkana da ga prebacimo do stana u Beogradu. Samo 3 km od Pazove bash brisachi od svih uredjaja na atomobilu lagano staju sa brisanjem :) Ne dozvoljavamo da nas taj kozmetichki detalj uspori i ja emuliram brisache rukom kroz otvoreni prozor i navodim Vladu gde da vozi :) Ovo radim sve dok nismo prosli kroz neku barushtinu na putu posle koje vishe ne osecam ruku, a iz pregrade za kasete pocinje da se sliva voda po meni :) Tada Vlada preuzima stafetu i brise svoj deo shofershajbne dok vozi oko 100 na sat, a ja otvaram tablu bromazepama da se smirim :)

E da njegov prozor se otvara okastim kljucem 8icom koji ja trazim u pregradi za kasete po mulju, vodi i nekim metalnim predmetima koji izgledaju kao da su ispali iz nekog filma Terry Gilliama.

Negde pred Beograd shvatamo da nam ne radi josh pola elektrichnih uredjaja na automobilu i da je verovatno osigurach u pitanju. Vladimir ga stoichki menja dok dobija eletroshokove od 12v.

Brisachi ponovo rade!!! Parkiramo rezonski negde na Dorcolu i ako je koncert u SKC-u :) Ulazimo u pogresan trolejbus koji nas vozi josh dalje od SKC-a. Ponovo rezonski odlucujemo da idemo peske i da gradskom saobracajnom nije za verovati.

Dolazimo u SKC potpuno mokri srecom na kraj Repetitora. Posle pola sata konachno izlaze Dza ili Bu :) Krecu sa starim stvarima, pa red novih, red starih. Osnovna Skola, Stempedo, Ustan I Kreni, Neki Drugi Grad, Kraljica Pica Parka, Ziveo Staljin i Svetska Revolucija, Aljaska, Olovni Vojnik, Vechna Lovisha, Treca Smena da pomenem samo neke od stvari.

Na bisu su svirali Zemlja Nojeva na koja me je pogodila i na koju sam se zaledio.

powered by ODEO

Otisli su svi koje znamU zemlji nojeva ostao sam samDa poslednji zatvorimKrug odlaskaOnih sto vredeIz najboljih godinaI gledam svoj gradAli to vise nije onU ruci kartaJer poslednji je vozKrvav i slomljen on daje znakIdi odavde i budi opet jak.Povedi me daleko, najdaljeSto dalje iz zemlje nojevaSuvise su ceste sahraneNema ovde vise nikoga.Te noci nebo me je izdaloTmurno i sivoZlobno se prosuloNa ljude sto odlaze,Na grad sto umireUmoran od lazi i prevareI mozda deset i vise godinaTrajace ovo vreme progonaZato kad krenes, ne okreci seOstaju ovde samoPacovi, stenice.

Posle koncerta smo, jeduci burek u Rige od Fere, zakljucili da je i posle 15 godina ova pesma na zalost josh uvek aktuelena :( Jedino sto nisu svirali a sto sam hteo da chujem je Secam Se. Nema veze, drugi put :) Sve u svemu odlichan koncert koji je ispunio moja ocekivanja.

p.s. sve slike su na Dza ili Bu 20 godina galeriji slika

Is this too dark for you?

април 11, 2007

Ne sećam se da li sam na išta tako dugo čekao kao album beogradskog hi-tech / industrial benda BLAME. Znam, muziku sam čuo mnogo pre nego mi je u ruke došao CD. Preslušao album milion puta u poslednje dve godine. Ipak, osećaj koji se u meni rodio kada mi je čovek koji stoji iza projekta u ruke dao kutiju sa prepoznatiljvim plavim omotom…mmm…neopisivo. Možda se sada očekuje da napišen nešto o albumu…to se neće desiti. Pogledajte sajt benda, skinite koji sempl, javite mi se ako želite još…jer nešto poput BLAME do sada niste čuli. A ja nemam reči kojima bih opisao to što je BLAME.

It is a never ending audio-visual research based on endless and constant sampling of external, environmental impulses. Being sometimes naive and childish (and yet sometimes just simple) BLAME paints the world we – humans – shape for the future… for our future – be it for better or worse. In those eyes epic is not dead, and has never even died. It is just counting silently, waiting for new revelations and global changes to emerge from its illusion. Therefore: BLAME’s atmosphere and lyrics bear reflections on human posthistory, biblical machines, megastructures and the primary cause of the final, unstoppable decay – our torpidness. It’s about eidolons and machines. It’s about losing faith. It’s about longing for the final, endless winter, which should put us all asleep, before we get another chance to consume ourselves.

Posetite http://www.blame-music.com/

Is this too dark for you?

април 11, 2007

Ne sećam se da li sam na išta tako dugo čekao kao album beogradskog hi-tech / industrial benda BLAME. Znam, muziku sam čuo mnogo pre nego mi je u ruke došao CD. Preslušao album milion puta u poslednje dve godine. Ipak, osećaj koji se u meni rodio kada mi je čovek koji stoji iza projekta u ruke dao kutiju sa prepoznatiljvim plavim omotom…mmm…neopisivo. Možda se sada očekuje da napišen nešto o albumu…to se neće desiti. Pogledajte sajt benda, skinite koji sempl, javite mi se ako želite još…jer nešto poput BLAME do sada niste čuli. A ja nemam reči kojima bih opisao to što je BLAME.

It is a never ending audio-visual research based on endless and constant sampling of external, environmental impulses. Being sometimes naive and childish (and yet sometimes just simple) BLAME paints the world we – humans – shape for the future… for our future – be it for better or worse. In those eyes epic is not dead, and has never even died. It is just counting silently, waiting for new revelations and global changes to emerge from its illusion. Therefore: BLAME’s atmosphere and lyrics bear reflections on human posthistory, biblical machines, megastructures and the primary cause of the final, unstoppable decay – our torpidness. It’s about eidolons and machines. It’s about losing faith. It’s about longing for the final, endless winter, which should put us all asleep, before we get another chance to consume ourselves.

Posetite http://www.blame-music.com/