Архива за 'life' категорију
Neko bi reko da je blog malo “down”, ali naprotiv u zadnje vreme sam bas aktivan ali na engleskom delu bloga. Trudicu se da polako prevodim tekstove na Srpski, ali sam bas u guzvi ovih dana tako da ne mogu da obecam da ce biti “sutra”, ali ce definitivno biti ovih dana.
U medjuvremenu eng. verzija
Apropo ove diskusije
Razumem choveka u potpunosti, mozda sam jednostavno navikao na “ajax way of doing things” da mi je postalo normalno to da bi ste osposobili neku ajax zavrzlamu morate da ukljucite ~3 externa fajla i izmenite oko 10 linija koda
od tuda i novi slogan, ko ne razume budzenje ne razume ajax
It may be old news, but I have just found out (late as always :P). This blog was added to Planet SysAdmin list of blogs. Woohoo! ;) Seems that someone is reading this after all. :)
Posle par jako zanimljivih blogova (solaris vol. manager i debugovanje aplikacije na freebsd-u) a koji su od strane shirog auditorijuma okarakterisani kao "suvoparni" i "dosadni", odlichio sam se napishem jedan life blog o najzanimljivijem danu u srbiji od kako sam dosao iz zemlje zombija pre 25 dana ;)Sve je pocelo kada mi je jedan od najblizih i najdrazih prijatelja i generalno car od choveka Vlada "Behara" Beara predlozio da idemo do Beograda bajsevima na Adu :) Vlada je inache iskusni alpinista i pre 15 dana je popeo najvishi vrh evrope Elbrus dva puta, u istom danu! Medjutim znajuci da ja vreme provodim uglavnom gojeci dupe ispred racunara predlozio je da odemo vozom do Toshinog bunara i onda da nastavimo bajsevima do Ade, i predlog je odmah jednoglasno prosao ;) Inache Vlada je za tu priliku obukao specijalne biciklistichke poslednji krik mode koje mozete videti na sledecoj slici :)
Odatle preko kruznog toka kod Arene, do Dejtonke gde smo naduvali gume na verovatno pogresnih 3 bara :), pa preko brankovog mosta do trga nikole pasica po vodu i do pionirskog parka gde na sledecoj slici mozete da vidite Vladu koji se odmara chitajuci uredno presavijene novine kako samo on to zna :)
Tu je negde pala ideja da idemo na slaviju i da se vozamo kruznim tokom bajsevima i slikamo za to vreme ;) Napravili smo 4 kruga slikajuci se paralelno i zapalili nemanjinom pre nego sto je neko pozvao umnobolnu sluzbu da na pokupi :)
Preplivali 2 puta adu i vlada bio glavna atrakcija posto su svi gledli u njega/nas misleci da je to jednodelni kupaci kostim koji se nosio tamo 60tih ;).
Pili za dz kapucino (promocija) vozali par krugova oko Ade i posli nazad put Dorchola i Kalisha i to uz reku stazom do Brankovog mosta pa onda liftom gore pa levo :) Od tog mesta tura postaje historical/eating tour around Belgrade.
Tako smo otisli do burekdzinice u rige od fere, vozali se po kalishu, onim ulichicama ispod knez mihalove (strahinjica bana, dobrachina, zmaj jovina itd), onda spichili do novog beograda na shish cevap :) Naravno ni jedno crveno nismo promasili :) Tu negde je pao mrak ;). Odatle do poste u zemunu nadajuci se praznoj 706ici da se ubacimo u njega sa sve bajsevima ;) Naravno posle jednog autobusa koji je prosao prepun skontali smo da nema sanse i da je jedino resenje da dodjemo do pazove da idemo bajsevima do iste ;)Vlada je naravno vozio Beograd-Pazova mnogo puta, ali nikada nocu, a bajsevi nemaju ni svetlo niti su obelezni nazad :D. I tako lagano preko zemun polja koje je u mrklom mraku do bataje i odatle do pazove. 2 puta se desilo da nas je neko za malo pokupio i to uvek neko ko nam ide u susret i pretiche.
Negde u zemun polju u mrkom mraku oko 21:30:Vlada (zamisljeno): Bilke jel' mogu da posaljem mail sa gmail-a na yahooBilke (zbunjeno): DaVlada (odusevljeno): U jeee super!Bilke (histerichno): Hahahaha
:) :) :)10 minuta kasnije neko nam se priblizava od pozadi, mi u najcrnjem mraku:Vlada (spontano): Ovaj nista ne vidi 100%Bilke (histerichno): Hahahaah:) :) :) :)15 min kasnije:Vlada: Dobro se drzish ... nisam verovao da mozesh ovoliko da izdrzish ... dodelicemo ti orden u pazovi ... nadam se ne posthumno :) :) :)Bilke: HahahahaU Pazovi smo se pojavili oko 22:50 ispred Slavicine kuce i dovabili smo je dole da joj prichamo za dozivljaj i da se slikamo :)Sve u svemu 67 km za par sati i predivni dozivljaj Beograda na bajsu :) Ponavaljmo turu kada se vratim iz Grcke i onda palimo na Brach gde verovatno idemo za 20tak dana i to sa sve bajsevima :)
Dosta blogovanja .. odoh na Lefkadu, Kefaloniju, Itaku i Zakintos (za 3 sata krece bus) sa Zelenim (Goranom) pa blogujem o tome za 15tak dana :)
Posle par jako zanimljivih blogova (solaris vol. manager i debugovanje aplikacije na freebsd-u) a koji su od strane shirog auditorijuma okarakterisani kao "suvoparni" i "dosadni", odlichio sam se napishem jedan life blog o najzanimljivijem danu u srbiji od kako sam dosao iz zemlje zombija pre 25 dana ;)Sve je pocelo kada mi je jedan od najblizih i najdrazih prijatelja i generalno car od choveka Vlada "Behara" Beara predlozio da idemo do Beograda bajsevima na Adu :) Vlada je inache iskusni alpinista i pre 15 dana je popeo najvishi vrh evrope Elbrus dva puta, u istom danu! Medjutim znajuci da ja vreme provodim uglavnom gojeci dupe ispred racunara predlozio je da odemo vozom do Toshinog bunara i onda da nastavimo bajsevima do Ade, i predlog je odmah jednoglasno prosao ;) Inache Vlada je za tu priliku obukao specijalne biciklistichke poslednji krik mode koje mozete videti na sledecoj slici :)
Odatle preko kruznog toka kod Arene, do Dejtonke gde smo naduvali gume na verovatno pogresnih 3 bara :), pa preko brankovog mosta do trga nikole pasica po vodu i do pionirskog parka gde na sledecoj slici mozete da vidite Vladu koji se odmara chitajuci uredno presavijene novine kako samo on to zna :)
Tu je negde pala ideja da idemo na slaviju i da se vozamo kruznim tokom bajsevima i slikamo za to vreme ;) Napravili smo 4 kruga slikajuci se paralelno i zapalili nemanjinom pre nego sto je neko pozvao umnobolnu sluzbu da na pokupi :)
Preplivali 2 puta adu i vlada bio glavna atrakcija posto su svi gledli u njega/nas misleci da je to jednodelni kupaci kostim koji se nosio tamo 60tih ;).
Pili za dz kapucino (promocija) vozali par krugova oko Ade i posli nazad put Dorchola i Kalisha i to uz reku stazom do Brankovog mosta pa onda liftom gore pa levo :) Od tog mesta tura postaje historical/eating tour around Belgrade.
Tako smo otisli do burekdzinice u rige od fere, vozali se po kalishu, onim ulichicama ispod knez mihalove (strahinjica bana, dobrachina, zmaj jovina itd), onda spichili do novog beograda na shish cevap :) Naravno ni jedno crveno nismo promasili :) Tu negde je pao mrak ;). Odatle do poste u zemunu nadajuci se praznoj 706ici da se ubacimo u njega sa sve bajsevima ;) Naravno posle jednog autobusa koji je prosao prepun skontali smo da nema sanse i da je jedino resenje da dodjemo do pazove da idemo bajsevima do iste ;)Vlada je naravno vozio Beograd-Pazova mnogo puta, ali nikada nocu, a bajsevi nemaju ni svetlo niti su obelezni nazad :D. I tako lagano preko zemun polja koje je u mrklom mraku do bataje i odatle do pazove. 2 puta se desilo da nas je neko za malo pokupio i to uvek neko ko nam ide u susret i pretiche.
Negde u zemun polju u mrkom mraku oko 21:30:Vlada (zamisljeno): Bilke jel' mogu da posaljem mail sa gmail-a na yahooBilke (zbunjeno): DaVlada (odusevljeno): U jeee super!Bilke (histerichno): Hahahaha
:) :) :)10 minuta kasnije neko nam se priblizava od pozadi, mi u najcrnjem mraku:Vlada (spontano): Ovaj nista ne vidi 100%Bilke (histerichno): Hahahaah:) :) :) :)15 min kasnije:Vlada: Dobro se drzish ... nisam verovao da mozesh ovoliko da izdrzish ... dodelicemo ti orden u pazovi ... nadam se ne posthumno :) :) :)Bilke: HahahahaU Pazovi smo se pojavili oko 22:50 ispred Slavicine kuce i dovabili smo je dole da joj prichamo za dozivljaj i da se slikamo :)Sve u svemu 67 km za par sati i predivni dozivljaj Beograda na bajsu :) Ponavaljmo turu kada se vratim iz Grcke i onda palimo na Brach gde verovatno idemo za 20tak dana i to sa sve bajsevima :)
Dosta blogovanja .. odoh na Lefkadu, Kefaloniju, Itaku i Zakintos (za 3 sata krece bus) sa Zelenim (Goranom) pa blogujem o tome za 15tak dana :)
Posle par jako zanimljivih blogova (solaris vol. manager i debugovanje aplikacije na freebsd-u) a koji su od strane shirog auditorijuma okarakterisani kao "suvoparni" i "dosadni", odlichio sam se napishem jedan life blog o najzanimljivijem danu u srbiji od kako sam dosao iz zemlje zombija pre 25 dana ;)Sve je pocelo kada mi je jedan od najblizih i najdrazih prijatelja i generalno car od choveka Vlada "Behara" Beara predlozio da idemo do Beograda bajsevima na Adu :) Vlada je inache iskusni alpinista i pre 15 dana je popeo najvishi vrh evrope Elbrus dva puta, u istom danu! Medjutim znajuci da ja vreme provodim uglavnom gojeci dupe ispred racunara predlozio je da odemo vozom do Toshinog bunara i onda da nastavimo bajsevima do Ade, i predlog je odmah jednoglasno prosao ;) Inache Vlada je za tu priliku obukao specijalne biciklistichke poslednji krik mode koje mozete videti na sledecoj slici :)
Odatle preko kruznog toka kod Arene, do Dejtonke gde smo naduvali gume na verovatno pogresnih 3 bara :), pa preko brankovog mosta do trga nikole pasica po vodu i do pionirskog parka gde na sledecoj slici mozete da vidite Vladu koji se odmara chitajuci uredno presavijene novine kako samo on to zna :)
Tu je negde pala ideja da idemo na slaviju i da se vozamo kruznim tokom bajsevima i slikamo za to vreme ;) Napravili smo 4 kruga slikajuci se paralelno i zapalili nemanjinom pre nego sto je neko pozvao umnobolnu sluzbu da na pokupi :)
Preplivali 2 puta adu i vlada bio glavna atrakcija posto su svi gledli u njega/nas misleci da je to jednodelni kupaci kostim koji se nosio tamo 60tih ;).
Pili za dz kapucino (promocija) vozali par krugova oko Ade i posli nazad put Dorchola i Kalisha i to uz reku stazom do Brankovog mosta pa onda liftom gore pa levo :) Od tog mesta tura postaje historical/eating tour around Belgrade.
Tako smo otisli do burekdzinice u rige od fere, vozali se po kalishu, onim ulichicama ispod knez mihalove (strahinjica bana, dobrachina, zmaj jovina itd), onda spichili do novog beograda na shish cevap :) Naravno ni jedno crveno nismo promasili :) Tu negde je pao mrak ;). Odatle do poste u zemunu nadajuci se praznoj 706ici da se ubacimo u njega sa sve bajsevima ;) Naravno posle jednog autobusa koji je prosao prepun skontali smo da nema sanse i da je jedino resenje da dodjemo do pazove da idemo bajsevima do iste ;)Vlada je naravno vozio Beograd-Pazova mnogo puta, ali nikada nocu, a bajsevi nemaju ni svetlo niti su obelezni nazad :D. I tako lagano preko zemun polja koje je u mrklom mraku do bataje i odatle do pazove. 2 puta se desilo da nas je neko za malo pokupio i to uvek neko ko nam ide u susret i pretiche.
Negde u zemun polju u mrkom mraku oko 21:30:Vlada (zamisljeno): Bilke jel' mogu da posaljem mail sa gmail-a na yahooBilke (zbunjeno): DaVlada (odusevljeno): U jeee super!Bilke (histerichno): Hahahaha
:) :) :)10 minuta kasnije neko nam se priblizava od pozadi, mi u najcrnjem mraku:Vlada (spontano): Ovaj nista ne vidi 100%Bilke (histerichno): Hahahaah:) :) :) :)15 min kasnije:Vlada: Dobro se drzish ... nisam verovao da mozesh ovoliko da izdrzish ... dodelicemo ti orden u pazovi ... nadam se ne posthumno :) :) :)Bilke: HahahahaU Pazovi smo se pojavili oko 22:50 ispred Slavicine kuce i dovabili smo je dole da joj prichamo za dozivljaj i da se slikamo :)Sve u svemu 67 km za par sati i predivni dozivljaj Beograda na bajsu :) Ponavaljmo turu kada se vratim iz Grcke i onda palimo na Brach gde verovatno idemo za 20tak dana i to sa sve bajsevima :)
Dosta blogovanja .. odoh na Lefkadu, Kefaloniju, Itaku i Zakintos (za 3 sata krece bus) sa Zelenim (Goranom) pa blogujem o tome za 15tak dana :)
Yesterday Buenos Aires received first snowfall in 89 years! As I don’t watch TV or any other form of news, I would probably never hear about this if Tatiana didn’t surprise me this morning with information about the snow. The news is even more surprising since I was visiting her two years ago at approximately same time of year and the weather was everything but cold. We wore shorts and t-shirts all the time, even in the evening, and we used to sunbath under the Obelisco.
This seems to be one of the coldest winters in South America in a long, long time. Global worming works in strange ways, indeed. While you think about it enjoy in the pictures of beautiful Buenos Aires covered in snow.
Photos are courtesy of Jeff.
Posle 7 dana na brodu, i jednog u Budvi, vratio sam se u Beograd sa dosta novih iskustava i potpuno promenjenim stavovima u vezi se jedrenjem. U celu tu priču sam upao slučajno, ali sada znam da ce mi pri izboru svakog sledećeg letovanja boravak na jedrilici biti prioritet. Jedrenje kao sport (ili hobi, svejedno) nije uopšte toliko skupo kao što sam ranije mislio (iako jeste malo skuplje od standardnog letovanja), ali sloboda koju čovek dobija, i taj neposredni kontakt sa morem i vetrom sigurno vredi mnogo više od uobičajenog izležavanja na plaži. O jedrenju bih sada mogao pisati dosta, ali ću to ostaviti za neke sledeće postove. Naravno, moram pomenuti i ljude iz MSC-a, kapetana Peđu i vrlo strpljivog instruktora Jocu, koji su uspeli da me upute u osnove mornarskog zanata u vrlo kratkom periodu. Teorijska škola od 2 meseca me tek očekuje na jesen, ali posle praktičnog iskustva će sve biti mnogo lakše…
Inspired by “great” experience of people who visited RHCP concert in Serbia, I decided to compare it with one concert I’ve visited this week.
The band I went to see is NoMeansNo - legendary Canadian punk-jazz-rock band (for those who don’t know NoMeansNo, their music sounds like Primus playing Punk), formed almost 30 years ago, they are even older than RHCP. They played in a small club in Brno for approximately 400-500 people. The price of the ticket was 10 euros. RHCP played in an open field with 19 meters long stage in front of more than 100.000 people. Ticket - 40-50 euros.
NoMeansNo started interaction with the fans the moment they got on the stage. Little jokes while setting up the the instruments were enough to make crowd smile. I started smiling the moment I saw how old they are. :) But with the first song they broke all my illusions that they are too old to give a good and fun concert. It was amazing how much energy they have despite their age. And the club they played in can not be called a perfect place for concerts - it was too damn hot inside! With the combination of good humor, good music and high amount of energy from their side the concert prove to be a real hit. I will go to see them again whenever I have the chance although I am not their greatest fan.
On the other side, RHCP came to the concert 50 minutes late, started playing with no interaction with the crowd, played with no interaction with the crowd and ended playing with no interaction with the crowd. Not even a “Thank you” for the end. Not to mention they didn’t play their most known hits but some songs known only to them. The singer even forgot the lyrics of some songs. People came from Slovenia, Croatia, Bulgaria and even from Israel to see this concert, and they went home after 70 minutes of total disappointment.
Moral of this post is that excuses like “They are old, you can’t expect them to play like when they were in their 20’s” people usually say for bands like RHCP are not true. NoMeansNo and other bands I had a chance to see live, like Napalm Death and Toy Dolls or even crazy Iggy Pop, all even older than RHCP, are more than capable of giving a really good show if they are not there only to take the money. RHCP obviously does not belong in this category.
Download: NoMeansNo - I’m An AssholeDo sada najveća pauza na blogu imala je i opravdane razloge. Glavni je bio ortopedske prirode (blaže iščašenje desnog ramena, zbog koga mi se baš i nije kuckalo), a bilo je i fakultetskih obaveza koje još nisu završene (2 down, 2 to go). Nastavljam u malo sporijem ritmu, a pauza će još biti do početka avgusta, ali zbog nekih srećnijih uzroka.
Sledi print koji će se svideti svim fanovima serije Prison Break (u koje mogu i sebe ubrojati):
Proteklog vikenda, na Adi se održao Belgrade Sport Fest, a sa njime i tradicionalni Bungee Cup. Kao i prethodnih godina podeljeno je 50ak besplatnih skokova, sve u svemu, savrsena kombinacija za jedno potpuno novo, dugo iščekivano iskustvo. Dan D je bio petak, a i bez skoka je protekao fenomenalno, jer sam probao još dva nova sporta.
Penjanje na veštačku stenu me je oduševilo, ali i iznenadilo svojom težinom, jer za nekoliko uzastopnih penjanja stvarno treba mnooogo snage. Preporuka svakome koji se nađe u blizini ove stene na Adi, jer jedno penjanje kosta samo 100din.
Otvoreni trening američkog fubala sa Vukovima je bila odlična prilika da upoznam ovaj sport iz prve ruke, shvatim koliko je teško pravilno baciti onu duguljastu loptu, i još teže je uhvatiti kada je baca neki pro. Masnice od probijanja nisu izostale, ali doživljaj je definitivno bio vredan toga.
I na kraju, letenje. Neki bi rekli padanje, ali to su ipak pesimisti, jel tako? Bandži je potpuno iracionalno iskustvo koje stvarno treba probati, jer nema još mnogo situacija gde se može skočiti sa nekoliko desetina (ili par stotina) metara, a opet se osećati potpuno sigurno. Par dana pre toga pogledao sam i Goldeneye, gde mr. Bond skače sa brane visoke 220m, posle čega beogradskih 55m izgleda bezazleno. Ipak senzacija visinom nije izostala, ali u onom pozitivnom smislu. Što reče ortak koji je skakao pre mene: ’**** ****, odande se i Smederevo vidi’
Izmontirao sam mali klip, možete ga pogledati na youtubu, ili u mnogo boljem kvalitetu ovde.
Najveće iznenađenje je ipak bio poziv posle 2 dana, i obaveštenje da sam osvojio treće mesto na Bungee Cupu, i nagradu u vidu dvomesečnog kursa jedrenja u MSC-u. Kurs je doduše teoretski, ali doplata za praktičnih 7 dana krstarenja je 250e (ukupna cena je 700e), tako da ću pokušati to da ubacim u letnji raspored. Još uvek ne vidim sebe u ulozi skipera, mada, ko zna. Uvek sam bio slab na sve što uključuje more i sunce.
Moram da bacim i malo hejta na organizatore Bungee Cupa, mislim da su u pitanju ljudi iz Beogradske kulturne mreže. Na sajtu je od početka pisalo da je kurs jedrenja druga nagrada, a Ipod treća. Mene su ipak pokusali da ubede da je to bila greška na sajtu, mada to ipak deluje previše naivno. Međutim, ovakav ishod mi više odgovara, a i da nije tako, u zadnje vreme počinjem da verujem u sudbinu…
Arrrr…
Nadam se da vam se sviđa. Elem, smorila me jako ona prosla zelena tema, em je to u stvari modifikovana tema koju sam video na x mesta na netu.
Na brzinu sam osakatio CSS i resio da idem sa ovom minimalistickom verzijom. Nadam se da je sada malo prijatnije za čitanje.