Архива за 'online-oglasavanje' категорију

Oklem lova frajeru

мај 19, 2008

Na poslednjoj AIESEC konferenciji slušao sam zanimljiv trening o marketingu i prodaji od strane P&G-a, gde je izneta zanimljiva brojka da je danas potrebno 117 prikazivanja reklame (makar u USA) da bi ista bila primećena, za razliku od 3 ili 4 prikazivanja tokom 50-ih i 60-ih. Televizija je odavno postala mass medij, i samim tim centralno mesto oglašavanja velikih igrača, ali postavlja se pitanje koliko je to oglašavanje finansijski opravdano. Ova brojka od 117 reklama verujem da je u našem slučaju znatno viša, obzirom na nepoštovanje zakona o oglašavanju, i čuvenim reklamnim blokovima od 10-30 minuta (verujem da je svima u Srbiji ovo poznato što je btw jedan od razloga zašto ne gledam TV). Koliko Vam treba novca u ovom slučaju da budete primećeni? Koliko procenata uloga u ovog oglašavanje je bačeno na nepripadnike naše ciljne grupe? Jednostavan odgovor: mnogo!

Postavlja se pitanje, zašto se onda ovoliko novca troši na TV oglašavanje? Nema baš neke jake alternative, TV je još uvek najdominantniji medij na našim prostorima, pogotovu kada su u pitanju proizvodi široke potrošnje, kao što je slučaj P&G-a. Sa druge strane Internet u nas, o čemu smo svi već toliko puta pisali, tek treba da doživi svojih 15 minuta slave, te očekujemo da će i on kao medij jednog dana pomutiti slavu TV-a (kao što je to slučaj u UK recimo), ili ćemo možda, ako pogledamo trenutni razvoj, tu stavku preskočiti i prepustiti dominaciju nečemu trećem što tek treba da dodje.

Inspiracija: DPT

Prednosti targetiranog oglašavanja

мај 1, 2008

Sada kada je i MySpace predstavio svoju platformu za online oglašavanje HyperTargeting, posle Facebookovog SocialAdsa, ali i nešto nam bližeg Derneka (vrlo uskoro i Furka) slobodno možemo da kažemo da je 1 on 1 oglašavanje na tik od nas, nikada bliže i da se našim budžetima loše piše.

Prvo bih malo bliže pojasnio 1 on 1, ili bihevijoralni marketing ili kako god da se zove, termini se razlikuju, na kraju krajeva samo ime i nije bitno već funkcija. Iako do skora ovaj termin je predstavljao ništa drugo do utopiju, popularizacija Interneta i merljivost ogromne količine parametara koji se pojavljuju prilikom naše aktivnosti na Internetu omogućili su da ovaj koncept i ne bude tako daleko od realizacije. Suština je da se sva naša aktivnost na Internetu, ili makar ograničenom delu Interneta kao što su društvene mreže, prati i na osnovu njih, tj na osnovu našeg ponašanja (eng. behave), generišu i kampanje, koje samim tim što znaju naša interesovanja imaju mnogo veću efikasnost. Čudite se što po nekad što Vam recimo Amazon preporučuje knjigu koju ste baš hteli pre par dana da kupite? To je upravo to, praćena je Vaša aktivnost, pisci koje volite da čitate ili žanr koji ste naviše kupovali, te je na osnovu iste i generisana preporuka. I, da li je zaista 3x veća mogućnost, kao što se navodi u tekstu o HyperTargetingu, da kupite ovu knjigu nego li recimo neki trash roman o ljubavi u Parizu? Naravno da jeste, i ovaj primer je verovatno jedan od banalnijih primera praćenja Vaše aktivnosti i generisanja preporuke na osnovu istih. Društvene mreže su sve ovo digle na n;ovi mnoogo ozbiljniji nivo, i verovatno je to odgovor na pitanje zašto Facebook vredi toliko koliko vredi. Informacije o tolikoj količini ljudi i mogućnost da Vaše kampanje segmentirate po godinama, polu, grupama kojima pripadaju, proizvodima koje vole pa čak i o političkom uverenju govore ništa drugo do da smo mi samo žrtve marketinga (Marketing will eat us all ), i da ćemo u budućnosti još više od ovoga patiti.

Ali treba to gledati i sa druge strane. Jako se puno citira izreka da je 50% novca uloženo na marketing bačeno, samo nismo sigurni koja je to polovina. Ova brojka se targetiranjem smanjuje. Mogućnost da targetirate reklamu na usko ciljanu skupinu, kao npr sladolede na decu od 7-12 godina koja recimo najviše jede sladolede, ili Jeep automobile na one koji su stavili da imaju godišnja primanja iznad 100.000$, čine kao što sam rekao kampanje mnogo efikasnijim, CTR značajno raste kada su u pitanju online-based kampanje, a samim tim i broj leadova je znatno viši. 1 on 1 marketing ide i dalje od ovakve vrste targetiranja, ideja je da se ne ide čak ni na ciljne grupe nego da se svaka kampanja radi zasebno za svakog korisnika. Kao što sam rekao, i ako je ovo do skora bilo utopija, verujem da se ide u dobrom pravcu ka tome, ovo će omogućiti manje reklama (recimo samo 1 baner na sajtu) time i bolji ugodjaj korišćenja samog sajta, a opet sa druge strane i biti dovoljno komercijalno da se isplati prodavcima oglasnog prostora. I kada možete sve ovo da uradite, postavlja se pitanje, kome još trebaju bilbordi na cool lokacijama, u mestima gde je penteracija Interneta na visokom nivou.

Videćemo koliko će vremena trebati da se ovo ozbiljnije primeni i u Srbiji, mislim da će Furka biti prvi sajt koji nudi tako nešto na ovim prostorima, nešto manje kompleksnije targetiranje imali su MyCity i Burek u vidu sponzorisanih tema, za ostale nemam podatke, pa eto ako znate još neki primer podelite sa ostatkom ekipe

FuturAD osvrt

фебруар 15, 2008

Vratio sam se iz Zagreba pre 2 sata, vidno prehladjen ali i zadovoljan i pun jako pozitivnih utisaka. Bio sam u Hrvatskoj po prvi put, i jako sam srećan zbog toga, i ako mnogima to verujem i ne bi bio neki razlog preterane slave. Medjutim dosta toga je uticalo na ove utiske.

Zagreb i Hrvatska

Neki se sećaju mog glorifikovanja jugoslovenstva, to je tekst koji jako volim, i koji sam sa ovim putovanjem lično zaokružio. Hrvatska nije Zagreb, kao što ni Srbija nije Beograd, ali se na osnovu glavnog grada može dosta toga videti. Prvi utisak u Zagrebu je wow koliko klupa! Znam da to mnogima predstavlja stvar na koju poslednju pomisle, ali su kante i klupe jedna od glavnih obeležja lepote grada. I zaista ih je jako puno u Zagrebu. Drugo što mi se svidelo jeste koncepcija samog grada, koja je znatno drugačija od Beograda. Kako je grad u ravnici to je i nekako samo snalaženje jako lako. Moj sistem od kupovine mape i istraživanja grada by foot se i ovog puta pokazao jako zanimljivim i uspešnim pre svega zahvaljujući gore navedenoj činjenici. Katedrala me je posebno oduševila, trenutno se rekonstruiše ali to nimalo ne umanjuje njenu lepotu. I uopšte ceo grad je prošaran arhitekturom karakterističnom za austrougarski period, što Zagreb čini dosta sličnijim Beču ili Budimpešti recimo, nego li Beogradu.

Srbi u Hrvatskoj. Šta znam, nikad nije svejedno kad čovek ide sam, na granici me nisu cimali, i ako su neke drugare vraćali zbog novca (100 eur po danu) ili pozivnog pisma, u samom gradu nešto i nisam preterano komunicirao, jedino su me u hotelu malko cimali, te sam morao ostavljati garanciju za svoj boravak. No, dobro kontam da bih i ja sebi tražio garanciju kad bih se video, obzirom da izgledam više kao školarac nego neko ko odseda po hotelima.

Konferencija

Pri opisu konferencije treba napomenuti neke stvari. Konferencija nije isključivo namenjena Internet marketing stručnjacima, primarni fokus su media buyeri, i kao takva možda nije predstavljala totalnu revoluciju za mene. Većinu stvari sam čuo/video/radio ali opet, po ko zna koji put ponoviću, networking je taj koji ove konferencije čini time što jesu, i bilo je dosta značajnih likova iz regije. Reprezentaciju Srbije po mom nekom saznanju činili su pored mene Dragan i Bojan, a tu je bilo i još neke poznate ekipe, što sa BizBuzza, BlogOpena i blogosfere uopšte. Žao mi je što nisam upoznao Tomislava, koji je sedeo jako blizu, ali ceo današnji dan je jako brzo prošao, i sa dosta ljudi sam se hteo videti, tako da će biti valjda prilike u buduće. Inače konferenciju nisam celu ispratio, jer sam ranije morao krenuti nazad.

in!media group

Konferencija se malo ticala i mog posla - furke Dernek i Furka postali su deo novoformirane in!media grupacije, predvodjene Mojim poslom. Na FuturADu je su po prvi put predstavljena i naša dva sajta kao deo grupacije, a i mi smo iskoristili priliku upoznati se sa grupacijom, i ljudima koji u njoj rade. Utisci su, malo je reći fenomenalno, grupa zapošljava oko 150 ljudi, atmosfera je jako pozitivna, i predustretljiva, tako da verujem da će sve ovo neverovatno doprineti mom ličnom razvoju, jer ima dosta ljudi koji se bave social webom i razmena iskustava je od neprocenjivog značaja.

Sve u svemo bio je ovo jako produktivan put. Možda nisam naučio gomilu novih skraćenica, i opet shvatio kako da pokorim svet, ali eto bila je prilika da upoznam neke nove ljude, da shvatim malo bolje poziciju Srbije u odnosu na region, ali i da se družim sa ekipom iz Sarajeva. Ova putovanja su nam i svojevrstan tim bilding, prilika da se jako dobro zabavimo, ispričamo i uz sve to radimo. Za sada super nam ide, i voleo bih po ko zna koji put ponoviti, pošto me u poslednje vreme stalno to pitaju: Plata jeste kul stvar, ali u poziciji da ste student kao ja, ne treba vam biti presudna. Mark Zuckerberg je jedan, i to što imate 22 godine nije hendikep i niste matori za ozbiljan web biznis. U ovom trenutku meni milion eura ništa ne bi značilo (kupio bih stan, kola i od dosade radio liposukciju), makar ne toliko koliko osobama koje ih na neki način mnogo bolje mogu iskoristiti. Glupost… ne bih se složio. Vreme je ovisnosti o znanju, stalnom učenju i bildovanju istog. Rad sa ovakvim ljudima donosi mnogo toga, svakako i platu i reference, ali ne treba zaboraviti i Maslova, i njegovu samoaktuelizaciju. Fakat, je uživanje raditi sa osobama koje funkcionišu na isti način kao i ti i shvataju neke tvoje ideje, sa kojima se dopunjujete, i kojima uvek i svagda možete reći šta mislite, na najbrutalniji mogući način, sve u korist napretka. Moje mišljenje, ne kažem da je univerzalno i pravo, ali dok se ozbiljno ne sapletem trudiću da ga verno pratim…