Planeta Srbija

Završili smo sa uvodom, krećemo u napad! Ostatak tekstova iz serijala “Korporativni nastup na društvenim medijima” ulaziće polako sve dublje i dublje u koncept kvalitetnog online nastupa, objašnjavajući pojedine njegove karakteristike kao i zasebno najpopularnije elemente nastupa na istom.

Internet kao medij je, u poslednjih deset godina, pokazao ogroman rast u broju korisnika, te je za samo 10 godina došao u poziciju da, na nekim razvijenijim tržištima poput Velike Britanije ili Skandinavije, bude medij sa procentualno najviše utrošenog novca na oglašavanje, i verovatno najvećim brojem korisnika. Upravo Web 2.0 servisi i njihova mogućnost prilagođavanja svakom korisniku pojedinačno, doprineli su da umesto klasičnog serviranja poruka, dobijemo medij koji sami kreiramo. Sve to na mnogo višem nivou od dosadašnjih medija, gde kroz Internet kao platformu, dobijamo i sve ostale te tako danas imamo priliku da svedočimo novom životu radio stanica. I pored razvijenih zemalja, Internet pokazuje stalni trend rasta i u ostalim delovima sveta, a popularni sajtovi poput Facebook-a danas broje stotine miliona korisnika. Kako je filozofija većine privrednih subjekata orijentacija na potrošače, razumljivo je da se i politika nastupa na medijima sve ozbiljnije fokusira na Internet.

Igra sa brojem dva koji ide uz naziv web 2.0 ne mora da označava samo evolutivni stupanj Interneta, već i agresivniji fokus na dvosmernoj komunikaciji. Sa društvenim medijima u fokusu, danas imamo mogućnosti da više pažnje posvetimo samom potrošaču uz značajno manji utrošak resursa. Komunikacija se proširila na novi – Internet nivo, te elektronska pošta ili društvene mreže danas predstavljaju podjednak, ako ne i zastupljeniji nivo komunikacije od telefonije, a vreme koje je potrebno za održavanje istih je znatno kraće. Kako je dobar deo web 2.0 servisa besplatan, utrošak tehničke platforme ne postoji a odgovorno lice ne mora biti vezano za mesto posla već, zahvaljujući razvoju mobilnih tehnologija to može podjednako dobro obavljati iz bilo kog dela sveta.

Kada su u pitanju web 2.0 servisi, današnji nastup na Internetu uglavnom vezujemo za društvene medije. Ovo i ne čudi obzirom da su društvene mreže, kao najpopularniji oblik društvenih medija, četvrta najpopularnija aktivnost korisnika Interneta, posle pretrage, portala i downloada PC softvera. Značaj ove pozicije na prvi pogled verovatno nije toliko veliki dok se ne uzme u obzir da je pre društvenih mreža na istoj bio e-mail, a upravo ova smena označava i promenu iz web 1.0 u web 2.0 eru.

Društveni mediji

Period kada smo društvene medije nazivali sledećom velikom stvari koja će se desiti na Internetu i u našim životima je odavno prošao. Oni su uveliko tu, deo su naše svakodnevnice, bilo da su to mladi koji će uz kafu prepričavati svoje doživljaje sa Facebook-a ili poslovni ljudi koji šire svoja poznanstva i razvijaju kroz biznis klubove na Linkedin-u. Doneli su veliku promenu u načinu na koji doživljavamo Internet, postali su centralno mesto za razonodu najrazličitijim slojevima korisnika Interneta sa jedne, i nezaobilazni komunikacioni alat sa druge strane, nadilazeći sva očekivanja koja su u početku postavljana, bilo u pogledu broja korisnika ili vremena koje se na istima provodi.

Po Nielsen istraživanju iz januara 2009. godine Facebook prosečno posećuje preko 62 miliona jedinstvenih korisnika mesečno, provodeći na istom preko 2 sata dnevno, što, ako isti posmatramo kao medij, stavlja rame uz rame sa televizijom kao medijem ispred koga prosečan korisnik provodi najviše vremena. Odmah iza Facebook-a je i MySpace sa 60 miliona, a slede ga LinkedIn i u prethodnih godinu dana najbrže rastuća (664% rast za godinu dana), mikrobloging platforma Twitter. Ovaj fenomen nije zaobišao ni Srbiju, te veliki broj korisnika različite starosne i interesne strukture, svakodnevno provodi vreme na ovim sajtovima.

Društveni mediji se mogu definisati kao vrsta Web stranica putem kojih je na jednostavan način omogućeno spajanje savremene Internet tehnologije (Web 2.0) sa interakcijom korisnika. Sa aspekta razgraničenja termina, društveni mediji predstavljaju kanal savremene online komunikacije koji za osnovu ima tehnologiju Web 2.0 kao i poslovne modele zasnovane na Business 2.0 konceptu (ali ne isključivo).

Veoma je bitno napomenuti da oni koji poistovećuju društvene medije sa društvenim mrežama – veoma greše: društvene mreže predstavljaju samo jedan segment mnogo šireg skupa društvenih medija, ali kao i ekonomska propaganda u marketingu, društvene mreže su najvidljiviji deo društvenih medija.

Najveće prednosti društvenih medija i razlog velike popularnosti pojedinih servisa ovog tipa su:

• Jednostavnost korišćenja – Svako može da koristi društvene medije, • Prava dvosmerna komunikacija (konverzacija) – Generalno posmatrano, mali broj osoba poseduje stvarnu kulturu konverzacije (pored davanja informacija, potrebno ih je i primati), jer jednostavno “slušaju, ali ne čuju” šta im se govori/priča/piše.

Upravo iz ovih razloga, korišćenje društvenih medija za ostvarenje različitih kompanijskih ciljeva predstavlja toliko veliki izazov u celom svetu, pa i kod nas.

Napomena: Veći deo ovog uvoda deo je mog prošlogodišnjeg predavanja sa eTrgovine. Neki delovi teksta su preuzeti iz diplomskog rada jedne od čitateljki Belme Rizvanović, pa bih joj se ovom prilikom zahvalio na svesrdnoj pomoći.

1. Uvod 2. Evolutivni razvoj Interneta 3. Web 2.0 koncept 4. Korporativni nastup na društvenim medijima – Uvod

Prologue Software flaws are becoming less interesting to me as time passes by. I work around software, I really enjoy messing with the code, checking how it works, finding flaws in it and so on. Yet, my focus moves to a new target. A piece of software that has been around for very long. Piece of software that is sometimes very hard to crack and sometimes so easy. One thing is sure - it’s never the same. It keeps expanding, moving and changing. Sometimes it’s very encrypted and sometimes it’s just plain text. Human mind. *** Social networks are here to stay. That’s a fact. I figure that most copanies have figured that up to now and have started exploiting that fact in every possible way. By exploiting I don’t mean tons of spam and banners. I think that only companies in Serbia are still using that kind of marketing nowadays. Or most of them anyway. No, by exploitation I mean using major social networking systems such as Facebook, MySpace, Twitter, Digg and similar to promote business and/or products and to achieve something that has never been possible in this way before - direct/live contact with the customers. Getting good feedback is of great importance for any company that tends to lead on the market. No matter what they produce and sell they need to be faster in any way possible compared to their opponents. It’s kill or get killed market. And a good feedback from the customers may help staying a live. The fact that Internet usage is expanding in Serbia has brought the issue of social networking usage in business to my attention. Not in a way that I want to put some marketing theories on how to achieve the best promotion using all the gadgets these networks bring.  I’m more interested in security aspects of this story. In the old days companies had their networks closed to the world. And hacking that kind of a network was a real challenge in most of the cases. All that has changed. No matter how tight security policies are in any company their strenght is governed by that old rule - your security is as strong as it’s weakest point is strong. Are you starting to see where am I going with this? No. OK. Let’s say you use all the best security policies that can be found. Let’s say you have the best sysadmins money can buy. And let’s say you are not using buggy and risky software on the workstations in your company. You are a true Fort Knox, right? Wrong. John Doe sits by his workstation, does what ever is that he’s doing in your company and logs into Facebook - bang! All your security efforts go to bits. It’s not a software error that we see here. No, it’s the weakest point in your network - human. Unless you have androids working for your company you are facing a serious threat from each of your employees every day. Some companies have started using even tighter measures such as prohibiting the usage of Facebook or doing any private business while at work. That’s fine but I’m not talking about those companies. I’m more interested in those companies that have realized the true potential of social networking and all those technologies of tomorrow. As you may have noticed I’m using a lot of social network web sites. I have nothing against them. Yet, I’m rather cautious about what I write over there. I’m not a company and I don’t have to worry that much even if I write something people may not like but I’m still very cautious. If I were a company where would I draw the line? I want to fully use all the potential of all those networks but I don’t want to suffer cause of it. This may sound silly to some people but times have changed and you can not just use the social network. A company now needs a really well crafted plan and a strategy on this issue. And what I find the most important - it needs a new security policy for the way those networks will be used. Let’s say person A wants to penetrate some company’s network. The easiest way would be to have an insider. And even better would be to have an insider who doesn’t even know he/she is doing anything wrong. Let’s say our guy meets this girl that works for company B on Facebook. By scanning her profile he figures out that she likes English poetry of the XIX century. Good. He starts talking to her and sends her some Byron or Keats verses now and then. She falls for it. They start talking day by day for some time. He gains her trust. Now and then he goes into some computer talk just to see how much of a techie she is. No, she’s no techie at all. Good. He has built a completely false identity for this purpose. One day he starts saying bad things about the sysadmins at his company - they won’t come and help him with this or that. She starts complaining about the same guys at her company. Good, they have lame sysadmins. Time passes and he gets more and more technical info on her company’s system. He finds out that they don’t update their workstations on a regular basis. Then he gives her some nicely crafted links telling her that he has left some pictures or poems for her over there. The poems are there but a bit more is in those pages. He starts collecting the data on her browser, OS and so on. And at one point he hijacks her computer. She doesn’t even know it. Yet, he is in her network and her company just got "twitted". Someone will argue that this may happen no matter what. That it has been happening in the past even without social networks. This is true. Social networks have made things like these easier to achieve. And they have made the surface for the attack way wider than before. So think before you go into frenzy about putting your company on Twitter. Do it if it will be of any use but make a plan about it before you do. Humans are pretty easy to hack. Sometimes easier than software.* - term I crafted for being owned over a social network.

Nielsen je odradio listu najposećenijih društvenih mreža u 2008. godini, MySpace prednjači po broju posetilaca, Face book po vremenu provedenom na sajtu, krajnje bizaran podatak od 2 sata i 7 minuta prosečnog vremena provedenog na Facebooku. Makes you wonder?

Twitter je očekivano doživeo najveći rast, čak 664% a prati ga spam 2.0 kralj Tagged sa 421%, dok Myspace vrlo verovatno u narednih par meseci neće imati prvu poziciju obzirom na pad od 3%.

socialnetworks2008 - Free Legal Forms

Izvor: Mashable

I ako je i u Srbiji MySpace dobrih godinu i više vladao na social networking nebu Srbije, tj verovatno bio i jedini sajt tog tipa koji se ovde koristio, danas se o njemu uglavnom piše u pejorativnom smislu, glupavi interfejs se koristi kao worst case example kako ne praviti sajt i slično, Facebook ga je “zašio” na svim poljima, osim na jednom, zaradi. Čitam malopre tekst o MySpace musicu, i sve većoj zaradi koju ovaj sajt ima od njega, što je dovelo i do zaposlenja osobe koja je zadužena samo za taj segment na sajtu (što je bilo i logično). I dok Facebook oduševljeno kliče globalnom dominacijom kada su social networking sajtovi u pitanju, ili bolje reći globalnom minus US dominacijom, MySpace pravi pare. I ako malo rogobatno zvuči, ali Markovo “Kol’ko para” je valjda zvezda vodilja “normalnog” biznisa, što SN sajtovi, napupani investicijama i sa nezdravim rastom svakako nisu. Rezime bi mogao da bude sledeći, Facebook sedi na lovorikama prvog i gleda kada će sedlo da propadne, kukajući na sve strane o nedostatku novca, visokim računima za struju i čemu sve, MySpace koristi svoju koliko toliko vertikalnu strukturu, odnosno orijentisanost korisnika na muziku i činjenicu da je br. 1 tamo gde je lepo biti br. 1, u Americi, potrošačkom društvu, zemlji gde je svest o kupovini preko Interneta verovatno najviša na svetu. Time, pored, iako najavljivanog kao revolucionarni, ipak po sam sajt siromašnog advertising modela koje furaju oba sajta (MySpace - HyperTargeting, Facebook - SocialAds), MySpaceova prodavnica muzike je ta koja pravi razliku. Ono što bih voleo da vidim jeste da u skorije vreme ovom filozofijom MS dodje i do nekog održivog razvoja, društvene mreže na sve strane se proglašavaju rupom bez dna, i to bi većini poklonika ove teorije bio pravi šamar u lice. Društvene mreže možda ne donose visok CTR, ali svakako imaju lojalnost korisnika, koja ako se upotrebi na pravi način može da napravi revoluciju na tržištu online oglašavanja. A onaj koji to prvi provali biće sledeći br. 1. A, vlasnicima sajtova bih poručio isto što bi i sam Marko verovatno uradio: “Kol’ko para”, poseta jeste super stvar, ali posećen sajt bez dobre monetizacije je kao najnoviji BMW bez goriva ili točkova, lepota i snaga bez upotrebne vrednosti. Diskusija uvek dobrodošla.

Da li ste nekad poželeli da skinete neki spot sa Youtube-a, Myspace-a, Imeem-a, Pandora-e, Rapidshare-a, pesmu, klip, bilo šta, a niste znali kako? Tu dolazi na scenu Orbit downloader. Jednostavan za korišćenje, kod audio/video zapisa se pojavi mala strelica na dole koja služi kao prečica na koju kada kliknete dobijete različite opcije koje možete iskoristiti [...]

Već neko vreme kruže reklame i baneri za novi instant mesindžer, ali evo sve do juče ga nisam probao.

Pošto od Facebook aplikacija najviše koristim chat, logično je da se neko setio da napravi izolovanu verziju ovog vida komunikacije. Da, to je Digsby simpatičan čovečuljak sa kačketom Njegove mogućnosti se ne zadržavaju samo na ovoj opciji, podržava: AIM, MSN, Yahoo, ICQ, Google Talk, Jabber. Najpopularnije socijalne mreže i email naloge: Hotmail, Gmail, Yahoo Mail, AOL/AIM Mail.

Definicija mu je IM+ Email+ Social Networks = Digsby

Usput sam video da postoji i social.im pa ako neko želi neka proba i ovo čudo!

Sada kada je i MySpace predstavio svoju platformu za online oglašavanje HyperTargeting, posle Facebookovog SocialAdsa, ali i nešto nam bližeg Derneka (vrlo uskoro i Furka) slobodno možemo da kažemo da je 1 on 1 oglašavanje na tik od nas, nikada bliže i da se našim budžetima loše piše.

Prvo bih malo bliže pojasnio 1 on 1, ili bihevijoralni marketing ili kako god da se zove, termini se razlikuju, na kraju krajeva samo ime i nije bitno već funkcija. Iako do skora ovaj termin je predstavljao ništa drugo do utopiju, popularizacija Interneta i merljivost ogromne količine parametara koji se pojavljuju prilikom naše aktivnosti na Internetu omogućili su da ovaj koncept i ne bude tako daleko od realizacije. Suština je da se sva naša aktivnost na Internetu, ili makar ograničenom delu Interneta kao što su društvene mreže, prati i na osnovu njih, tj na osnovu našeg ponašanja (eng. behave), generišu i kampanje, koje samim tim što znaju naša interesovanja imaju mnogo veću efikasnost. Čudite se što po nekad što Vam recimo Amazon preporučuje knjigu koju ste baš hteli pre par dana da kupite? To je upravo to, praćena je Vaša aktivnost, pisci koje volite da čitate ili žanr koji ste naviše kupovali, te je na osnovu iste i generisana preporuka. I, da li je zaista 3x veća mogućnost, kao što se navodi u tekstu o HyperTargetingu, da kupite ovu knjigu nego li recimo neki trash roman o ljubavi u Parizu? Naravno da jeste, i ovaj primer je verovatno jedan od banalnijih primera praćenja Vaše aktivnosti i generisanja preporuke na osnovu istih. Društvene mreže su sve ovo digle na n;ovi mnoogo ozbiljniji nivo, i verovatno je to odgovor na pitanje zašto Facebook vredi toliko koliko vredi. Informacije o tolikoj količini ljudi i mogućnost da Vaše kampanje segmentirate po godinama, polu, grupama kojima pripadaju, proizvodima koje vole pa čak i o političkom uverenju govore ništa drugo do da smo mi samo žrtve marketinga (Marketing will eat us all ), i da ćemo u budućnosti još više od ovoga patiti.

Ali treba to gledati i sa druge strane. Jako se puno citira izreka da je 50% novca uloženo na marketing bačeno, samo nismo sigurni koja je to polovina. Ova brojka se targetiranjem smanjuje. Mogućnost da targetirate reklamu na usko ciljanu skupinu, kao npr sladolede na decu od 7-12 godina koja recimo najviše jede sladolede, ili Jeep automobile na one koji su stavili da imaju godišnja primanja iznad 100.000$, čine kao što sam rekao kampanje mnogo efikasnijim, CTR značajno raste kada su u pitanju online-based kampanje, a samim tim i broj leadova je znatno viši. 1 on 1 marketing ide i dalje od ovakve vrste targetiranja, ideja je da se ne ide čak ni na ciljne grupe nego da se svaka kampanja radi zasebno za svakog korisnika. Kao što sam rekao, i ako je ovo do skora bilo utopija, verujem da se ide u dobrom pravcu ka tome, ovo će omogućiti manje reklama (recimo samo 1 baner na sajtu) time i bolji ugodjaj korišćenja samog sajta, a opet sa druge strane i biti dovoljno komercijalno da se isplati prodavcima oglasnog prostora. I kada možete sve ovo da uradite, postavlja se pitanje, kome još trebaju bilbordi na cool lokacijama, u mestima gde je penteracija Interneta na visokom nivou.

Videćemo koliko će vremena trebati da se ovo ozbiljnije primeni i u Srbiji, mislim da će Furka biti prvi sajt koji nudi tako nešto na ovim prostorima, nešto manje kompleksnije targetiranje imali su MyCity i Burek u vidu sponzorisanih tema, za ostale nemam podatke, pa eto ako znate još neki primer podelite sa ostatkom ekipe

Čitam malo pre na ES-u temu o Web 2.0 i naiđem na jedan video koji me je oduševio:

http://www.youtube.com/watch?v=NLlGopyXT_g

Web 2.0 … The Machine is Us/ing Us

Sam video navodi gledaoce na razmišljanje o Internetu i kako on utiče na naše živote, ali ipak je pozadinska (u najmanju ruku opuštajuća) muzika ono što daje težinu poruci koju ovaj video snimak nosi, a pesma i istoimeni album se mogu skinuti sa Jamendo-a.

There’s nothing impossible, autora zvanog Deus (latinski: Bog) koji potiče sa Obale Slonovače je nešto što bi se moglo opisati kao “Tehno - klasična - filmska muzika.” Nešto ovako dobro i ovako neobično nisam skorije čuo, a evo celo veče u Winamp-ovoj listi stoj samo ova stvar i celo veče se ona vrti. Skroz je dobra.

Pogledajte video, ako već niste, bilo da biste razmišljali o tome kako je Internet promenio naše živote, i kako se on sam promenio (i kako se menja i dalje), ili da biste videli kako se šalje jaka poruka. U svakom slučaju, nadam se da ćete uživati u muzici.

(Ovo je slobodan prevod ovog članka)

Пре неке четири године, на телевизији Метрополис појавио се Кале, Господар времена, лик који баца риме „лајв“. Тужно, смешно, јадно, генијално, уникатно? Просудите сами. Кале има MySpace страницу www.myspace.com/gospodarvremena иии… тако.

Забележио сам текст коју је избацио као „Господар времена“. Прочитајте, па прокоментаришите лик&дело Калета, легенде Београда. (more…)

© Александар Урошевић за блог Уркетови записи. Слободна употреба садржаја у складу са BY-CC-SA 3.0 лиценцом. | Директна веза | (овај запис није коментарисан)

Додај на del.icio.us

Потражите блогове који су повезани са овим записом на Technorati

Ако желите да погледате друге записе на ову тему, погледајте архиву записа за категорију Разонода.

Social Networking sajtovi kao što su MySpace ili YouTube postaju glavna internet destinacija za sve veći broj odraslih koji traže pomoć prilikom kupovine.

Studija o ponašanju posetilaca Social Networking sajtova, koju je sproveo JupiterResearch, pokazuje da jedan od četiri odrasla korisnika interneta posećuje najpopularnije social networking sajtove. Studija je otkrila i da su jedan od tri odrasla korisnika interneta pod uticajem sadržaja koje ostavljaju drugi korisnici (komentari, kritike,…). Amazon je sajt sa najvećim uticajem prilikom donošenja odluka o kupovini.

Ipak, alati za pretraživanje kao što su Yahoo, Google i MSN su i dalje posećeniji od social networking sajtova. Pa tako Yahoo na dnevnom nivou poseti oko 40 procenata, a Google oko 33 procenta odraslih korisnika interneta.