Архива за 'personal' категорију
Danas je objavljen intervju koji sam pre nekoliko dana imao sa Jelenom Vesić, blogerkom na sajtu labforculture.org. Pored razgovora sa mnom, tekst u dva dela posvećen petogodišnjici Creative Commonsa i skorašnjem događaju u Beogradu, sadrži intervjue sa Marcellom Marsom, Nenom Antić, Zoranom Pantelićem i Lukatoyboyem. Prvi deo je ovde, a drugi ovde.
Mail koji je pre nekoliko minuta otišao u LoCo “centralu” zvanično stavlja tačku na moje aktivnosti u Ubuntu LoCo timu Srbije. Vreme je za pozdrav…
Pošto su me klime u vrelim danima i promaja u vozovima umalo doveli do bronhitisa i upale pluća, danas sam dobio šest plavih kapsula (plus hidrogen i neke granule) ne bi li se havarija u disajnim putevima i zamalo plućima sredila. Doktorka koja me je pregledala je bila jako studiozna u objašnjavanju primene acida koji mi je prepisala, skrećući mi pažnju da lek treba uzimati dva sata pre ili posle jela, jer jedino tako ima efekta.
Ipak, u apoteci sam na pitanje da li znam kako da primenjujem terapiju dobio elegantru opasku farmaceutkinje da interval može biti i jedan sat. A? Možda bi trebalo da popijem crvenu pilulu i vidim koliko je duboka zečija rupa…
Drago mi je što nisam propao kroz prazninu u kojoj sam živeo nedelju dana. Bilo je blizu.
Kao što se iz naslova da videti, prošla nedelja je bila jedna od onih koje treba prespavati. Ustvari, možda i ne potpuno, ali recimo da je štucajući server koji opskrbljuje pola FSN weba stvar doveo do vrhunca. Ko zna zašto je to dobro, naročito što sam rešeniji nego ikad da FSN preselim iz po nas jako prijateljske Mađarske u “ladnu al standard jebi ga” Švedsku. Mislim da će mu GPL procesori naročito prijati. Milobit se nervirao koliko i ja, tako da će nam to verovatno doneti očekivane mirne dane. Sada sve na sreću radi.
Marko je, kao što na Planetu možete videti otputovao u Švajcarsku, dok se Ivan vratio sa aKademyja. Čini mi se da sada imamo šansu da FSN napravimo ultra kvalitetnom organizacijom, naročito nakon Goranovog aktiviranja. Novosti će biti nadam se jako skoro, iskoristićemo letnji predah da napravimo dobar zalet.
Umalo da zaboravim Exit. Kako stvari stoje, štanda neće biti, pošto je ulica gde smo bili prošle godine sada privatno vlasništvo pa nema dogovora između vlasnika i Exita. Na sreću, nastupićemo na NGO stageu, dok sam ovih dana dobio poziv od MyExita da uzmem učešće u njihovim aktivnostima na festivalu. Videćemo…
Iako je jedina slovenačka reč koju znam “Cockta”, rešim da skoknem do sajta pomenute firme i vidim o čemu se radi. I odmah sam se razočarao, kad sam snimio stavke u glavnom meniju:
Gostovanje DNS Gostovanje Linux Gostovanje Običan hosting! A taman sam se ponadao da ću da gostujem po web sajtovimaNe znate šta je Joost? Blogowski je napisao lep tekst o tome.
To što duže vreme nije bilo posta, nije znak da sam zaboravio na ovo mesto. Trenutno samo imamo previše posla. A i lepo je vreme napolju pa mi se trudim da što više vremena provodim napolju na suncu, stvarno mi je nedostajalo to sunce.
U pripremi je između ostalog i nova tema za dipdaun blog, recimo da je 96% gotova. Da da slika vredi 1000 reči, evo slike. Šta znam, nisam još baš 100% zadovoljan samim izgledom, nešto tu fali, možda neka bolja tekstura drveta. Videćemo uskoro, vrlo uskoro.
Gospodin Igor Jecl, direktor Direkcije za usluge Telekoma kaže:
Naš sagovornik objašnjava da se pre devet meseci razvoj Interneta u zemlji u potpunosti nalazio u rukama malih privatnih kompanija, kao i da nije postojala strategija razvoja Interneta i informacionog društva. – Naravno da se Internet nije mogao razvijati u takvom okruženju. Često se čuju nepromišljene ocene nekompetentnih ljudi da je monopol Telekoma Srbija glavni uzrok slabog razvoja Interneta. Kako je moguće da smo mi odgovorni kada do septembra prošle godine nismo ni bili prisutni u maloprodaji Internet usluga, već smo tržište prepustili upravo privatnom sektoru kojem je očigledno prevashodno bilo stvaranje velikih ličnih profita, tako da nije bilo značajnih investicija u razvoj informacionog društva – naglašava Jecl. Prema njegovim rečima razvoj novih komunikacionih tehnologija podrazumeva direktno angažovanje svih nadležnih institucija, “ali i aktivno učešće velikih kompanija koje imaju društvenu odgovornost i moraju na sebe da preuzmu i deo neprofitabilnog ulaganja u razvoj i edukaciju tržišta”. Evo kako je moguće – idite na www.internodium.org.yu, i u polje za pretragu ukucajte Telekom. Da skratim posao, evo nekoliko linkova:Telekom protiv analognih vodova
Telekom u epizodi: Monopolom protiv ADSL-a
Telekom: Srbija ima jeftin Internet
Ćurčić: Izmenom zakona o TK Telekom jedna firma sa 3 sektora
Zakon o TK se menja radi učvršćivanja Telekoma
A pre toga: Telekom: Nećemo monopol
... and many more.
Inače, već mi drugi dan ne radi fiksni telefon. Sa ljudima komuniciram preko Skype-a. Da li kršim zakon zato što ih ne zovem preko mt:s mreže?
Zanimljiva je ideja da se nova rubrika “Dobre vesti” stavi u vrh strane, daleko od ostale navigacije. Videćemo koliko će materijala biti za nju…
Naravno, nemojte propustiti sjajni Blic Strip, koji crta Marko Somborac.
Nova verzija Windows Live Messengera je dostupna i na srpskom jeziku. Stvar koja me je iznenadila je da nisu prevedeni samo program i download strana, već i kvazi-skrinšot koji se pojavljuje na download strani. Nisam uspeo da nađem link za download engleske verzije ali, priznajem, nisam se nešto mnogo ni trudio.
Na DPTu je poslednjih dana aktuelna tema prepoznavanja govora u Visti. Imao sam prilike da se igram sa Vistom i stekao sam utisak da je stvar prilično upotrebljiva, onima kojima je zaista potrebna.
Koliko god bilo zabavno to što računar sluša sve što mu kažemo, svako ko ima i mrvicu iskustva u radu na računaru će se složiti – brže i lakše je kad radiš sam. Pa zamisli automobil kome stalno moraš da vičeš “Skreni levo, propusti pešaka, pazi crveno, nemoj da sletiš u reku…”
Uz to, prilikom testiranja sam se osećao kao u onoj sceni iz Odiseje – morali smo da pazimo šta pričamo dok računar sluša. Međusobno smo komunicirali rukama i grimasama, da ne bismo izazivali tzv. pozadinsku buku, ali pitanje vremena je kada će nas mašina poubijati zato što smo je ogovarali
Ono što mene čudi je jako spor razvoj tehnike prepoznavanja govora, uopšte. Sećam se da je još sredinom devedesetih IBM na sva zvona najavljivao svoj novi OS/2 Warp sa mogućnošću prepoznavanja govora. Tada je cirkulisao i vic – Šta se desi kad neko uleti u server salu i vikne “FORMAT C YES”?
Par godina kasnije su se pojavili prvi ozbiljniji Windows programi koji su služili istoj nameni, a jedina razlika između njihovog i Vistinog sistema prepoznavanja je u tome što je ova druga dublje integrisana u sistem. Podjednako dobro su prepoznavali komande, i podjednako loše prepoznaju ‘slobodan tekst’.
Bez sumnje će osobama sa invaliditetom ova funkcija biti veoma korisna, baš kao i Narrator u Windowsu XP. Što se ostalih tiče, miš u ruke, lenčuge!
Ukoliko vidite ovaj tekst u Vašem čitaču, to znači da ste uspešno prešli na novi feed. Stari Textpattern je otišao u zasluženu penziju, a Škrabotine 2.0 pokreće WordPress.
Dok ne sredim probleme sa layoutom u IEu i ne dovršim prevod, sajt će biti u β fazi. Hvala Blogowskom na seriji tekstova sa korisnim savetima, koji su mi u velikoj meri pomogli i oko odluke da pređem na WP, i oko izbora pluginova.
Za TypoXP Reloaded temu je odgovoran Connected Internet.
Pozdrav i – do čitanja
Ukoliko vratim film, do sada sam nekoliko puta umro, celog života ću imati loš sex, nesreću u ljubavi i šta se sve još preti u onim “prenesi dalje” porukama. Marko Herman me je prozvao, pa ću se ipak odazvati, mada neću širiti dalje. Uaaaaa!!! Ustvari širim dalje, samo po slobodnom izboru.
1) Kako sam počeo da koristim slobodni softver? Bilo je to davno kada sam nabavio svoj dugoočekivani prvi računar i na njemu je naravno bio Windows 98SE. M$ je još tada bio na crnoj listi zajedno sa Fuck the Nike i Ronaldom idiotim decoplašiteljem, no mlad i zelen sam mislio da je krađa softvera dovoljna za oslobođenje. Ionako mali hard disk je bio pretesan za sve što se automatski dobija, pa sam potegao za deinstalacijom IE-a. Svi znamo da je to teško moguće bez dodatnih alatki, a u trenutku kada sam mislići da ga više nema ugledao prozor Internet Explorera kako dolazi niotkuda vrisnuo sam nešto nalik na “I do not control my fucking computer!!!”. Google me je odveo na www.gnu.org i sve je krenulo…
2) Moj omiljeni bend je Rage Against The Machine. Ma šta ko rekao, pominjao Epic (što jeste validan argument da se razumemo) ili šta već, RATM je konza i kraj. Zahvaljujući njima sam shvatio da nešto nije u redu.
3) Levičar sam, tim se dičim!
4) Moj neostvareni san je potpuno bavljenje muzikom. Ne ložim se na to da budem ikakav virtuoz, ono što bih jako voleo je da imam bend, pravim slobodnu muziku, zarađujem dovoljno i sviram na solidno posećenim koncertima na koje dolaze ljudi koji se pronalaze u tome. Nothing more, nothing less, što bi rekao RMS.
5) Prvi disk sa padavičarskom muzokom koji sam nabavio bila je kompilacija Nirvane. RATM je usledio vrlo brzo. I dan danas extra poštujem taj bend, iako ne gotivim preterano grunge kulturu. Ništa lično, jednostavno doživotna smorenost u kombinaciji sa lako-teškim drogama, neshvaćenošću i samoubistvom jednostavno nije moja priča.
Svi ljudi koji pročitaju ovo su pozvani da urade istu stvar. Feel free to decide