Planeta Srbija

Tehnika u promociji prodaje pod imenom BOGOF, iliti Buy One Get One for Free, je poznata tehnika kojom se služe mnogi. Njezin uspjeh možemo vidjeti na primjeru P&G-a koji potroši 2 milijarde na promociju prodaje, u kojem BOGOF ima itekako dobar procentualni udio.

Međutim, kod nas je potpuno druga situacija. Ovdje pravila ne važe, ovdje imamo Balkanmarketing (c). Tako je Balkangazda (c), koji je globalizacijom došao do sjajnih knjiga kako uspjeti u poslu menadžera i postati milioner preko noći, saznao da mu marketing može pomoću u tome. Naravno to košta, pa se mu se i ne sviđa puno, ali pijuckajući krušku, povlačeći dim Marlbora 100s, naš gazda je došao do revolucionirane ideje kako da unaprijedi BOGOF tehniku jednim kratkim potezom svoje ručerde! Kako, pitate se? Jednostavno…. Pošto je dobavljač odbio da vrati robu pred istekom trajanja zato što je on Balkantrgovac(c), naš gazda u priči odluči da ponudi 2 proizvoda po cijeni jednog i to čak jeftinije nego inače! Ha! Revolucionarno ?

Pa, jeste, zato što su oba proizvoda pred samim istekom trajanja/isteklo trajanje! Što bacati ili ne-daj-bože trošiti na marketing, kad možemo ubiti dvije muhe jednom promocijom? To što kupac ovaj tip promocije vidi kao rješavanje starih, bajatih zaliha robe i izbjegava ovakve kupovine jer se opekao u predhodnim, smatrajući ga prevarom povezanom sa gubitkom kredibiliteta, to nikom ništa.

Roćko

Po gradu su se pojavili bilbordi, a evo sad i oglasa u novinama - otvara se Mercatorov supermarket na Starčevici. Drago mi je zbog konkurencije ovim postojećim marketima, nadam se većem izboru artikala, ali istovremeno ljuti me što im je kampanja sasvim neprilagođena tržištu. Postavili su natpis OTVORENJE i već vidim kako se ta riječ lagano uvlači u govor, kao što čujem da se kaže uposlenik, zaposlenik i slično. Na bilbordima je i slogan u kojem je riječ susjed (”Vaš novi susjed” ili tako nešto).

Na otvaranju im čestitam, ali na promotivnoj kampanji - ne.

Zloćka

Sve više se bavim razmišljanjem o odgoju djece u današnjim uslovima i tako da mi svi članci koji se tim bave obavezno nađu na to read listi.

Elem, naletih tako na članak u New Yorker-u koji savršeno opisuje probleme u odgoju djeteta u današnjem društvu.

Onom ko se ne da čitati, evo i prevod jednog od pasusa:

…Kako djeca istražuju svoje okruženje na sopstveni način - praveći odluke, rizikujući, noseći se sa bilo kojim strahom ili frustracijom - njihova neurološka oprema postaje sofisticiranija. Marano kaže: “Dendriti iskaču. Sinapse se stvaraju. Ako se to ne dopusti, djeca su zaštičena od takvih misaonih procesa - pokušaja i greške, te se njihovi nervni sistemi doslovno - smanje.

Literatura koja se bavi sa tematikom prekomjernog roditeljstva, postavlja nekoliko važnih pitanja. Npr. da li je stvarno pogrešno da pomognemo našoj djeci da postanu najbolji u oblastima u kojim su talentovani? Honoré daje primjer kako je učitelj umjetnosti njegovog sedmogodišnjeg djeteta mu sugerisao da je dijete stvarno talentovan umjetnik. Poveden time Honoré je sljedeće jutro sugerisao svom djetetu da pođe pohađati čas umjetnosti poslije škole i dobio sljedeći odgovor “Ne želim da idem na časove gdje imam učitelja koji mi govori kako da govorim stvari - Ja samo želim da crtam… Zašto odrasli moraju da preuzmu sve?”. Honoré se povukao, postiđen onim što je nazvao njegovim oportunizmom. Da su očevi Mozarta ili William sestara uradili isto, istorija ljudskih dostignuća bi bio drugačiji.

Još jedna od uznemirujućih stavki u knjigama je uloga feminizma u današnjoj arhitekturi odgajanja. Prema Gary Cross-u, jedan od razloga zašto mladi muškarci ne žele da odrastu jeste upravo nedostatak nagrade koji im je oduzeo pokret žena. Kao nagradu zašto oblače odijelo svako jutro i idu na posao, dobijali su pravo da budu šefovi na poslu, a i kod kuće - ne više!. Zašto onda odrastati?….”

Roćko

Konkurs objavljen u Glasu Srpske, 30.10.2008 godine na strani 32.

Zloćka

Ne znam šta vi kažete na ovu reklamu Balkan Investment banke, ali mene već čitav oktobar zastrašuje. Lik je identičan Aphex Twin, a ja se ježim kad ga Roćko u trenucima ludila pusti. Ilustracija je psihodelična, ima nešto odbojno u ovom osmijehu, a sličnost sa pomenutim muzičarem je nevjerovatna (kao da građani nisu već dovoljno poovčeni kamatama na kredit i zastrašivanjem negativnim kretanjima na međunarodnom tržištu kapitala).

Prosudite sami.

 

Zloćka

Primordijalni instinkti su uvjek u modi. Kod nas pogotovo. Loš slogan i još lošija viljuška.

Prijatno

Roćko

Nakon klona Dare Bubamare koja reklamira kreditne kartice Hypo banke ili momka koji skače na “Više od kamate” Balkan Investment Banke, ovaj bilbord Nove Banke je pravo osvježenje.

Najgore je to što mi se počela sviđati vila, koja mi djeluje domaće, od krvi i mesa, bez anoreksičnih napada i izvještačenih stilista.

Uh, kad Zloćka ovo vidi ima da me ubije….

Roćko

Rekao sam sebi da ću dovoljan broj puta ponoviti ovu riječ, ne bi li usvojio nov način izgovora stiropora (ili kako Ojdanić kaže stiropola!). Elem, ovih dana je obljepljen čitav grad sa Kras-ovim bilboardima koji popularišu njihove proizvode od stiropora. Neki genijalac (preduzetnik nervozno mršavog tipa) je odlučio da na bilboardima piše stiroPRA umjesto stiropORA iz samo njemu znanih razloga.

No, možda je htio da razlikuje svoj proizvod i sjetio se da izmjeni riječ u nadi da će postati novi medijapan (made-in-japan)?

Pitam se samo što odmah nije nazvao proizvod krasnopol?

Roćko

Možda niste znali, ali u sadržaju većine prašaka za veš se nalazi i optički izbjeljivač. Njegovim vezivanjem za tkaninu i specifičnom refleksijom dobijamo privid bjeline, a time i čistote veša kojeg smo upravo oprali. Takođe, korišćenjem zrnaca koji usljed djelovanja vode otpuštaju radikalni kiseonik, čiji efekat se vidi u izbjeljivanju materijala, svaki put kad operemo bojeni veš on postaje malo bljeđi i gubi na intenzitetu boje.

Malo je poznato da stari deterdženti za veš nisu sadržali ove komponente, baš iz razloga što praktično štetite svoju odjeću sa njima, ali je tržištu bilo dovoljno da ih samo jedan proizvođač počne upotrebljavati - reklamirajući posebnu bjelinu kao specijalni efekat, pa da ih svi malo po malo počnu koristiti.

Znači, za potrebe marketinga koje je trebalo nešto čime bi se proizvod izdvajao od konkurencije, sa vremenom i benčmarkingom svi su se izjednačili. Ekstra efekat je nestao, ali je ostala štetnost po boje.

Genijalni marketari su tad se sjetili proizvesti deterdžent koji ne sadrži optičke i peroxidne izbjeljivače, pojačavajući efekat prepakivajući ga iz praška u gel i početi prodavati kao revolucionarni proizvod, naravno po premium cijeni. Čitava plejada bio/color/power/oxy/sensitive deterdženata samo prati istu formulu već godinama.

Koliko samo ovakvih nametnutih potreba je poteklo u modernom svijetu baš zbog potreba marketara da stvore ekstra efekat proizvoda, da bi se koliko toliko razlikovao od konkurencije, pritom nas natjerati na bolest i onda nam nudeći čarobni lijek?

Svemoćna je melodija našeg frulaša, problem je samo što smo postali miševi!

Roćko

Zloćka je već pisala o Adidasu i o njihovom nastanku, no sad se pojavio i filmić koji slikovito objašnjava kako je Adidas nastao. Dobar način održavanja pozicioniranja marke, a i nigdje se ne spominje brat Rudolf ;)

Pogledajte i sami:

http://www.youtube.com/watch?v=oUBlVRIqHgM

Roćko

 

Čitav grad nam je obljepljen novim kokakolinim bilbooardima, pokrećući još jednu teaser kampanju. Po n-ti put nam serviraju udicu, no hajde, razumljivo je da su marketing guru-i u bosanskoj koli najbolji na svijetu. Toliko su dobri da im ni domen nije cocacola.ba, vec coca-cola.ba! Hej, zašto lakše kad može komplikovanije :)

Elem, teaser kampanja se svodi na novo ruho sajta kokakole i nova nagradna igra za školarce (nagrada: sveska, pernica i ruksak!). Zapanjen sam, dok mi u glavi odzvanja oda radosti.

Lalamudaju opušteno. Hoću i ja kokakolu kao account.

Roćko

Zepter je prije par dana počeo da reklamira ovo čudo od usisivača i kod nas.

Naravno, kako je bilo kasno, a atmosfera podgrijana vinom, kad sam ugledao bilboard pogodila me munja otkrivenja!

Misaoni proces je išao otprilike ovako:

1. Crveno, privlači, budi strasti, šta je to?

2. Jeboooo ????? Tutoo ?????

3. Tutto Jebboooooooooo i slika zgođušne domaćice!!!

4. Neprocjenjivo!

Elem, obožavam kad se dese kiksevi u imenovanju proizvoda, pogotovo u ovom slučaju, gdje je proizvod usmjeren prema domaćicama. Veselo im je kad su tutto jebboo-ne.

Roćko

Ovako mobilni operater reklamira svoje usluge u Makedoniji

Ovaj članak je očigledan primjer kako političari potcjenjuju javno mnjenje. U cilju da se dodvori informatički osviještenoj populaciji Ognjen Tadić, kandidat za predsjednika Republike Srpske, izdvaja dva sata svog vremena i koristi Internet kao komunikacijski kanal u svojoj kampanji.

Avaj, tu dolazi do greške. On korisnike Interneta naziva osobama koje se libe stvarnog kontakta i kukavno se kriju iza fiktivnih identiteta i progovaraju samo iz sjene („U proteklih 25 dana obišao sam cijelu Republiku Srpsku i ostalo je da razgovaram sa onim ljudima koji nisu toliko zainteresovani za neposredni kontakt, oči u oči, ali vole da komentarišu stvari putem Interneta i da komuniciraju na taj način.“).

Ukoliko je već poželio da se igra savrenog političara modernih shvatanja, gospodin Tadić je mogao da se prethodno informiše o Internetu kao tehnologiji koja ima ogroma uticaj na ostale medije i doživljaj demokratije u njima. Da je Internet medij koji svakodnevno koristi, ovaj političar bi znao da uz pomoć elektroničke javne sfere može da bude bliže biračima, a i birači da dobiju mogućnost direktnog kontakta sa njim, a da pri tom ne budu nazvani kopijama svog originala koji sjedeći pred monitorom, ogrnut plaštom anonimnosti, komentariše svijet oko sebe.

Komentari koje dajemo mi, korisnici internet-čuda, po mišljenju gospodina Tadića su samo  iskrivljena refleksija, simulacija našeg stvarnog mišljenja, koje nismo u stanju izreći „oči u oči“. Koristeći se alternativnim identitetom nekako smognemo snage da iskažemo svoje mišljenje, a mimo toga smo geek-ovi i mekušci koji ne učestvuju u stvarnom životu. Kakav kliše!!

Ukoliko mu je plan bio da pokaže da mu je cilj modernizacija Srpske nije trebalo da se prema korisnicima Interneta ophodi kao prema rijetkim trofaznim uređajima koji traže posebne uslove, borave u cyber prostoru i nude nove poligone za eksperimentisanje sa identitetima .

Nisam arogantna, možda sam malo frustrirana, kao i svi, ali čak mi i Tony Blair u ovom svjetlu djeluje poštenije, jer je 1999. godine rekao da se stidi jer se ne zna služiti kompjuterom i Internetom, i da se vraća u školu kako bi naučio te vještine i dostigao u tome svoje troje djece.

Zloćka

Već prije par dana pojavili su se bilbordi i plakati po gradu i oglasi u novinama – počela je predizborna kampanja za predsjedničke izbore.

 

 

 

Prvo su se pojavile SDS-ove poruke – klasika. Njihov kandidat je Ognjen Tadić. Slogani su im nemaštoviti uobičajeni pozivi „Glasajte ZA…“ U novinama je pored toga izdvojen i tekst koji govori o njegovim kvalitetima.

 

 

 

Zatim je PDP imao pokušaj stvaranja „halo efekta“, na bilbordu je bila samo zastava Republike Srpske i slogan „Iskusan Mudar Stabilan“. Primjetno je da se onaj ko je kreirao ovaj slogan koristio tehnikom nizanja atributa, sa ciljem da izgovarajući ove riječi osjetimo snagu i značaj samog kandidata. Tek nakon par dana ispostavilo se da se te riječi odnose na Ivanića. Uz pojavljivanje njegovog lika išao je i slogan Sada Složno Sačuvajmo Srpsku. Njihova ideja je da ovim sloganima prvo kreiraju određen imidž kandidata, a onda izlože ideju za koju se zalažu.

 

Za razliku od SDS-a i PDP-a, poruke koje šalje SNSD ne stvaraju imidž kandidata, već govore o njihovoj temi, a to je očuvanje Republike Srpske. Plakati su im u skladu sa prethodnom kampanjom, nastoje održati kontinuitet, a samim tim i vizuelnu upečatljivost. Na već poznatoj crvenoj pozadini bili su ispisani slogani „Prvo Republika Srpska!“ i „Za napredak.“, a u dnu samo mali bijeli logo pored koga piše Milorad Dodik. Ne razlikuju se mnogo od prijašnjeg „Naprijed Srpska“.

Svojim sloganima ove političke partije vrše distribuciju svojih ideja i vizija. SDS i PDP to čine na način da opisuju ličnost, tj. svog kandidata. Trude se istaći sve one (apstraktne) kvalitete koje bi po njihovom mišljenju predsjednik Republike Srpske trebalo da posjeduje. Stranka SNSD nije isticala kvalitete Rajka Komljenovića, koji je njihov kandidat, već više pažnje je posvetila porukama kojima ističu svoje koncepte.

Ostali kandidati za predsjedničke izbore su: kandidat SDP-a BiH Slobodan Popović, Demokratske stranke invalida BiH Nedžad Delić, iz Narodne demokratske stranke Krsto Jandrić, Evropska ekološka stranka sa Nikolom Lazarevićem, iz Narodne stranke Radom za boljitak kandidat je Anton Josipović, te Srpske radikalne stranke “Dr Vojislav Šešelj” Mirko Blagojević, a jedini nezavisni kandidat je Dragan Đokanović. Međutim očigledno je da će se glavna trka voditi upravo između SDS-a, PDP-a i SNSD-a.

Zloćka

Baš pred praznike u Banjaluci se pojavio izdanak lanca “Dve šmizle” popularnih djevojaka iz Beograda. Radnja se nalazi preko puta parka Petar Kočić, znači u samom centru grada.

Ono što mi je zanimljivo jeste da sam odmah znao o čemu se radi. Primjer dobre mouth-to-mouth propagande! Meni je sto puta Zloćka punila glavu kako je neka njena prijateljica nabavila nešto od njihove bižuterije, naravno prezadovoljna izgledom i kvalitetom. Takođe, interesantno je i da su naziv brenda prilagodile ijekavskom tržištu.

Znam da sam zapamtio ključne karakteristike njihovih proizvoda: u trendu, unikatno, skuplje od obične bižuterije, ali kvalitetno. Sve to bez ikakvog predznanja o brendu ili primjećivanja u medijima.

Heh, baš ta uspješnost će me sad koštati!

Roćko

Obožavam kad agencije uopšte ne razmišljaju o tržištu na kojem se oglašavaju.

Zamišljam kako osjećam svaku rupu, izbočinu, neravninu na našem asfaltu! Ta milina, ta kontrola, ta osjećajnost koja odbija bubrege, lomi feluge, buši gume i pruža jedinstven osjećaj vožnje u BiH. A onda kupim Dunlop i sve osjetim duplo!

Heheh! Prosto vas obožavam!

Roćko

 

Moguće je povesti besomučnu raspravu o slobodi govora, ali sumnjam da bi mi predizborni plakati Ive Sanadera u Banjoj Luci djelovali manje glupo. Koliko su mu bitni glasovi banjolučana da troši stotine eura i na nas?

Smatram da je politički ambijent u Republici Srpskoj, a pogotovo u Bosni i Hercegovini, sam po sebi prilično komplikovan, i da stvarno nema potrebe da se još i stranke iz drugih zemalja kod nas oglašavaju. Zamišljam kako bi Dodikov plakat bio prihvaćen u Zagrebu. On, pogleda uprtog u daljinu, sa cogito ergo sum izrazom lica, na bilbordu dimenzija 4mx3m, a pored slogan „Idemo dalje“. Nema šanse da bi se zadržao ni pola sata.

Zloćka

P.S. U pozadini, iza plakata, nazire se nova zgrada naše Vlade.

Bilbord veoma zanimljive simbolike! Vojnici EUFOR-a gaze Bosnu i Hercegovinu. Kao neki Titani i Titanide stoje preko cijele zemlje, koja je, interesantne li koincidencije, u zlatnoj boji.

U mitologiji Titani predstavljaju bića koja su vladala tokom legendarnog zlatnog doba. U to vrijeme obični ljudi nisu imali potrebu za vlašću, baš kao što je i mi danas nemamo. To je stvar viših bića, koja će svakako činiti sve što treba, pa nije na nama da razbijamo glavu o tome. Doduše, Titani imaju neveseo običaj da gutaju svoju djecu (pa možda slučajno ostanemo bez entiteta). No, ipak, oni su za „mirnu i sigurnu Bosnu i Hercegovinu“ i nema veze na čemu stoje dok god im je pogled uprt u budućnost.

Zloćka

Prije nego što nastavite sa čitanjem ovog teksta OBAVEZNO pljunite u stranu, pomjerite se s mjesta i kucnite u drvo.

Strah od neviđenih sila ušao je u čovjekov život i opteretio ga. Savremeni strahovi su samo naizgled drugačiji od onih koji su opterećivali sirotana koji je gledao kako grmi i mislio da je smak svijeta. Današnje propasti su celulit, lomljivi nokti, perut, opadanje kose… Instinkti modernog čovijeka skoro sasvim su zamijenjeni sviješću, a svijest je prilično nametnuta reklamnim kampanjama.

Kada su se praljudi počeli grupisati u zajednice nevidljiva sila je počela djelovati, a samo su odabrani bili u stanju da je kontrolišu i okrenu u čovjekovu korist. Tako su nastali magijski i religijski obredi. Ni sada nije mnogo drugačije, samo što tu nevidljivu silu nazivamo reklama.

Elem, da bi pravilno završili čitanje prevrnite očima tri puta, bacite malo soli preko ramena, a ako se nakon toga poželite počešati po glavi - ne paničite, to je normalna reakcija, samo to nikako nemojte učiniti u zatvorenom prostoru, već izađite napolje, pronađite najbliži Wash&Go bilbord i slijedite dalja upustva.

Zloćka

Za ovu liniju proizvoda tvrde sljedeće:

“Vodeći znanstvenici laboratorija NIVEA otkrili su trenutačni obnavljajući učinak čistog kisika na stanice kože. Dodavanjem 15% čistog kisika u ovu inovativnu liniju za njegu kože, formula proizvoda vidno će oživjeti zdravi izgled kože.”

Na prvu pogled super zvuči, zar ne?

Hajdemo analizirati poruku:

1. Naučnici otkrivaju nevjerovatan efekat! (stručna lica, čike u bijelom:).

2. Kiseonik - potreban svakom živom biću. Da njega nema, ne bi bilo života kakvog danas poznajemo (jasno i djetetu u vrtiću!).

3. Naučnici + kiseonik = Dobitna formula od 15% kiseonika u Niveinim proizvodima (vaaaau! koriste formule! 15% zvuči baš potaman).

4. Zdrav izgled, bla bla bla! (Hej, ipak su to naučnici smislili, izvagali, oprobali!).

Okej, šta ovdje nije u redu?

Kao prvo, kiseonik kao hemijski element je vrlo agresivan. Ubija gotovo sve poznate žive ćelije u svom slobodnom stanju. Sa njim su povezani problemi sa hiperventiliranjem i generalno se smatra jako toksičnim. Ako pređemo na tečne oblike, koristi se kao raketno gorivo ili recimo pri blajhanju kose, gdje upravo kiseonik ima efekat žutenja/bjeljenja kose usljed svog razornog djelovanja na žive ćelije.

Kao drugo, zamislimo da običnu kremu ostavimo na vazduhu, pokvarila bi se baš zbog kiseonika. Teoretski ako su već dodali kiseonik u kremu u nekom obliku, potrebna je velika količina konzervanasa da ne bi došlo do kvarenja kreme, a oni opet štete koži.

Najbolje ipak za kraj: upravo atmosfera zemlje koja nas stalno okružuje sadrži 21% kiseonika.

Roćko

Ne koristim Rexonu jer mi se ne sviđa njen hemijski sastav, pa je možda blesavo što se žestim, ali eto, prosto ne mogu da izdržim a da ne negodujem protiv reklame koja se vrti na TV stanicama, u kojoj dotična dama smrdi kao prasica. Uz sve to ide i slogan: „Ne dajte da vas miris tijela obilježi“.

Ne znam da li mi je gluplje to poređenje sa životinjom iz reda papkara ili upozorenje o opasnosti od obilježavanja mirisom tijela. Vozim se i ja autobusom i znam kako gadno može da bude, ali tu se ne radi o mirisu već o antonimu te imenice!!

Većini je poznato da čulo njuha igra veoma važnu ulogu u životima mnogih životinjskih vrsta, uljučujući i ljude. Svojim mirisima utičemo na okolne srodne vrste i njihovo ponašanje.

Postoje mnogobrojna istraživanja o uticaju mirisa, rađena su i na insektima, neizostavno na miševima, i mnogim drugim vrstama, gdje su naučnici utvrđivali kako njima utičemo na potencijalne ili već postojeće partnere, kako se naše tijelo mijenja, prilagođava, uopšte kako reaguje na njih. Čak su i stari Grci bili domišljati pa su kada ostare (u njihovoj stvarnosti, ne u literaturi) i izgube ljubavnički miris zvali nekog mlađeg Grka da se povalja (sam!) po njihovom krevetu dok žene nema, da bi ona, naivna, na tuđi miris odreagovala.

Meni se baš sviđa što me moj muškarac njuška, a iskreno i ja imam maniju da često kad smo sami gurnem nos kojekuda. Taj miris me opušta, daje mi sigurnost, toplinu. Nimalo mi se ne bi sviđalo kada bi neka Rexona učinila da ga baš taj miris ne obilježava. Dopada mi se da vjerujem da samo ja osjetim tu prijatnu notu, jer sam samo ja njegov kompatibilni partner.

Mogu pametnice koje rade ovu i slične marketinške kampanje obećavati „won’t let you down”, ali mene već jesu.

Stoga je moja poruka: „Ne dozvolite da vas smrad obilježi, ali miris vašeg tijela svakako da!“

Zloćka

Raspored marketinškog budžeta ponekad zalazi u domen Tarabića, pogotovo kod nas gdje obično gazda odluči da bi volio da posmatra bilborde obljepljene sa logom svoje firme preko puta svoje omiljene kafane. Tako gazda ili njegov acount manager (često još gore) odluče da spiskaju veliki dio budžeta, ne obazirući se na ostale marketinške instrumente. Međutim, to nije uvijek problem samo kod nas. Tako je npr. jedna njemačka marketinška agencija napravila istraživanje stavova kupaca prema određenoj robnoj marci i upoređujući rezultate sa marketinškim budžetima kojim firme raspolažu.

“Stvarna vrijednost robne marke je jedna od najvažnijih neopipljivih vrijednosti jednog preduzeća. Godišnje analize robnih marki i načini njihovog vrednovanja, obično imaju problema da tačno odrede odlučnost kupca da kupuje baš tu robnu marku i na kraju koje taj faktor ima na planiranje veličine jednog marketinškog budžeta”,  kažu u izvještaju ankete koju su proveli stručnjaci iz BSI agencije.

Anketa je dala zanimljive rezultate, prema kojima skoro 60% firmi ima problem kod aktiviranja spremnosti kupaca na kupovinu. Tako je npr. Dove, prema ovoj tabeli, tek šesti kod spremnosti kupaca da se opredjele za kupovinu njihovih proizvoda. To je takođe zanimljivo, ako se pogleda kroz prizmu njihovih višestruko nagrađivanih kampanja. Isto tako, Knorr ili McDonalds imaju skoro savršen omjer poznatosti-spremnosti-veličine budžeta.

Međutim, samo saopštenje ne sadrži tačne podatke podjeljenosti kupaca prema kupovnim grupama ili statističke podatke. Tako nismo u mogućnosti da provjerimo još neke aspekte same ankete. Šteta.

Čitavo saopštenje možete skinuti u pdf-u.

Ako ste u posjedu nekih istraživanja ili znate dobre linkove, ostavite komentar

Roćko

Super je šta se sve može pronaći u poštanskom sandučetu, tako sam danas našao ovaj biser, što me je zbog imena podsjetilo na sljedeće.

Sony je utrošio priličnu količinu novca da stvori brend pod imenom BRAVIA (Best Resolution Audio Visual Integrated Architecture). Htjeli su da zamjene već star brend WEGA koji je primarno bio korišten za CRT televizore. U tom su izgleda i uspjeli.

I tako ja stojim pred poštanskim sandučetom i zamišljam tu sinergiju tržišta: kupiš BRAVIA LCD od 5k maraka i normalno je da ti trebaju sigurnosna BRAVIA vrata da isti LCD ne bi odnio lopov. Ha!

Uglavnom, još neorginalnija mi je nova reklama OTP banke koja se vrti na Hrvatskim televizijama. Doslovno su preslikali odličnu reklamu koja je rađena za Braviju samo su umjesto loptica ubacili balone. Loptice su još imale i smisla, stvarajući svijet umjesto pixela na ekranu, ali baloni? Zanimljivo je da originalna verzija koju sam našao na youtube-u na kraju ima slogan, čime se trude objasniti poruku, dok Hrvatska verzija istu nema? Osveta kreativaca u marketinškoj agenciji?

http://www.youtube.com/watch?v=oP5J4W5GQ3w

http://www.youtube.com/watch?v=SXLwLeUuaNw

Roćko

Iako je jesen uveliko na vratima ovi Dallas-ovi plakati su još uvijek na ulicama Banje Luke, pa nije prekasno da ih malo prokomentarišem. Obratite pažnju na priloženu ilustraciju, ni po čemu posebno se ne izdvaja od drugih – nezanimljiv plakat u moru sličnih. Osim što ima par kontradiktornosti!

Dizajner je spario slogan „Unesite vedrinu ljeta i u Vaš dom“ sa fotografijom ljubičaste sofe, sa ljubičastim jastučićima, u ljubičastom ambijentu.

Ljudsko oko reaguje samo na vrlo ograničeni raspon talasnih dužina. Međutim, ono odlično raspoznaje i vrlo male razlike unutar tog raspona, a te male razlike su upravo boje. Možemo razlikovati približno sedam miliona boja, a najkraću talasnu dužinu ima ljubičasta, upravo ona za koju je kreator plakata zamislio da odražava vedrinu ljeta.

Tu dolazimo do kontradiktornosti:

Jedna od osnovnih podjela boja je na tople i hladne. Na primjer, tople boje su crvena, žuta i narandžasta, a hladne su ljubičasta, plava i zelena. Tako su raspoređene zato što se u prirodi mogu primjetiti uz određena toplotna stanja. Stoga je veoma neobično da ljubičasta nekome označava ljeto.

Ali to nije sve. Dizajneru ljubičasta predstavlja vedrinu!!! Doduše, do sada sam učila da po simbolici boja ljubičasta predstavlja nostalgiju, pokoru, strpljenje. Ona djeluje mistično, sanjalački. To je boja umjetnosti, pa je možda dizajner pomislio da će to biti uvjerljiv dokaz kreativnosti.

 

Zapravo, nakon što sam pročitala ovo što sam napisala, shvatam da bi me veoma obradovalo da je nesrećni grafički dizajner uopšte razmišljao o simbolima – pa makar i fulao. Nisu simboli dobri ili loši sami po sebi, već je naša upotreba simbola ta koja je dobra ili loša.

Ali kakva je većina plakata u ovom gradu – ovaj vedroljubičasti i nije tako loš.

Zloćka