Politička scena u Sorabiji će se izučavati na eminentnim svetskim fakultetima političkih nauka kao svojevrsni fenomen. Elem, za one koji nisu upoznati sa političkom situacijom u našoj zemlji (zar je u Sorabiji ikada bilo takvih?!), ovde trenutno postoje dve jake struje, jednu čine demokrate i socijalisti (?!?!?!?!), a drugu demokrate i radikali (!?!?!?) Da li je nekome nešto jasno? Da li neko smatra da u ovoj podeli ima iole logike i zdrave pameti? Da li možda neko misli da je to normalno?
Stvarno smo slučaj za posmatranje i izučavanje (u strogo kontrolisanim uslovima).
Tu se u poslednje vreme pojavljuje i jedna malobrojna, ali itekako primećena struja onih koji misle da se domovina brani razbijanjem iste, lomljenjem naše svojine i naših glava, uništavanjem onoga što smo juče platili i što ćemo sutra ponovo platiti... i tako koliko god bude bilo potrebno. Najgore je što ta struja po rečima odgovornih nije ničija. I jedni i drugi peru ruke od njih i prebacuju ih u tuđe dvorište. Niko neće da prizna bilo kakvu vezu sa njima. E pa prijatelji dragi, zajebali ste se - oni su ipak naši, itakako naši, odgovornost svih nas. Neće niko drugi doći i vaspitavati našu decu, to moramo sami da učinimo, ali prvo moramo da ih priznamo, da priznamo da su naši.
Nego, ne znam zašto ja lupam glavu ovim kada imam svojih, u ovom trenutku bitnijih problema. Eto, na primer, komšija nas tužio gradskoj inspekciji za građevinsko zemljište. I to za tri stvari: prvo za svetlarnik ispred ulaza u stan koji apsolutno nikome ne smeta ni najmanje, s' obzirom da smo sami na spratu i da nikoga nema iznad nas, zatim drugo za započet pseći boks u dvorištu, koji smo samo započeli pre 10 godina i prekinuli istog trenutka kada se on usprotivio (takođe nikome ne smeta), i konačno kao treće za šupu sklepanu od dasaka u podrumu u kojoj držimo drva za grejanje (samo da napomenem da i on ima isto tako sklepanu, samo veću šupu u istom tom podrumu). Očigledno da sve to njemu ipak smeta. Njemu bi smetalo i kada bi se iselili odavde, pošto bi tako stvarali nesnosnu tišinu od koje on nebi mogao da živi.
Stvarno smo slučaj za posmatranje i izučavanje.