Архива за 'Posao' категорију

Screw this!

април 24, 2008

Jebeš ovo. Kratko i jasno, jebeš ovo! Dostigao sam trenutak u svom životu kada mi se sopstveni život sveo na posao - hrana - posao - spavanje. I "hey friends this is fun, let it start all over again" - posao - hrana - posao - spavanje. I, zvanično - muka mi je od toga. Jednostavno, dođe mi da više nijedan projekat ne prihvatim i da sve oteram u pi*ku materinu, pa makar se to žestoko odrazilo na spisak klijenata i količinu prihoda koji ostvarujem. Kratko i jasno - prelilo je čašu. I vreme je da se okrene novi list.

Svaki dizajner / developer / programer se nađe u ovakvoj situaciji, siguran sam. Dragan je već pisao o tome krajem prošle godine, a izgleda da kaskam za njim jedno pola godine što i nije tako loše. Jer, kada te jednom taj momenat opizdi po glavi i kada doživiš katarzu, uvidevši koliko si se jebenom poslu posvetio, shvatiš da tvoj privatni život itekako trpi zbog toga. I shvatiš da nemaš vremena da se posvetiš završetku stana, provođenju vremena sa društvom, devojkom, sa dragim ljudima, da radiš stvari koje te ispunjuju, da voziš bicikl kada ti je volja, da ispoliraš auto kada ti se ćefne, da napraviš roštilj ako si gladan, da čeprkaš nešto što voliš a što te svakako ispunjava... E, bre - kupio sam 73. broj TopSpeed-a i nisam ga otvorio ni normalno! Moj omiljeni magazin... Pa dokle to doseže, ni sam nisam svestan...

Doduše, nisam u mogućnosti da sve ostavim momentalno. Imam projekte koje treba da pozavršavam i da ih skinem sa vrata i nadam se da će se to završiti do prvomajskih praznika, dakle do četvrtka, eventualno sledećeg vikenda. E, posle toga - marš. Svaki sledeći projekat se neće preplitati sa nijednim drugim. A kamoli sa više njih. Dosta je toga bilo

Kulminacija Popizditisa dogodila se juče. Poseta klijentu, iliti Ministarstvu Nauke RS. Kada mi je osoba koja je zadužena za - paz'te ovo - unos sadržaja na sajta - rekla sledeće:

A šta si ti mislio momak, da će ovo da bude med i mleko? Da će da bude lagano - samo dizajn templejta i to je to? Izvini molim te, ali ja nisam plaćena da menjam sadržaj na sajtu, već ti.

Izvinite, ja ne znam šta ste vi mislili, ali ja znam za šta sam ja plaćen.

Para na uši. Kao u crtaćima. Još da zna išta o dizajnu, to bi bilo odlično. Žena sa četrdeset i kusur godina mi prebacuje da ne znam da dizajniram. Ili da je to - kao što je u Srbiji uvreženo mišljenje - piece of cake posao. A naravno da zna da uradi copy-paste iz Worda u Joomla-u. I da zadrži vizuelno formatiranje teksta sa raznoraznim tagovima i tome slično. More... I naravno, zbog svega toga projekat još nije zaživeo. A meni ne pada na pamet da fizikališem i da trčim po tuđim stranama i da ih ispravljam, uz to radeći tuđi posao.

Podsetite me - ako se pohvalim da sam dobio fin posao za neku državnu instituciju - da sam magarac, nepopravljivi. Hvala vam unapred.

Ps. Jedva čekam da odem na nedelju dana na odmor krajem maja. Bosna, Zlatibor - here we go again. Bez laptopa, bez zajebancije. Screw that too...

5 stavki za vaš CV ako hoćete da se bavite poslovnim softverom

март 24, 2008

Na prvom mestu je škola. Ne kao dokaz da znate sve, nego jednostavno  ne smete sebi dozvoliti da vas odbace a da vas nisu videli. Znam da svi traže kandidate do 24 godine, sa završenim ETF-om i 5 godina iskustva u svim poznatim tehnologijama. Ali takođe znam da je praksa drugačija: Najbolji sa ETF-a ili PMF-a će dobiti vize pre nego diplome, a oni ostali će potražiti visko plaćene poslove u bankama, osiguranjima, vladi… Ovo ostavlja sve ostale firme otovrene za vas i vaš CV.  Ako se još dvoumite, pravac www.vets.edu.yu ili www.eposlovanje.org. "Inženjer"  zvuči više nego ok i vodi vas u drugi krug.  

Na drugom mestu su znanja koja ste stekli mimo škole, a imaju nekakve veze sa konkretnim poslom. Naravno da većinu ljudi koji budu čitali vaš CV neće zanimati da imate veštinu ronjenja iz izviđača. Ali ako se firma bavi opremom za ronjenje, to može da bude nešto što će prevagnuti u vašu korist. Takođe u poslednjih nekoliko godna se razvilo tržište sertifikata za razne softverske pakete  (n. pr. Microsoft), a iz pouzdanih izvora se saznaje da slične sertifikate pripremaju i neki domaći proizvođači softvera za svoje pakete.  Znate još neki jezik mimo engleskog?  Takve stvari su uvek plus u vašem CV-u.  

Imate li nešto na šta možete pokazati prstom? Adresar rađen u  nekom programskom jeziku? Postavili ste mrežu kod rođaka u firmi? Imate sajt? Preveli ste neki strani softverski alat na srpski?  Učestvujete u nekom open source projektu? To je treća stavka.  Ako su prve dve stavke odbrana da vas ne odbace, ovo može biti stvar zbog koje će neko hteti da vas vidi. Ovakvim stvarima pokazujete interesovanje i spremnost da aktivno učestvujete.

Odaću vam malu tajnu. Sve firme imaju svoje ustaljne poslovne procese. I jedino što traže od novih ljudi je da ih brzo razumeju, da ih ne kvare i da ih pamentno upotrebe. Probni rad je jedini pravi način da se proveri čovek, ali je zadatak ljudi koji razgovaraju sa kandidatima da izaberu najadekvatnije i eliminišu lošije kandidate.  Morate zadržati fokus na onome što se traži. Nemojte dozvoliti da se neke nevažne stvari iz CV-a protumače negativno.

Timski rad je peta i najvažnija stvar koja treba da se vidi u vašem CV-u. Ako bolje pogledate razred u školi, ili smer na fakultetu - to je jedna vrsta tima. Polaznici kursa su tim.  Projekti su delo tima. Fokus na zadatak je timska igra. Firma je tim. Uklopiti se u tim znači povećanje kreativne atmosvere u korist svih. Prvi red vašeg CV-a mora da znači ste spremni da u drasu ekipe istrčite na tržište.

Pre nekoliko dana smo o ovoj temi i pričali na sastanku. Dobri ljudi trebaju.  Ne menjajte kanal.  Kada bude zvaničan konkurs, obajviću detalje i ovde. Možda se i vidimo.

Najpoštovaniji

март 5, 2008

CNN Money je nedavno objavio svoju listu kompanija na svetskom i američkom tržištu čije rezultate poslovni ljudi u Americi najviše cene. Na prvom mestu je kompanija Apple. Od “džinova” novih tehnologija na listi naj-20 su još samo Google (4.), Microsoft (17.) i Cisco Systems (19.) .

Zanimljivo je da se u 10 kompanija sa “najviše razloga za zavist” našla samo jedna međunarodna korporacija čije je sedište izvan Sjedinjenih Američkih Država - japanska Toyota Motor na 5. mestu dok se na listi naj-20 kompanija u Svetu Toyota našla na zavidnom 3. mestu iza Apple-a i konglomerata Berkshire Hathaway-a na čijem je čelu Warren Buffett.

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

Branding za novu - staru firmu

фебруар 29, 2008

Gowi, ring a bell? Ne verujem da u Srbiji nema čoveka iz IT branše koji preko preko medija nije čuo za firmu Božić i sinovi, a time i za software deo ove firme pod imenom Gowi Group. Retki su slučajevi koji ne znaju za ovaj tim i nazivaju nas kratko i jasno Sinovi. Iako je ovo ime ustvari šegačenje, ono što potpuno ozbiljno je da će Gowi početi uskoro da postoji i u Srbiji, baš pod tim imenom. Praise the Lord!

Dakle, došao je momenat kada treba napraviti branding rešenje za naš software tim. Pošto je u Velikoj Britaniji Bond software otkupio Gowi Group ne ostaje nam ništa nego da smišljamo novi logo za isto ime, jer ime nije problem. Tako sam se od juče bacio na posao da smislim novi logo ali i novi slogan za novu - staru.

Pošto je logotip, a samim tim i znak i tagline još uvek strogo čuvana tajna (izuzev među kolegama na poslu naravno, zbog komentara, asocijacija i slično) jedino što za sada mogu reći je da će se napraviti logotip, kao i znak a smišlja se i tagline. Baš sam se otvorio, jel'te :) Ali da malkice razotkrijemo famu, reći ću da moj predlog logotipa uključuje promenjen izgled typeface-a Cipher, dok se tagline ispisuje typeface-om Colaborate. Boje još nisu odabrane, ali je evidentno da će se odustati od kombinacije boja iz najkorišćenije verzije Gowi logoa - plave, crvene i žute. Umesto toga, ostaće jedna ili dve boje. Koje, još se ne zna.

Kada smo već kod logoa, njegova evolucija je do sada ispratila četiri verzije i ovo je njegova peta, a čini mi se i najozbiljnija verzija. Sve, osim prethodne (koja je, istinu za volju, nastala varijacijom verzije pre toga od strane engleskih kolega) moja su kreacija. Prvu ne treba komentarisati, bilo je "uradi šta god" i zaista me je sramota kada je pogledam. Druga je već varijacija čiji se typeface najduže zadržao, a ni ona nikako nije najsrećnije rešenje. Treća verzija se najduže i zadržala i najpoznatija je i svima nama i dalje u srcu, dok je četvrta bila tu dok Gowi Group plc. nije prodat Bondu.

Verzija 1: mart-novembar 2000

Verzija 2: novembar 2000-april 2001

Verzija 3: april 2001-jun 2006

Verzija 4: jun 2006-februar 2007

Jobs je napolju..

фебруар 11, 2008

Ideja mi se vrzma u glavi od novembra prošle godine, web adresa gde se bez ikakve registracije može ponuditi i pronaći posao u IT industriji. I ako na našem tržištu ima dosta sajtova za pretragu poslova, jako malo ili gotovo da nema modernih Job Boardova nalik na Krop, 37signals Jobs ili AuthenticJobs.

Sa takvom inspiracijom sam i ušao u realizovanje domaćeg Job Boarda specijalizovanog za poslove iz IT industrije, Jobs.Blogowski.Eu.

Razvoj

Nisam imao veliki budžet, planirao sam da lično potrošim 20tak sati na razvoju mockupa i oko 2K€ za costum CMS. Posle više diskusija sa kolegama, definitivno su me ubedili da startujem sa Open Source rešenjem i eventualnim kasnijim prelaskom na sopstveni CMS.

Tako se i završilo, “ispod haube” Jobs.Blogowski je CMS pod MIT licencom JobberBase iza koga stoji rumunski Web Developer Filip Chereches-Tosa.

Za celokupan razvoj mockupa i njegovu integraciju sam potrošio nešto malo više od 40tak radnih sati uključujući i prošlonedeljnu debug fazu. Ah da, hteo sam da sa i javno zahvalim svima koji su mi poslali feedback na mail. Zaista sam se prijatno iznenadio tolikom broju ljudi (vas 12) koji su potrošili vreme čeprkajući po mojoj skalameriji i poslali izuzetno kvalitetne komentare na mail.

Vaše mišljenje, opaske i kritika su mi zaista pomogle, jednostavno dva para očiju nikada ne mogu da vide toliko stvari kao četiri (ili 26 :D).

Kako sve funkcioniše?

Princip funkcionisanja sajta Jobs.Blogowski je maksimalno uprošten. Prva karakteristika je da je servis apsolutno besplatan, kako za kandidate tako i poslodavce. Druga stvar, ni za koga nije potrebna registracija. Ovaj sistem funkcionisanja bez registracije mi se jako dopada jer stvar postaje mnogo prostija i brža za korištenje, za obe strane.

Poslodavac

Proces ostavljanja oglasa za poslodavce se sastoji od tri klika. Pri prvom kliku na Nudiš posao? Ostavi ga ovde!, otvara se formular sa najosnovnijim potrebnim stvarima kada tražite nekoga za posao. Zanimanje, branša IT industrije, da li je u pitanju puno radno vreme ili freelance, koji grad je u pitanju kao i opis posla. Posle toga ide još ime kompanije, web sajt kompanije i na kraju samo jedan validan e-mail na koji će ponude za posao stizati. Sledeći korak je da se samo proveri da li je oglas OK i treći klikom oglas je objavljen, voilà, to je sve. Oglas je on line u sledećih 60 dana.

Ako se poslodavcu slučajno potkrala neka greška pri pisanju oglasa ili jednostavno želi da dezaktivira oglas pre onih 60 dana, to može uraditi preko maila koji se dobije pri objavljivanju oglasa. U njemu postoje dva linka, jedan za modifikaciju oglasa, drugi za brisanje. Samo da napomenem da kada poslodavac prvi put objavljuje oglas, potrebna ručna validacija oglasa, svaki sledeći oglas sa istim mailom se objavljuje totalno automatski bez ikakve validacije. (more…)

Neka prava na ovaj tekst su zadržana, 2008 Blogowski. Svi objavljeni radovi na Blogowski.eu su njegovo vlasništvo, osim ako nije drugačije napisano, i nalaze se pod Creative Commons Attribution 2.5 Licencom. Ukoliko koristite RSS kanale sa ovog bloga, proverite da li se slažete sa uslovima korištenja. Uslovi korištenja RSS kanala

Instalacija, najmrskija stvar na svetu

јануар 14, 2008

Ne znam koliko volite ili ne volite da instalirate Windows na vašem računaru, ali trebalo bi da znate da neki ljudi to jednostavno preziru. Spadam u tu grupu ljudi. Jer, jednostavno - kada god krenem da instaliram sve po redu - XP, drajvere, Office, programe - uvek nešto negde sjebem i moram da krenem ponovo. E, zato mrzim instalaciju sistema.

Skoro sam u firmi dobio Pentium 4 sa dual-cpu sistemom (na 3,4GHz) i nešto ne baš puno memorije (svega 1GB), ali je najstrašnija stvar što se sem Windowsa mora instalirati .NET Framework 1.1, pa 2.0 i na kraju 3.0, pa Visual Studio 2003, 2005 i na kraju 2008. Aman! Ljudi bre, znate li vi koje je to cimanje?! E, pa ne znam ni ja. Jer, moj brat je preuzeo instaliranje osnovnih stvari i programa premo RDC-a tako da je na meni ostalo instaliranje svih ostalih neophodnih aplikacija. Užas. U jednom momentu imao sam dva računara na stolu... ne, tri - ako računamo i laptop koji sam donosio prošle nedelje, i sve preko RDC-a instalirao što mi je trebalo. Tako je napokon stari no-name Chameleon otišao zasluženo u penziju, a umesto njega šepuri se Dell Optiplex GX280, sa vrlo inventivnim imenom - Chameleon 2. I dalje na dual-monitor sistemu, ali ovog puta više nego duplo brži, sa doduše malo manje prostora na diskovima.

Takođe, situacija kod kuće nije nimalo jednostavnija. Oba računara traže reinstalaciju, prosto vape za njom. Sinoć sam stoga uzeo i reinstalirao sistem na desktop mašini. Ustvari, planirao sam reinstalaciju na laptopu, ali zbog projekata i instaliranog wamp-a (koji nisam instalirao niti želim da znam kako se instalira i podešava - uopšte!) nisam mogao to da uradim. Naravno, početko drndanje po pitanju SATA diska nije moglo da izostane, sve dok IDE nisam diskonetkovao i detektovao SATA-u. Od instalacije Windowsa, pa sve do kraja - išlo je kao po loju. Trajalo par sati - trebalo je sve reinstalirati i podesiti da radi kako treba.

Neverovatno. Instalirao sam ceo sistem potpuno sam. Bože, nešto nije u redu sa mnom. Oba računara sasvim dobro rade... Kako li sam uspeo da ništa ne sjebem...?

2007 re-run

јануар 9, 2008

Sumirajući godinu iza sebe, shvatim koliko sam stvari ove godine uradio da je jednostavno nemoguće da išta prevaziđe 2007. U svakom smislu, a pogotovo u privatnom, završena godina je nadjačala sve što se izdešavalo ranije, svakako iz 2006. i 2005. Čitajte malo dole, shvatićete i zašto...

2007 Month-by-month

JanuarDoneo nove odluke od kojih sam veliki broj sproveo u delo. Podelio sa čitaocima nekoliko stvari koje o meni sigurno nisu znali. Krenula trka za birače i ove godine, a ja jedva dočekao veče kada je počela predizborna tišina. I ove godine proslavili Biljin rođendan sa društvom, od koje su bile dve trudnice: Saška i Vanja. I naravno, uradio kompletan pregled prethodne 2006. godine.

FebruarPočele pripreme za novu sezonu Formule 1. Jedan od najinteresantnijih bolida (a sada poznato i najvećih razočarenja) bila je svakako Honda RA107, a pre toga predstavljen i moj pulen Williams Toyota FW29. Treću godišnjicu proslavili smo u Novom Sadu i proveli se fantastično. Ove godine... Ko će ga znati. Počeo napokon da radim na diplomskom radu, tj. na prvom seminarskom radu.

MartNastavio sa muzičkim preporukama koje su kao poručene stizale pomoću Streamrippera. U Pančevu najavili uvođenje naplate parkiranja, a naravno mi ne bismo bili Srbi kada (u saradnji sa lokalnim vlastima) ne bismo lepo zaobišli zakon - parkiranjem objekata na parking, umesto vozila. Jednu subotu proveo sa Biljanom na Kalemegdanu i u SANU-u.

AprilPostao stric, rodila se mala Ivona. Nakon osnivanja Lada Klub Srbija, održano je i prvo okupljanje ljubitelja ovih vozila u Vršcu, bilo je odlično. Upoređujući moj omiljeni blog agregat Planetu Srbiju sa Blogodkom došao do nekih zaista interesantnih mišljenja. I naravno, počeo sa intenzivnim tromesečnim (sezonskim) redizajniranjem bloga i napokon prebacio template u verziju 2.

MajDobili još jednu prinovu u porodici. Ovog puta u pitanju je mešanac Bak kojeg istinu za volju slabo posećujemo na bašti kako je krenulo hladno vreme. Vojska se bližila kraju na moju veliku radost. Koštunica i Tadić se namolili i sklopili Vladu koja je sada verovatno u najvećim govnima nego ikada. Za statistiku definitivno odabrao Google Analytics, koji je u maju dobio novi interface i nove opcije. Konačno, posle tri meseca rada, odbranio prvi seminarski rad. Nastavio sa muzičkim preporukama, hit tih mesecio bio je DJ River.

JunGlavna zanimacija tog meseca bio je mali Bak koji nas je stalno oduševljavao svojim nestašlucima. Flickr omogućio plaćanje i iz Srbije, samo do momenta kada su ukinuli PayPal i sve je palo u vodu i nije radilo valjano do kraja godine. Konačno se latio rada na drugom delu diplomskog rada. Sajt Formule 1 doživeo redizajn koji je u prvi mah naišao na moje neodobravanje i negodovanje, ali posle nekog vremena navikavanja sve je išlo kako valja. Jedva čekao da počne u potpunosti zaslužen odmor. Završio sa civilnim služenjem vojnog roka, hvaaaala Bogu.

JulDoneo napokon odluku o tome da ćemo ove godine tražiti naše mesto pod suncem. Kuća, stan, whatever. To se kasnije i obistinilo, hvala bogu :) Po ko zna koji put skočila cena TNG-a, ali ovog puta zbog uvođenja akcize na ovo pogonsko gorivo. Novoformirana Vlada, pokazala se alavom, kako drugačije. Počele i pripreme za put na Zlatibor i u Bosnu, kao deo odmora. I kao šlag na tortu, krajem meseca totalno sam izlapeo zaboravljajući sve što se dešava oko mene - prvi signal neophodnosti odmora. U julu je blog doživeo nov redizajn, u skladu sa letnjim mesecima.

AvgustJedva dočekao odmor, ali da sam se nešto i odmorio... i nisam. Doduše, ponajviše zbog zdravstvenih problema uzrokovanih previše čistim vazduhom. Vrlo brzo posle odmora kupio mnogo željeni TFT monitor Samsung 960BF i vrlo brzo posle toga doživeo prve nelagodnosti sa drajverima. Užas. Navukao se na seriju koju sam kao klinac gledao - Robotech, odgledao sve epizode u roku od dva meseca. Krenuo sa informisanjem oko stambenog kredita i uskoro posle toga promenio banku zbog povoljnije kamatne stope i online praćenja kredita i stanja na računu. Naravno, krajem meseca polako krenulo cvetanje ambrozije a ujedno i moja odbrana od alergije.

SeptembarSavetovao ljude oko alergije uzrokovane ambrozijom i prvih problema - rinitisom i konjuktivitisom. Kao i već do sada nebrojeno puta, došlo do konflikta sa saradnicima iz Engleske po pitanju dizajna i .NET-a. Ceo mesec mozgao šta možemo da kupimo, stan ili kuću. Izbor i nije bio neki. Ipak, na kraju je izbor pao na stan. Dve nedelje bio sam u stanu, jer su roditelji sa bratom i snajkom bili na Zlatiboru. Krenuo u izradu nove verzije drugog dela diplomskog rada zbog malih propusta u originalnom. U firmi povezao još jedan monitor na računar i proširio desktop na duplo širu rezoluciju. Dobio na poklon PRO nalog na Flickr-u. Mislim da mi je ova stvar mnogo olakšala život i održavanje online galerije.

OktobarOpet se ponovio, ovog puta sa dugo željenim Sony Ericsson-om K800i. Kako je stigla jesen, tako je i blog promenio svoj izgled. Izabran logo Eurosong-a koji je mogao svako da nacrta. Ne da izdizajnira, da nacrta. Ma kakvo crtanje - logo nastao sprdanjem i zajebancijom. Izabran i stan koji Bilja i ja želimo da kupimo, posle skoro tri meseca traženja. Stalno se nervirao jer mi idioti konstantno kradu kapice ventila na automobilu. Ušao među prvih 100 najčitanijih na Blogodku. Koje iznenađenje! Nije dugo ni trajalo, doduše :D Krajem meseca ponovo putovao u Britaniju, po prvi put sa bratom i to na svega nedelju dana. Izdizajnirao logotip za novu firmu, BIS Solutions. Kupio konačno verenički prsten za Biljanu. Zaprosio je pred odlazak u Brizaniju ;)

NovembarSkoro ceo mesec sređivao dokumentaciju za kupovinu stana. Naravno, Srbija ne bi bila Srbija da neko ko štrajkuje ne sjebe nekom drugom planove, pa se tako i moj proces kupovine stana odužio. Naravno na kraju svega ovoga, stan je kupljen a vrlo brzo posle toga Biljana i ja smo počeli da planiramo kako stan da renoviramo. Posle odbranjenog drugog dela diplomskog, krenuo sam rad i na trećem, najmukotrpnijem delu diplomskog rada. Kada sam i njega odbranio, sa mentorom sam počeo da organizujem konačan diplomski rad. Krajem meseca podelio sam sa vama i mojih 5 omiljenih muzičkih spotova. U novembru smo Biljana i ja upoznali naše roditelje, posle tri i po godine zabavljanja.

DecembarPočetkom meseca skoro psihički pukao balansirajući - stručnu praksu, pripremu za koričenje i odbranu diplomskog rada, usklađivanje majstora za renoviranje stana, posao, privatan posao... Proveo dva dana intenzivnog i paklenog rada na električnoj instalaciji u stanu. Pre slave Sveti Nikola napokon odbranio diplomski rad i stekao titulu diplomiranog saobraćajnog inženjera. Jedna od prostorija koja je konačno završena u stanu bilo je kupatilo. Počeli razgovori oko svadbe - šta, kako, gde... :)

Poslovna 2007

U odnosu na 2006. godinu, 2007. nije bila super ultra uspešna. Odnosno, nisam sebi mogao da priuštim toliko slobodnog vremena da radim za prijatelje i klijente. Fokus je bio na izradu diplomskog rada, što se konačno i isplatilo, ali se ipak našlo vremena i za ove stvari. Pogotovo kraj prethodne godine je u tom smislu bio ključan, zbog ogromnih investicija koje zahtevaju kupovina i renoviranje stana. Stoga, nema zezancije - mora naporno da se radi.

Što se tiče firme u kojoj radim, napredak je očigledan u smislu akumuliranog novog znanja (recimo da dizajn u .NET-u više ne predstavlja nikakav, apsolutno nikakav problem) ali je vidljivo unazađenje u smislu tipa posla kojim se bavimo. Dovođenje sales tima dovelo je do toga da mene opterete glupavim i besmislenim poslovima kojim ne želim uopšte da se bavim. Doduše, ovo bi trebalo skoro da se promeni, svakako na bolje.

Naravno, najbitnija stvar je da sam sa finansijske strane više nego zadovoljan i da sam konačno uspeo da se ustalim full-time na poslu, sa 8 sati rada. Prethodnih godina zbog fakulteta, a 2006. i 2007. zbog vojske, nikako nisam uspeo da se ustalim na 8 sati rada. Stoga, završetak svih obaveza doveo je do potpunog ispunjenja finansijskog plana i kasnije - basnoslovnog trošenja tih novaca :)

Privatna 2007

U privatnom smislu, 2007. nije mogla biti bolja od ijedne do sada godine. Ali zaista... toliko stvari se desilo, kao što ste i sami mogli da vidite, da sam i ja jedva izdržavao pritisak koji se na meni stvarao. Ključne stvari su urađene, prevashodno u vidu završetka mojih obaveza kao što su vojska i fakultet, a započete su još bitnije - veridba, kupovina i renoviranje stana. Nastupajuća godina svakako da donosi nove izazove i završetak tih obaveza, a posle toga... da li ide nešto drugo, nešto novo? Teško da odmah sebe mogu da zamislim kao oca, ali zaista :) Dakle, ono što očekujem je završetak tih glavnih obaveza a posle... posle - odmor od svih obaveza, jednomesečno vegetiranje i punjenje baterija :)

Blogovska 2007

Kada uporedim 2007. i 2006. blogovsku godinu shvatim da se trend koji važi za celu Srbiju ustalio i na ovom blogu. Ne toliko zbog toga što se okrećem bitnim i ključnim temama, već zbog toga što sam napisao par stvari koje privlače ljude. Dakle, broj posetilaca se malo više nego udvostručio a procenat oko browsera i rezolucije skoro ostao isti. Kao primer može biti tema Kombuha ili Kombuha: odbrana od ambrozije koje ubedjlivo vode kao jedne od najinteresantnih tema prethodnih godina, ili recimo teme o mom Diplomskom (pod labelom Fakultet) koje imaju ne toliko veliki broj komentara, koliko čitalaca.

PosetilacaUnique visitors: 10067Page views: 15456Percent of new visits: 74.81%Pages per visit: 1.54Average time on site: 1m 26s

Rezolucija ekrana:1024*768 50,02%1280*1024 26.89%%800*600 6.12%1152*864 4.61%1280*800 4.36%1440*900 2.46%1280*960 1.58%1680*1050 1.01%1600*1200 0.69%1400*1050 0.58%

Browseri:IE 49.23% (all versions)Firefox 42.80% (all versions)Opera 6.68%Safari 0.53%Mozilla 0.49%Other 0.27%

Eto, za sada toliko. Hajde da se i ovaj put ponadamo da će i 2008. doneti bitne novosti, odluke, puno posla i naravno - veliki broj čitalaca i učesnika u diskusiji na ovom blogu.

Istina o $100 za barel nafte

јануар 3, 2008

Udarna vest u većini medija poslednjih 24 časa je svakako cena od 100 američkih dolara za barel nafte. Ono što mediji “prećutkuju” je činjenica da se ova rekordna cena “održala” svega par sekundi. Naime, po pisanju Financial Times-a, radi se o uspešnom pokušaju jednog od “lokalnih” berzanskih mešetara da obezbedi svoje mesto u istoriji, ili ti u ovom slučaju - svojih 1,5 sekundu berzanske slave. Od 204.600 lotova nafte (svaki 1.000 barela) kojima se juče trgovalo ovaj je bio jedini kupljen po ceni od $100 dolara i nedugo zatim prodat uz gubitak od 600 dolara - mala cena, reklo bi se, za obezbeđeno mesto u istoriji trgovanja naftom!

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

Izbor Top 50 sajtova

јануар 3, 2008

Časopis PC ovog februara će po 11. put predstaviti svoj izbor 50 naj sajtova sa domaćeg parčeta weba. Pripreme za odabir su u toku, a osim što zanimljive lokacije beležimo tokom godine računamo i na predloge naših čitalaca, odnosno posetilaca sajta.

Ako imate ideju koji bi sajt (ili više njih) mogao ući u Top 50, odsurfujte na www.pcpress.co.yu/top50 i dajte svoj predlog. Sajtove koji su prošle godine ušli u 50 najboljih nemojte predlagati, oni automatski ulaze u razmatranje, a predlažem vam da u obrazloženju novih predloga napišete i u koju kategoriju biste svrstali sajt.

Požurite! Iako još uvek nismo odlučili kada ćemo zatvoriti formular za predloge, bilo bi dobro da pre 10. januara obavite vašu surfersku dužnost.

Kajlu imam - posao nemam

децембар 31, 2007

U sinošnjoj centranoj informativno-političkoj emisiji Radio-televizije Republike Srpske čula sam vijest o strašnom, strašnom problemu koji je zadesio Republiku Srpsku - oni koji su nekada živjeli ovdje, a tokom rata pobjegli u inostranstvo, ne mogu ponovo da se zaposle u svojim starim firmama!

Tužno je to stvarno, žao mi je tih ljudi. Jeste da su izbjegli rat i sve te traume, i napustili zemlju kad ih je najviše trebala, ali trebalo bi im pružiti drugu šansu, to svako zaslužuje. Nema veze što na Birou imamo toliko „domaćih“ nezaposlenih, omladine koja se javlja na svaki konkurs koji izađe da bi saznali da na tom radnom mjestu radi već neko tri mjeseca ili da je i taj razgovor na kojem su se trudili pokazati  u najboljem svjetlu bio samo formalnost za zaposlenje nekog drugog srećkovića koji se dobro „dogovorio“.

Pretpostavljam da će neše pametne glave sad da smisle nekakav zakon ili sličnu začkoljicu kojom bi se zaštitila ta ugrožena radna snaga iz inostranstva, jer ipak oni imaju internacionalno radno iskustvo, prijeko potrebno osvježenje skučenom iskustvu postojeće radne snage. Primjenjivanje postojećeg člana 143. Zakona o radu ne rješava u potpunosti ovaj problem, iako je njime predviđeno da se radnici koji su bili na čekanju ili vrate na prijeratno radno mjesto ili otpuste uz otpremninu, jer ne postoje predviđene sankcije za poslodavce koji ga ne primjenjuju.

Ironiju na stranu, po meni je veći problem odlazak mladih ljudi odavde zbog nemogućnosti pronalaska posla, nego što ovi iz inostranstva ne znaju kako bi se zaposlili ovjdje. Od završetka rata pa do sada u Bosni i Hercegovini je održano oko 200 000 seminara o zapošljavanju mladih ljudi, a na prste se mogu izbrojati realizovani konkretni projekti zapošljavanja.  To je dovoljan dokaz kakav odnos naši političari i nadležne institucije imaju prema zapošljavanju omladine. Stara kineska poslovica kaže: „Ko računa na nedjelje – sadi travu, ko računa na godine – sadi drveće, ko računa na vijekove – uzdiže ljude“.

Zloćka

Kosovo ne damo dok Srbiju ne (ras)prodamo!

децембар 29, 2007

Stiglo vreme da se obnavlja gradivo iz ruskog jezika (nevoljno) sticano tokom školovanja. Šta!?! Niste učili ruski u školi? Bilo vas sramota?!? Svi vam govorili kako je engleski jezik jezik budućnosti!?! E pa onda ste se malo mnogo zajebali - što svojom, što krivicom onih koji su kopali, kumili i molili da vas prebace u “englesko odeljenje” a vi im do skora bili zahvalni što vam je to omogućilo da se brže uključite u informatičku revoluciju. Verovali ste da se gungula oko poseta “važnih” parlamentaraca i “kontroverznih” biznismena iz Rusije završila 6. oktobra 2000-e, podsmevali ste se Černogorcima što im “Rusi za sitne pare otkupiše i ogradiše svijetlo primorje”, podsmevali ste se odbornicima u Raškoj i inim serbskim palankama kad su za počasnog građanina (čuj Raška grad!) proklamovali potajnog ljubitelja pudlica Vladimira Vladimiroviča Putina … e pa konačno će i taj poslednji osmeh da vam se skine sa lica jer Rusi dolaze, ovaj put na velika vrata!

Pre par dana započeta je priča o ponudi iz vedra neba (kad bi se šalili) kojom bi ruska Vlada i Kremlju “bliska” kompanija, bez tendera, direktnom pogodbom, bez uslovljavanja oko ruskog stava povodom rešenja statusa Kosova i Metohije (kad Miki Maus to kaže…), postala većinski vlasnik Naftne Industrije Srbije i posledično ekskluzivni prerađivač nafte za ponuđenih, u prvobitnoj verziji, 500 (u kešu, verovatno umanjeno za dug za gas iz perioda do 2000. godine - cirka 200 “milijunčića”) plus 500 (u investicijama) miliona američkih dolara. Prevedeno na srpski - za pola milijarde američkih dolara u kešu i “čvrstim” ruskim obećanjem o ulaganju istog iznosa, delimično u rafinerije a delimično u izgradnju dela gasovoda “Južni potok” kroz Srbiju, dovršetak i punjenje skladišta gasa kod Banatskog dvora - ruske kompanije “Gazprom” i, verovatno, “Gazprom neft”, “sličnog imena” (nije smešno!) i pod direktnom kontrolom Kremlja, postale bi neprikosnoveni vladari tržišta energentima fosilnog porekla u Srbiji.

Praktično, za život običnih građanki i građana, to bi značilo da će se cene fosilnih energenata formirati u interesu ruskih paradržavnih kompanija, dogovorom srpske i ruske Vlade, pri čemu bi ova potonja imala konačnu reč - ili energenata neće ni biti! Sad ako je neko dovoljno glup da još uvek veruje kako su “Rusi naša braća” te da je (ras)prodaja energetskog sektora (izuzev “struje” koja samo što nije došla na dnevni red) direktnom pogodbom bez tendera, izbegavanjem tržišne utakmice, “po ceni za decu i vojnike” dobro za Srbiju (čitaj mala cena da Vlada nastavi da “pregovara” status Kosova o.a.) podsećam kako većina definicija poslovnih organizacija govori o “sticanju profita” kao svrsi postojanja istih - na pominjanje “bratske ljubavi” (zvuči gej, zar ne?) i “tradicionalnog prijateljstva” ja još nisam naišao u literaturi - ako neko zna više neka me uputi!

Isticanje profita, novčanog ili političkog, kao svrhe postojanja bilo kakvog poslovnog aranžmana jeste i najveći problem oko celog ovog “dila” u nastajanju. Vlada je, bez ikakvog pisanog traga, formirala “anonimnu” radnu grupu koja u ime svih građana i građanki ove zemlje treba da donese konačnu procenu i ocenu ruske ponude koja je, navodno, u Srbiju stigla pre par nedelja. U medijima se par dana unazad objavljuju protivurečne izjave nadležnih i nenadležnih ministara koje samo unose dodatnu sumnju u “legalitet” i “legitimitet” cele priče, bez ulaženja u pozadinu i motive koji, znajuću kako Ministri ovde rade, svakako nisu samo u interesu zemlje već pre svega u službi kratkoročnih političkih ciljeva pojedinačnih stranaka o čemu svakako svedoči i, navodno, “zakazano” potpisivanje ugovora o celom aranžmanu (o čemu li se onda pregovara?) u Sofiji 18. januara sledeće godine. Da je tako govori i iznebuha zakazana sednica Vlade za danas, “kad joj vreme nije”, sa koje je pre par minuta izdato saopštenje o usvojenoj Platformi za pregovore o Sporazumu između Srbije i Rusije o saradnji u oblasti naftne i gasne privrede koje, osim deklarativne izjave o “nastavku razgovora na obostranu korist”, ne sadrži detalje same platforme niti konkretnu ponudu koja je u opticaju. Ovim saopštenjem, čini mi se, javnost, šira i stručna, je i konačno isključena iz daljih pregovora oko budućnosti većeg dela energetskog sektora Srbije.

Ovakav odnos vlasti prema pitanjima koja se tiču svih građana i građanki ove zemlje, pa, rekao bih, i ekonomskog suvereniteta i nezavisnosti (ko je pominjao ruske gubernije?), svakako nije nov niti je bezrazložan - zato proučimo malo bolje šta to Rusija zapravo traži od srpskih političara (a u ovoj su igri, za sada, svi osim LDP-a). Naftna industrija Srbije, prema zvaničnim podacima, ostvarila je u ovoj godini dobit od 140 miliona a za sledeću planira uvećanje dobiti od 12 odsto što bi trebalo da iznosi preko 150 miliona američkih dolara. Prostom računicom ruska ponuda u kešu, koja je trenutno “na stolu” isplatila bi se za tri godine - možda i manje jer cena nafte na domaćem tržištu više ne bi bila pod kontrolom države već ruskih kompanija (otud priča o profitu kao svrsi!) dok bi se celokupna ponuda, uključujući i investicije “odradila” za 5-6 godina. Možda su još bolji primer (ne)isplativosti “bratske ruske ponude” i najbolja prognoza onoga što Srbiju čeka u energetskom sektoru rezultati poslovanja javnog preduzeća, znači pripada svim stanovnicima ove zemlje, JP “Srbijagas” u kome je novčani ulog države procenjen na 4,8 a ne-novčani na 160 miliona Eura. Nakon što je početkom 2006. godine, “administrativnom greškom” kontrolu nad “Jugorosgasom”, time i nad trgovinom i distribucijom gasa, JP “Srbijagas” prepustio ruskom “Gazpromu” ovo preduzeće je svoju dobit smanjilo sa 3,4 milijarde u 2005. na “tričavih” 251 milion dinara u 2006. godini, beležeći pritom gubitak po konsolidovanom izveštaju, od 316 miliona dinara!

Ako vas podsetim da je kredit za svojevremeno hvaljenu (političku) kupovinu “Telekoma srpske” od strane državnog monopola “Telekoma Srbije”, uzet od “City Group” banke, moguće isplatiti tek za 20-25 godina ne računajući ugovorene i tekuće investicije, cela “smejurija” (plakanje dolazi kasnije o.a.) postaje očigledna - država braći Rusima nepovratno, na tacni, “poklanja” ekonomski suverenitet zemlje u zamenu za kratkoročni “status quo” za Kosovo i Metohiju gde kao država ne možemo ni da prismrdimo a kamo li da ubiramo prihode.

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

Zvanična verzija

децембар 27, 2007

U jednom od odgovora Amway distributeru pomenuo sam moratorijum koji je sam Amway uveo na širenje svojih distributerskih mreža, između ostalih i Network 21 (ista mreža koja nezvanično “operiše” u Srbiji), zato što je Ministarstvo za trgovinu i industriju Velike Britanije, nakon sprovedene istrage, pokrenulo tužbu protiv imenovanih organizacija zbog - kako i sam Amway priznaje - predstavljanja distribucije Amway proizvoda na “način koji ne odslikava istinito finansijsku dobit koju ljudi mogu očekivati od učešća u Amway poslu”. Mere poput moratorijuma na prijem novih distributera u Velikoj Britaniji, revizija distributerskog cenovnika “na dole”, izrada novog ugovora za distributere i “zabrana” prodaje “motivacionih materijala” zapravo su predstavljali “otvorenu ponudu” nadležnoj britanskoj regulatornoj agenciji da umesto podnošenja tužbe Sudu Amway-u da kratak predah kako bi isti ispravio “greške” (čitaj višedecenijsku praksu na koju je Amway ranije dragovoljno zatvarao oči) u svom poslovanju.

Umesto očekivanog predaha britanska regulatorna agencija ( DBERR) podnela je tužbu Sudu protiv Amway-a i njegovih distributerskih mreža. Postupak je započeo krajem novembra, kraj procesa pred Sudom se očekuje krajem decembra ove a presuda početkom sledeće godine. Ukoliko presuda bude negativna po Amway i njegove distributerske mreže to bi moglo označiti i kraj njihovog poslovanja u Velikoj Britaniji, posledično, možda, i u drugim zemljama Evropske Unije! Uvidevši kako ponuda za “samoregulaciju poslovanja” nije urodila plodom Amway je odlučio da pred Sudom “okuša svoju sreću” a u odluci menadžera Amway-a da se kompanija brani “do poslednje kapi snage” svakako je važna činjenica da je Velika Britanija jedno od najstarijih tržišta, izvan Severne Amerike, na kome kompanija Amway posluje od 1973. godine, kao i dugoročne posledice koje mogu da proisteknu iz gubitka ovog, svakako, sudbonosnog suđenja za Amway.

Trenutno, dok je proces u toku, najzanimljiviji su podaci o obimu i načinu poslovanju Amway-a u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj koji su izneti pred Sudom.

Distributeri, njih 39,000, u Velikoj Britaniji imaju godišnji promet između 25 i 30 miliona američkih dolara - pojedinačno $770 po distributeru godišnje ili ti $64 dolara mesečno, što bi i da nije u pitanju promet već zarada, bilo jedva iznad opšte prihvaćene granice siromaštva! Učešće britanskog tržišta izgleda beznačajno i u odnosu na ukupan promet kompanije od 6,4 milijardi dolara (jedva 0,5 odsto) dok su s’ druge strane i britanski distributeri znatno ispod proseka u odnosu na tri miliona (navodnih) distributera širom Sveta koji, po zvaničnim podacima Amway-a, ostvaruju promet, ne zaradu, vredan 6,4 milijardi američkih dolara, odnosno 2,134 američkih dolara godišnje (manje od $100 mesečno!) po distributeru! No kad se umesto proseka prikažu konkretni podaci o distributerima ispada kako:

27,000 (71%) nema nikakav prihod (znači na gubitku je o.a.) od “posla” 11,410 (30%) zarađuje od “posla” 7,492 (od 11,410 ili 20% od ukupnog broja) zarađuje, u proseku, $27 godišnje 101 (0,4%) distributer je ostvario bonus od 75 odsto $240,000 je zarada “najboljih” distributera Trevora i Džeki Louv Trevor i Džeki Louv su 26 godina u “poslu”

Uz porodicu Louv samo se još bračni par Skriven svrstao u dva odsto najbolje plaćenih Britanaca sa zaradama iznad $160,000 američkih dolara dok, primera radi, dvanaest najuspešnijih distributera koji su u “poslu” od 2001. godine zarađuje tek oko $17,000 što je tri puta manje od britanskog proseka. Presek stanja zarada distributera načinjen tokom istrage pokazuje da jedva 0,15 odsto distributera uspeva da “prebaci” britanski prosek od $50,000 godišnje! Tokom istrage došlo se i do zaključaka kako jedva 10 odsto distributera ubira profit od “posla” te da je isti procenat “specijalizovan” za prodaju samo jednog od Amway proizvoda dok samo 6 odsto distributera proizvode kupuje za dalju prodaju (preostalih 94 odsto kupuje za sopstvene potrebe ili da bi ostali u “poslu” o.a.).

S’ druge strane, tvrdi britanska regulatorna agencija, većina proizvoda koji se nude distributerima je precenjena čak i pre nego što distributeri dodaju sopstveni rabat od 20-25 odsto kod dalje prodaje čime se zapravo distributerima smanjuje prilika za prodaju izvan grupe i zapravo podstiče kako prodaja “samom sebi” tako i dalja kupovina motivacionih/obrazovnih materijala za dalje pospešenje prodaje (koje crne prodaje? o.a.). Amway distributeri se i zvanično ohrabruju da zaradu ostvaruju regrutacijom novih članova čime obe strane, Amway mreža i distributer, ostvaruju profit kroz plaćanje članarine, procenat od prodaje proizvoda i promotivnih materijala. Promotivni materijali koji se “preporučuju” kao obavezni vid usavršavanja bez koga nema uspeha u “poslu” pored toga što sadrže obećanja o lakoj zaradi, brzom uspehu i, shodno, luksuzu u kome žive “najbolji od najboljih” zapravo donose profit samo grupici “odabranih” koji ih proizvode i distribuiraju kroz Amway mrežu. Iako je po poslovnim podacima kompanije Amway-a za uspeh (plasman među 20 najuspešnijih ditributera) u ovom “poslu” potrebno najmanje 14 godina to ne sprečava kompaniju da distributerima sugeriše da tokom “uvođenja u posao” potencijalnim kolegama tvrde da se “uz malo napora može postići prihod od $160,000 američkih dolara za isto vreme koje je potrebno za završetak studija” (britanske studije traju 3-4 godine o.a.).

P.S. koristim priliku da upozorim sve koji prate serijal tekstova o Amway/Alticor/Quixtar MLM poslu da tvrdnje iznete u ovom i drugima člancima na ovom blogu predstavljaju lično viđenje autora a ne “konačnu istinu” koju treba prihvatiti “zdravo za gotovo”. Odluka da li si spreman da rizikuješ i uključiš se u ovaj “posao” je, konačno, na tebi, i samo tebi! Što se mog stava tiče on je prilično jasan glede bilo koje slične MLM (piramidalne) šeme i možeš mi verovati ili ne. Svakako utroši još malo truda da proveriš svaku činjenicu i tvrdnju koju ovde iznosim.

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

Prethodni članak u serijalu Članci u seriji AmwayAmway, iliti kako je sve počeloPrezentacija, nego štaAmway na InternetuAmway dostupnost informacijaProcter&Gamble nije Đavolji slugaKoliko glup treba da budešZvanična verzija

Najgluplji poslovni potezi u 2007.

децембар 21, 2007

Fortune magazin objavio je svoju listu 101-og najglupljeg poslovnog poteza u ovoj godini. Topla preporuka i garantovano dobra zabava za predstojeći vikend … a podsećanja radi o nekima od najglupljih poslovnih poteza pisano je i na ovom blogu.

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

Oglasi za posao, dve pozicije

децембар 17, 2007
MotionDSP designs software that dramatically improves video from a range of sources, including mobile phones, digital cameras, and security cameras. The company offers its multi-frame video enhancement in software products for video forensics, and a scalable web service for carriers and social networking sites which can process tens of thousands of user-generated videos per day. Position 1: PHP

Blogovanje & novinarstvo

новембар 15, 2007

Tema ovog teksta me proganja još od panela održanog na BlogOpenu u subotu. Najpre žalim što sam, zbog umora i treme, doživeo kasno paljenje, odnosno da pravu reakciju na novinarsku priču oformim u svojim mislima tek kada sam legao u krevet par sati kasnije…

A proganja me zato što je “novinarski deo panela” (Nebojša Spaić i posebno Zoran Stanojević) uspeo da na račun blogovanja izrekne prilično tvrde stavove. Iako se na više mesta pojavio prostor za diskusiju, mislim da ključna tema trebalo da bude šta je u stvari blog. Nije bitno to što ga Spaić doživljava kao lični dnevnik. Blog može biti i to, a njegov je upravo takav. Nije problem ni to što Stanojević ne bi bez provere prenosio informacije koje nađe na blogu. (Doduše niko ga nije pitao kako bi se odnosio prema informacijama nađenim u nekom klasičnom mediju… Nadam se podjednako kritički.)

Ono gde vidim problem, odnosno prekid u komunikaciji je Stanojevićeva teza da je blog isključivo nešto lično, te da ako bloger pisanju pristupi poštujući sve novinarske standarde to onda prestaje biti blog! Tu u stvari dolazimo do onoga što je verovatno trebalo da se desi pre ili na početku panela - definicija bloga.

Wikipedija ga definiše kao hronološko unošenje tekstova i prikazivanje obrnutom hronologijom (od najnovijeg ka starijim). Ta štura, tehnička definicija nam dozvoljava da blog shvatimo kao formu u kojoj se mogu objaviti najrazličitiji sadržaji. U elektronskoj knjizi Blog osnove, Dragan Varagić navodi koji elementi čine tu forme koju nazivamo blogom. Ako bismo želeli da malo uđemo u prirodu bloga, mogli bismo ga nazvati instant (trenutnim) izdavaštvom, nečim što omogućava da bilo ko objavi bilo šta onda kada mu/joj to padne na pamet… a to što objavljuje može biti i lični dnevnik i fotografija i pesma… ali i ozbiljno urađena novinarska priča.

Znači, sa te tehničke strane, blog bi trebalo posmatrati kao što posmatramo novine, časopise, radio… način da određene informacije ponudimo nekoj publici. A te informacije ni u klasičnim medijima često nisu novinarstvo. Pa da li je blogovanje novinarstvo? Može da bude ako neko piše u skladu sa standardima novinarske profesije. A da li treba slepo verovati informacijama sa blogova? Naravno da ne. Isto kao ne treba slepo verovati ni informacijama iz klasičnih medija.

A pročitajte šta u svojim izveštajima sa BlogOpena o ovoj temi kažu Goran, Ivan i Toni.

Poslovni rizik u 2008.

новембар 10, 2007

Kompanija Ernst&Yang objavila je izveštaj o globalnim poslovnim rizicima za 2008. godinu u kojem analizira najvažnije postojeće i mogućih (nadolazećih) opasnosti za kompanije koje posluju globalno u različitim sektorima. Izveštaj je urađen na osnovu mišljenja više od 70 analitičara iz 20 disciplina a pojedinačni izveštaji po sektorima očekuju se kasnije ove godine.

Prvih deset strateških rizika za globalno poslovanje, sudeći po izveštaju, su:

Promena zakonske regulative i načina poslovanja Potresi na svetskom finansijskom tržištu Starenje potrošača i radne snage Nemogućnost kapitalizacije na novim tržištima Ukrupnjavanje/tranzicija industrije Energetski šok Izvršavanje strateških transakcija Inflacija troškova Radikalni potezi u zaštiti okoline Promene u navikama potrošača

Prema izveštaju 5 mogućih strateških rizika u narednim godinama za globalno poslovanje su:

“Rat” za talente Epidemije zaraznih bolesti na globalnom nivou Uspon privatnih investicionih fondova Nemogućnost/nedostatak inovacije i svakako najopasniji - nazadovanje kineskog “privrednog čuda”

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

Firma od trilion dolara

новембар 6, 2007

Nakon jučerašnjeg izlaska na Hong-Konšku berzu kineska državna naftna kompanija Petročajna (PetroChina) postala je i zvanično prva korporacija na Svetu sa tržišnom vrednošću iznad trilion američkih dolara - više nego duplo od dosadašnjeg “rekordera” Eksonmobila (ExxonMobile). Tokom prvog dana slobodnog trgovanja akcijama kompanije iste su porasle za neverovatnih 263 procenta - sa 16,7 na 43,96 juana. Od 10 najvrednijih korporacija na Svetu pet je iz Kine (PetroChina, China Mobile, Industrial and Commercial Bank of China, China Life i China Petroleum and Chemical), tri iz SAD-a (Exxon Mobil, General Electric i Microsoft) a dve su evropske (ruski Gazprom i holandski Royal Dutch Shell).

Vrednost tržišta akcija u Kini ove godine porasla je gotovo tri puta ali imajući u vidu da vrednost akcije koju su investitori spremni da plate zapravo predstavlja percepciju kupca o budućem rastu kompanije postavlja se pitanje koliko je ovaj rast akcija, do koga je došlo pre svega zahvaljujući rekordnim cenama nafte, održiv na duže staze. Iako je očito da investitori, za sada, imaju poverenja u kinesku privredu postavlja se i pitanje koliko dugo će kineske kompanije uspeti da održe rekordne stope rasta, jer primera radi, na listi 500 najvećih korporacija po ostvarenim prihodima magazina Fortune nema nijedne kineske kompanije u prvih 20! Ovako ispada da u sukobu imaginarnog “budućeg rasta” i realnosti “živog novca” kineske kompanije zapravo predstavljaju “zmajeve od papira”.

Revenues measure real money, not imagined worth.

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

Još jedno mesto za BlogOpen

новембар 1, 2007

Znao sam Ja odmah da će sva mesta za jesenji BlogOpen biti popunjena mnogo pre početka manifestacije zato sad kad je ostalo samo 10 dana do početka najvećeg okupljanja blogera u jugoistočnoj Evropi mogu da krenem sa ostvarenjem Mog paklenog plana pod radnom šifrom “Ja sam tu Samo zbog Para”!

Naime, ne mili mi se, nikada i nije, da neradnom subotom (premda mi je zadnja 3,5 meseca svaki dan neradan) ustajem ranom zorom i hvatam autobus za bilo koje naseljeno mesto, ponajmanje ona geografski smeštena preko Save i Dunava. Velike su to reke Bre svašta mož’ se desi dok Prelazim, a i brate mili i sestro draga imam još 11 dobrih razloga da ne idem na BlogOpen. Stoga sam slobodan da za pravičnu (novčanu) naknadu ustupim svoje mesto onome ko, prosto ko pasulj (ili ti grah o.a.), da više. Dobro de, da ne ispadne posle da Sam bezobzirno pohlepan poštovaću sledeća pravila prilikom evaluacije (ocenjivanja o.a.) ponuda:

10% uvećavam ponudu onome/onoj koji/a “iskreno” prizna da je poverovao/la u ozbiljnost 11 dobrih razloga da se ne ide na BlogOpen 20% uvećavam ponudu onome/onoj koji/a pristane da se sve vreme na BlogOpen-u predstavlja mojim imenom 50% uvećavam ponudu pripadnicima medija koji nisu ukapirali da se akreditacije od skora dobijaju preko veze ustupam mesto besplatno onome/onoj koji/a napiše komentar na temu “Zašto baš Ja” a koji će me jal nasmejati jal rastužiti - al’ pravo - do suza u slučaju nerešenog rezultata, da malo zabiberimo, prednost ima ona/onaj koji je sa prebivalištem najudaljeniji od Novog Sada

Sve transparentno - dža komentar dža ponuda (može i na stranim jezicima i valutama). Za tačno 5 dana ću reći Buuu - svečano proglasiti najbolju ponudu a ime srećnog dobitnika ili dobitnice zanavek smestiti u tagove svog bloga.

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

Pade nam (kon)kurentnost

октобар 31, 2007

Momci iz Davosa a.k.a. Svetski Ekonomski Forum objavili su danas Globalni zveštaj o konkurentnosti ekonomija za 2007/2008. godinu sastavljen na osnovu prikupljenih i obrađenih ekonomskih indikatora za 131 državu Sveta.

Ekonomija SAD, uprkos brojnih problema sa kojima se poslednjih godina suočava, zadržala je prvo mesto pre svega zahvaljujući dinamičnom tržištu rada i kvalitetu višeg obrazovanja posebno u oblasti istraživanja i razvoja. Za vratom SAD diše, tradicionalno, Švajcarska, a zatim slede Danska, Švedska i Finska - možda ponajbolji primeri “kapitalizma sa ljudskim (socijalnim) likom” - koje su visoku ocenu konkurentnosti dobile pre svega zahvaljujući makroekonomskoj stabilnosti, efikasnim institucijama i kvalitetom sistema visokog obrazovanja (premda uz visoke stope poreza što je i najveća primedba privrednika koji su učestvovali u pravljenju izveštaja). Najveće iznenađenje (uprkos željama levo orijentisanih ekonomista) svakako je pad Venecuele sa prošlogodišnjeg 85. na 98. mesto - država u kojoj je cela ekonomija zavisna od kretanja cene nafte na svetskom tržištu nije uspela da “poveća” konkurentnost svoje ekonomije. Pad dolazi kao posledica ogromnog budžetskog deficita, rekordne inflacije prouzrokovane finansijskom nedisciplinom države, neefikasnim institucijama, nacionalizacije ključnih industrijskih grana te “mešanja” države u ekonomiju (zvuči poznato zar ne?). Sve ovo produkt je vizije “specifičnog socijalizma” venecuelanskog Predsednika Uga Čaveza. Venecuela pod Čavezom, uprkos obećanjima o pomoći siromašnima i povećanim ulaganjima u zdravstevni i obrazovni sistem, beleži pad kvaliteta i u ovim oblastima što, čini mi se, potvrđuje kako je mit o Čavezu kao “zaštitniku potlačenih i obespravljenih” zapravo lažan.

Srbija, koja se ove godine po prvi put u izveštaju pojavljuje kao samostalna država, zauzela je 91. mesto (iza Crne Gore na 82. mestu) čime nastavlja trend pada konkurentnosti započet gotovo odmah nakon što se, još za života Premijera Đinđića, u svom debiju na listi, našla na 77. mestu izveštaja za 2003/04. godinu (2004/05. bili smo na 89. mestu, 2005/06. zabeležili skok na 80. mesto, da bi već sledeće 2006/07. godine pali na 87. mesto).

Iako srpski ministri vole da za Srbiju koriste sintagmu “balkanski tigar”, “ubiše” se dokazujući kako svi ekonomski parametri, pa i konkurentnost, beleže rast, a Potpredsednik srpske Vlade Božidar Đelić, voli da se hvališe redovnim prisustvovanjem skupovima Svetskog Ekonomskog Foruma u Davosu, čini mi se da zaključci zasnovani na činjenicama iznetim u ovom tekstu neće “preći preko njihovih usana”, pre će biti nešto kao:

Novinar/ka: Ali Ministre, nakon ubistva Premijera, sa 77. pali smo na 91. mesto? Ministar (ime po izboru): Da, da … gospođa Hadžipešićeva … sa ćerkama … da, da …

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

BIS Solutions - branding rešenja

октобар 25, 2007

Svojevremeno sam imao ogroman problem, zbog veeeelike mentalne blokade i bezidejnosti kada je u pitanju logotip za novu firmu koju je osnovala firma u kojoj radim. Čak sam i pisao o tome početkom ove godine...

Elem, pre nekog vremena napokonom smo usvojili logotip koji sam uradio i odlučeno je koje će boje biti primarne u logotipu. Zelena boja, meni lično jako prijatna za oko, postala je primarna boja, pored klasične sive. A logotip, takav kakav jeste, nema (hvala Bogu) nikakav znak u sebi već je jednostavno i stilističko tipografsko rešenje BIS Solutions. Evo šta je do sada urađeno i kako je ispalo.

Rešenja logotipa u raznim varijacijamaRešenje za "name tag" i vizit kartuRešenje za kutije za jedan od proizvoda

Ps. Sajt (za sada, možda kasnije) ne pokušavajte da otvarate, grozan je. Tu ćemo valjda uskoro umešati prste i napraviti nešto što je dostojno i firme koja je otvorena i firme u kojoj radim. Stoga - ignore URL :)

Plava karta novog doma mog

октобар 24, 2007

Suočena sa činjenicom da “Evropska unija u celini nije više atraktivna odrednica za visoko kvalifikovane radnike na konkurentnom tržištu radne snage”, hroničnim nedostatkom stručne radne snage i očekivanjima da u naredne dve decenije taj nedostatak naraste na gotovo 20 miliona obrazovanih radnika (posebno u oblastima inženjerstva i ICT-a) Evropska Komisija juče je predložila uvođenje “Plave karte” (Blue Card) - jedinstvene radne i boravišne vize za obrazovanu radnu snagu koja dolazi iz zemalja van EU. Program “Plava karta”, po uzoru na američku “Zelenu kartu”, trebalo bi ne samo da privuče obrazovanu radnu snagu, već i da pojednostavi proceduru za dobijanje radnih i boravišnih dozvola, te da reguliše oblast socijalnih i ekonomskih prava imigranata i njihov status izjednači sa statusom domicilnih radnika. Evropska komisija želi da na ovaj način ograniči ne samo negativne efekte nepoštene konkurencije zasnovane na jeftinoj radnoj snazi već i da uspostavi kontrolu nad eventualnim negativnim posledicama “odliva mozgova” koje bi mogle nastati u zemljama u razvoju tako što će regulisati način “vrbovanja” radnika u sistemu “Plave karte”. Svaka zemlja članica EU sama će određivati strukturu i kvote za prihvat radnika kroz program “Plave karte”.

Nosioci “Plave karte” pored uslova istovetnih onima koji se nude za rad i život građanima EU, mogu da očekuju i druge pogodnosti. Biće im omogućeno slobodno kretanje kroz EU, pružena mogućnost da im se nakon 6 meseci pridruže i ostali članovi porodice, u poreskim olakšicama i socijalnom statusu biće izjednačeni sa državljanima Unije a nakon 5 godina biće im omogućeno da zatraže stalni boravak u, odnosno državljanstvo, EU. Sve ove pogodnosti biće omogućene onima koji imaju diplomu priznate visokoškolske institucije, “spreman”, najmanje, jednogodišnji ugovor sa poslodavcem u EU, uz obezbeđeno zdravstveno osiguranje i platu koja je najmanje tri puta veća od “minimalca”, odnosno dvostruko veća za one ispod 30 godina.

Pojednostavljenje procedure za dobijanje radnih i boravišnih dozvola kroz program “Plava karta” trebalo bi da Evropsku Uniju ponovo vrati na listu najprivlačnijih destinacija obrazovanih radnika, ovo posebno imajući u vidu sve veća ograničenja koja SAD uvode kroz sličan sistem H1B viza. Velika Britanija, Irska i Danska već su najavile da neće učestvovati u ovom programu, žestoke polemike se vode u Nemačkoj i Holandiji, a austrijska Vlada tvrdi kako je ceo sistem zapravo “preterana centralizacija”. Koliko god vam se program “Plave karte” činio privlačnim treba ipak sačekati da 27 zemalja članica Unije da svoje “konačno mišljenje”, kao i da svoje “stavove” iznesu evropski sindikati i drugi protivnici otvaranja granica Unije za radnike iz ostalih delova Sveta.

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

Engleska: Fifth sequel

октобар 24, 2007

Crkva St. Margaret u Londonu, slikano 2005. godineGoxxy Flickr foto galerija

Od ove nedelje, 28. oktobra, pa sve do subote 3. novembra ponovo ću se obreti u Engleskoj, konkretno opet u Londonu i Portsmouthu. Hvala Bogu, pa ovaj put ne idem sam, već sam u društvu mog starijeg brata pa mi neće ni biti dosadno i imaću sa kim da podelim dogodovštine i svakodnevne situacije. Lepo je kada imaš sa kim da pričaš na maternjem jeziku. Prošli put, kada sam ostao tačno tri nedelje, petljao sam jezik kada sam pričao srpski, ali sam zato engleski sasvim tečno pričao :)

Elem, razlog odlaska ovog puta jeste projekat, ali i jedna stvar iza njega. Kako sam svaki prethodni put išao sa razlogom da se radi na projektu i da naučim način rada dizajnerske ekipe iz Portsmouth-a, ovaj put je za promenu obrnuta situacija. Boki i ja ćemo se naći i pred developerskom i dizajnerskom ekipom i pokušati da im objasnimo principe, prednosti i mane rada u .NET okruženju. Pošto su i jedni i drugi duduci za .NET (dizajneri pogotovo!) došao je red na nas da pokažemo svoje znanje i da dokažemo da nismo nesposobni, već naprotiv - da možemo da im pariramo na svakom polju, a na ovom i da ih nadmašimo i obrazujemo ih. Biće interesantno razgovarati o tome sa njima i ujedno svakodnevno rešavati probleme sa kojima se suočavaju. U petak nam je slobodan dan, hvala Bogu, pa ćemo se Boki i ja malo posvetiti shoppingu i možda nešto i kupiti. Znam da sigurno moram da kupim još onih hromiranih slova za mog Sputnika. I sigurno, nešto za Bilju :)

Ono što sigurno znam je da je, iako mi nije mrsko da odem na nedelju dana, ovaj put došao u malo nezgodnom trenutku - kada treba da finaliziramo kupovinu stana. Ok, suma-sumarum, moraće da me sačekaju svi vezani za ovaj proces da se vratim u subotu. O Bilji ni da ne pričam, svaki put vest o mom putovanju primi gorko. Sasvim razumljivo zašto, nije ni meni svejedno. Ali, ovaj put ćemo koristiti Google Talk i lepo razgovarati preko interneta, umesto da nabijem telefonski račun zbog roaminga.

Ah, da. Ko nije provalio slike sa desne strane, to su slike trenutnog stanja stana koji kupujemo. Više o tome kada zaista dođe u naše vlasništvo :) Odmah po potpisivanju kupoprodajnog ugovora ;)

Back from Parenzo

септембар 30, 2007

Regionalno predstavništvo Logitecha je po svom lepom običaju organizovalo svoju godišnju konferenciju na mestu na kojem ranije to ova kompanija nije činila. Ovaj put su novinare iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovina i Srbije doveli u Poreč. Odnosno u turistički kompleks Lanterna na nekih 10ak kilometara od samog grada.

Put je počeo u sredu u 23h ispred hotela (Inter)continental na Novom Beogradu. Do odredišta smo putovali negde oko 10 sati (uz 4-5 zaustavljanja za pauze i 40ak minuta čekanja na granici). U Lanternu smo stigli taman da imamo vremena za doručak, odemo do svojih soba da ostavimo stvari i vratimo se do glavne zgrade odakle smo oko 10:30 krenuli do Poreča. Tamo smo dobili oko sat i po da se prošetamo, vidimo znamenitosti i generalno se opustimo… Svako je to činio na neki svoj način, Ana i ja smo pronašli točeno Karlovačko.

Potom smo se ponovo potrpali u bus i vratili do hotela, te svi odreda otrčali u restoran na ručak. Dok smo završili već je bilo 14h, a za 15h je bila zakazana press konferencija. Taman dovoljno vremena da popijemo po kaficu i pojurimo dalje. Konferencija kao i svaka druga, ali su zato demonstracije proizvoda bile sasvim kul… To je opet Logitechov dobar običaj da sve nove proizvode stavi u situacije koje smatraju tipičnim i pokažu kako rade (i puste novinare da se igraju).

Tako smo u četiri grupe obilazili demonstracije novih proizvoda za kancelariju (fenomenalna Wave tastatura i simpatična Alto postolja za laptope, te web kamere sa Carl Zeiss optikom), igranje (neki nafurani zvučnici, kontroleri, vrlo simpa miš M9 i kulkul tastatura G15 - isto ime ali bolje izgleda), rad/zezanje u pokretu (još malo Alto postolja, wireless miš sa USB predajnikom koji viri 8 milimetara, malo dodataka za iPod i vrlo vrlo lepe torbe i rančevi), te na kraju stvarčice za dom (Harmony 1000 koji je već stara vest i fenomenalni MX Air - miš kojim možete mlatarati kroz vazduh…). Sve zajedno 2,5 sata na nogama što šetajući između četiri celine, što gledajući demonstracije i isprobavajući proizvode, što pijući kafu na pauzi…

Na kraju, u 18h smo dobili šansu da malo više vremena provedemo u sobama… Odmah sam se bacio pod tuš, presvukao i krenuo na večeru koja je počela u 20h. A onda je u 22h krenula zabava… Neki simpatični bend iz Hrvatske svirao je balkanske “standarde” (whatever that means) a bilo je piotrebno da prođe oko pola sata da se atmosfera zagreje te da deo ekipe koja je putovala sa mnom i slovenačka delegacija popune prostor između stolova postavljenih “k’o za svadbu” i da sve zaista uzavre… To je trajalo do oko 2h a onda je bio red da se malo i okupamo (kad smo već na moru) - Kojot, Ana i ja smo skupili hrabrost i brčnuli se u bazenu (odmah ispred mesta gde je bio party) i nismo se smrzli… Mada je izlazak zahtevao brzo brisanje i navlačenje odeće… I tek što smo se vratili na tulum, bend je objavio kraj… U 3h sam konačno bio u krevetu, a u 7:30 na nogama spremajući se za doručak.

Usledila je fina klopica, malo odmaranja u lobiju hotela, brzinsko pakovanje i napuštanje soba pre 10 te odlazak na karting i off-road adventure centar u blizini. Tu smo najpre popili kaficu dok smo čekali da se kolege koje su stigle ranije vrate… A onda su neki od nas posedali na quadove (ono što liči na motor ali ima četiri točka) a neki ušli u džipove. Meni nije bilo do prljanja, pa sam zauzeo pola zadnje klupe u jednoj Ladi Nivi. Strancu iz Logitecha (Michael beše) sam preveo ruske oznake za neke dve ručice (nešto u vezi diferencijala i promene stepena prenosa)… te je on krenuo da nas fino vozika. Doduše išli smo u koloni, ali davao je prethodnici dovoljno fore tako da može silovito prolaziti kroz baruštine… A onda je na pola puta volan prepustio meni

Toliko o tome… Na povratku smo uleteli direktno na roštilj, a potom je krenulo i takmičenje u vožnji kartinga. To sam lepo odgledao, a poslednju kvalifikacionu trku sam i snimio (postavu su uglavnom činile devojke iz srpske delegacije)… Sve to se okončalo negde oko 16h. Potom smo još jedno posetili Parenzo i oko 18h krenuli nazad ka Beogradu. Devet sati kasnije, na parkingu ispred (Inter)continentala me dočekao brat i odvezao kući… I još uvek se oporavljam, jer sam tokom svih ovih aktivnosti odspavao možda 2 sata u odlasku (ako i jesam bilo je sa prekidima), ona 4,5 sata u hotelu i nekih 20ak minuta na povratku…

A više slika koje opisuju ovo putešestvije očekujte kada ih dobijem od kolega, meni su baterije crkle na početku press konferencije i nakon toga sam samo uživao…

I posao i nagrada

септембар 28, 2007

Otkako sam se sredinom jula meseca ove godine pridružio armiji nezaposlenih srpskih “stručnjaka najraznovrsnijih profila” redovno posećujem par domaćih internet prezentacija posvećenih nalaženju posla. Naravno, kao svaki kompulsivni bloger kada su u pitanju prezentacije koje ponudu posla daju i putem RSS dovoda prevashodno koristim ovu pogodnost. Tako juče listam novopristiglu potražnju sa Infostuda i primetim “Nagradni konkurs za posao”. Forma Ideale, kragujevačka firma, dosetila se originalnog načina da reši problem hroničnog nedostatka domaćih “stručnjaka stručnjaka” u većini oblasti modernog poslovanja - pokrenuli su akciju “Tražimo najbolje - nudimo idealno”!

Temelj svake uspešne kompanije su ljudi - pokretačka snaga i izvor kreativne energije. Novi ljudi znače jače temelje, novu snagu, kreativnost i energiju. … Ako tražite posao, ili niste zadovoljni mogućnostima na trenutnoj poziciji, Forma Ideale daje Vam šansu da se iskažete, budete kreativni i adekvatno nagrađeni! … Najbolji kandidati dobijaju radno mesto u Formi Ideale i u Kragujevcu i novčanu nagradu u iznosu:

I nagrada – 250,000 RSD II nagrada – 100,000 RSD III nagrada- 50,000 RSD

Ako vam nije bedak da živite u “provincijalnom” Kragujevcu a smatrate se visokoobrazovanim stručnjakom u savremenim poslovnim veštinama - požurite - rok za prijave je ponedeljak, 1.oktobar 2007. godine a oglas na Infostudu je do sada viđen gotovo 5,000 puta!

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković :: blog :: Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

H3

септембар 18, 2007

Otvoren, uostalom i semantički pogrešno napisan, H3 tag na ulici. Eto šta kodiranje uradi od čoveka...

Ovih dana, šetam se i idem od posla ka Maxi-ju (sveže pun koda i grafike u glavi) kako bih pokupovao nešto za moj, trenutno samački život i prolazim kroz ulicu koja se renovira. I zapazim ovu situaciju...

Da li taj ko je postavljao ove stubove i traku za upozorenje i zabranu prolaza vozila zna i HTML kod? Ili je ovo koincidencija? Ne znam, ali znam da sam u tom momentu počeo ludački da se smejem. Kako i ne bih kada sam počeo HTML elemente i tagove da viđam i van posla, dalje od računara!

Na stranu što tag nije ni otvoren ni zatvoren, ali zaista - prva asocijacija mi je bio h3 element HTML koda. Ipak, čudno je što pre ovog heading-a nisam usput naišao ni na H2 ili pak H1. Izgleda da onaj ko je postavljao znakove ne zna hijerarhiju ;) Makar da je negde otvorio html ili body... :D