Архива за 'povedanje' категорију

RATEL-ov skandal: Nestručnost, nezakonitost i bahatost

јул 26, 2008

Verovatno ste već čuli za po meni dosad najveći institucioni napad na privatnost domaćih korisnika Interneta (barem od onih nama poznatih). Hvala Slobi koji je to iz moje vizure prvi primetio, a Goran i pravno razjasnio.

Ako ne možeš sagledati pojavu iz više od jednog ugla, hajde da ne trošimo i tvoje i moje vreme u komunikaciji.

Ova moja reakcija na blogu je prosto iznuđena. Sebe stalno disciplinujem da ne upotrebljavam prejake reči, da iznesem stav ili činjenicu, pa neka čitalac sam zaključi - ovog puta, moram reći da je ovo čista budalaština. Evo listice pitanja, argumenata protiv i stavova kojih je toliko da nemam živaca da ih sistematizujem:

1. Tehnološka razvijenost Interneta je na takvom nivou, da je praćenje međuljudske komunikacije nemoguće u obliku “prati sve”

2. Kriptografija je na takvom nivou da je uvek moguće poslati ne samo poruku nego i software, zvuk, video, sliku… i to ne poslati nego i ostaviti nekom to dostupno na Internetu (na ljudskom mozgu nepojmljiv broj načina), i to ne na vašem nego na tuđem resursu i to koristeći ne vaš nego tuđi resurs… Pitam se da li su donoseći ovaj akt, pisci ikad čuli za potpuno javne podatke o recimo ovom ili ovom ili barem ovom… I nema tu teorija zavere jer su sve to (uglavnom) otvorene tehnologije, pojmljive svakom modernom informatičaru.

3. Nedavno su recimo otvoreni besplatni  Internet parkovi u nekoliko gradova u Srbiji, kakvog recimo ima smisla to logovanje podataka, kada svako (pa i Dragan Dabić) može da ga neuatentikovano koristi… Da li to znači da ćemo ove parkove morati zatvoriti, ili ćemo u svakom tom parku imati BIA agenta koji će tu da čuči i gleda, uključujući i pristup sa mobilnih telefona ili recimo iz parkiranog auta ili iz stana obližnje zgrade?

4. … nemam više živaca da pišem o budalaštini.

Scena iz filma 1984 

Izlaz (EXIT) na Internet u Kraljevu

јул 9, 2008

Spletom poslovnih, privatnih, ekonomskih i turističkih (pomeren godišnji) okolnosti ovih dana prebivam u Kraljevu. Razmažen novosadskim okolnostima po pitanju wireless konekcija po kafićima (ima je u barem dvadesetak), očekivao sam kao “dobar dan” da to imam i u Kraljevu. Na Internetu sam tražio sve moguće kombinacije keyworda: kraljevo, wifi, access point, hot spot, cafe, kafić…

Bez uspeha.

U offline potrazi (stari dobri ljudski razgovor)… našao sam  kafe EXIT 1999 (skoro pa novosadskog imena) . Wireless je radio besprekorno, besplatno… osoblje vrlo uviđajno i nenametljivo. Muzika odlična iako možda nekom glasna, meni ne smeta. Tako da nisam izdržao da ih ne preporučim ukoliko vam on-line zatreba u ovom delu Srbijice.

Šteta što im je (inače lep) web sajt u Flash-u, pa se nije indeksirala informacija da imaju wireless…

Sledi slika sa “Veselog spusta”, koji se pre oko nedelju dana održao u Kraljevu. Ukratko organizuje se spuštanje Ibrom uzvodno od Kraljeva kod srednjovekovnog grada Magliča, pa onda nekih mislim 30ak kilometara do samog Kraljeva. Spust je na “svemu i svačemu” sklepanom… a ja sam sebi to dešavanje objasnio kao “Guča na vodi”…

Na slici jedan od “splavova” sa kabrolet(!) fićom… čiji motor radi te su točkovi krivi za to penušanje iza…

Dobar savet: Uzmi najboljeg među lošima, ili ukradi oženjenog

јун 6, 2008

Nakon mog prethodnog članka o povećanoj potražnji web programera, naleteo sam na analizu tog stanja od strane jendog web preduzetnika sa Kipra. Jasno se vidi da je (iz čiste, meni poznate muke) duboko razmišljao o svemu… a evo i po njemu osnovnih razloga zašto postoji nestašica PHP programera (namerno nisam preveo):

PHP is an ugly language PHP is newbie safe PHP avoidance PHP is rich with secondary reasons PHP is getting mature

Impuls koji je izrodio ovaj post bio je komentar na taj članak… kaže čovek… (PrettyCoder) … da ga sve to podseća na razgovor sa neudatom ženom u poznim tridesetim:

ONA: Gde su nestali svi ti pravi/dobri muškarci?

ON: Svi smo već zauzeti… a ono šta tebi preostaje je:

nađi najboljeg među lošima/slobodnima… ili… ukradi pravog/dobrog oženjenog

Na kraju krajeva skoro svi poznajemo žene sa takvom socijalnom pozicijom.

Na kraju krajeva skoro svi poznajemo preduzetnike sa takvom poslovnom pozicijom.

Tražite li web programere? Naravno, pa to danas svi rade!

мај 27, 2008

Evo priznajem, nisam imun na omiljeni domaći sport “smatranje i ukazivanje” o (svim) domaćim pojavama i problemima. “Ukazivanje” za danas su teško podnošljivi, te pojačavajući trendovi na domaćem IT tržištu koji se valja već mesecima (možda i godinama) unazad. Ne verujem da ću većini reći nešto novo, ali niko o tome ne priča… Ukratko… svakim danom povećava se tražnja i smanjuje ponuda za IT uslugama na domaćem tržištu. Tržište, u skoro pa kompletnom integritetu, već funkcioniše - te su neminovne posledice toga - povećanja cena. Mali preduzetnici u oblasti razvoja softvera, poput mene, to već vide, zaziru i preorijentišu se - što manja firma to brže promene. Ukrupnjavamo se, prodajemo strancima, orijentišemo proizvode na globalno tržište… čak smo počeli da tražimo stranu radnu snagu (!?)…

Tražite li web programere? Naravno, pa to danas svi rade!

Evo nekoliko uzroka:

Škole i fakulteti ne proizvode dovoljno upotrebljivih kadrova, već na fakultetima uglavnom “profesorske” firme regrutuju “kajmak” generacije. IT stručnjaci se sve više specijalizuju, nema više univerzalaca i klinaca “koji sve znaju”. Jednom rečju - opasna nestašica ljudskih resursa. Barem u Novom Sadu otvoreno je u poslednjih godinu-dve, nekoliko desetina (sa ili bez kancelarija) stranih firmi, koje su potpuno orijentisane na strano tržište (uključujući i “profesorske” firme). One su prosto “posrkale” ono malo ljudskih resursa. Znam to po broju ljudi koji mi se jave na oglas za posao. Investicije su lepa stvar, ali recimo IT park u Inđiji (sa u Srbiji trenutno neizvodljivih 2500 ljudi) može “sahraniti” male domaće IT firme - ostaće prosto bez ljudi. Pritom sigurno neće raditi za domaće tržište. Domaći kupci IT usluga, pritisnuti sve krupnijom konkurencijom, pokušavaju da izvedu optimizaciju svog poslovanja primenom IT-ija, i stvaraju povećanu tražnju. Prečesto, firme (pod 3) žele napraviti neki reverzni inženjering već postojećeg (po pravilu stranog) IT sistema, stvarajući nepodnošljivu apsktrakciju ovakvih sistema. Time povećana tražnja dobija i ovaj iracionalni množilac.

Sve ovo navedeno stvara dosad neviđenu tenziju i “groblje nerava”, jer se sa obe strane (i kod kupaca i kod prodavaca) stvara i “groblje firmi” i to onih koje nisu imale resursa (ljudskih ili materijalnih) da optimizuju svoje poslovanje. Siguran sam da smo za tu optimizaciju spremniji mi prodavci i već gore navedenim potezima “bežimo” iz prolaznog ali bolnog “haosa”. Ne žalim se, to smo tražili - liberalizacija, tranzicija, brze globalne komunikacije… Danak će platiti uglavnom firme domaći kupci IT usluga i njihovi kupci (privremeno)… sve to tako dok se cena IT usluga na domaćem i na svetskom tržištu ne izjednači - gubitnici će biti ona MSP koja tu cenu u međuvremenu ne ukalkulišu i ne plate.

Najbolji domaći dnevni strip - Marko Somborac - RSS feed

мај 15, 2008

Preuzmite sa FeedBurnera, RSS za najbolji domaći dnevni strip iz dnevnih novina “Blic”.

a mož’ i ‘vako :

Za šta smo, ustvari, dizali ruku?

мај 15, 2008

METRO Cash & Carry - neke stvari mi prosto ne idu u glavu

март 22, 2008

Na bahatost prema kupcima u novosadskom METRO Cash & Carry već sam ukazivao na ovom blogu. Već mi dođe da pokrenem poseban blog na temu zaštite potrošača.

Prvi put posle “prošlog bisera” odemo opet porodično. Na ulazu, naravno obavezna identifikacija karticom. Postavim karticu pod čitač i čuje se ružan zvuk (kao kad neko da pogrešan odgovor u TV kvizu). Pitamo šta je…

- “Imate nevažeću karticu!” kažu službenice

- “Kako mislite nevažeću, već sam ulazio ovde kod vas, sa ovom istom!?”

- “Čekajte da vidim… aha pa ova je izvađena u Beogradu!”

- “Kakve to veze ima, molim vas…”, već sam besan

- “Trebate izvaditi kod nas, jeste li poneli pečat?”

- “Nisam, obično ne nosim pečat kad idem u kupovinu… šta sad to znači… ne mogu da uđem…”

- “Ne možete…”

Slede dva-tri moja treptaja, neverica i gomila upitnika iznad moje glave - onako kao u stripu. Kao što rekoh, neke stvari mi ne idu u glavu. Dođeš da potrošiš novac, prethodno su te već identifikovali, imaš karticu… ali sad je opet potreban pečat, jer zbog nečije birokratije kartica je iznenada riknula!?

Za kraj, onako usput… čeznem za dnevnim novinama koje bi imale petlju da ovakve stvari objavljuju, bez straha da će im to ugroziti prihod od oglašavanja, čeznem za novinama ili mediju koji su advokati korisnika i kupaca, a ne PR agencije velikih firmi. I o tome sam već ovde pisao.

Majstori retoričkog šibicarenja

фебруар 19, 2008

U današnjem Blicu, u kulturnoj rubrici objavljen je tekst - Kultura je i zastava i štit (naslov zvuči epski). Nekoliko poznatih domaćih intelektualaca dalo je viđenje kulture kod nas… Među njima i Milan Vlajčić (poznati novinar, književnik i kritičar) koji je praktično većinu današnje (kulturne) elite opisao tako precizno i efektno sa: majstori retoričkog šibicarenja.

Neko je to mogao opisivati u u nekoliko pasusa, ali eto čoveku stalo u tri reči (andrićevski).

Možda nema veze, ali eto prilike da se ja požalim da mi već godinama bude oči/uši/glavu izraz - nekulturan, je se u njemu krije jedna od doza domaće ksenofobije. Izraz nekulturan, ovde prečesto označava onog koji se postupcima razlikuje od većine. Ako nisi mediokritet - automatski si nekulturan. Možda je Vinčanski čovek čačkao nos (mediokritetski banalizovana slika “nekulture”)… ali nije bio nekulturan. Umetnost se nalazi u “kulturnom” košu, ali daleko od toga da ga potpuno ispunjava. Mediokriteti često tu stavljaju znak jednakosti.

Naš jezik, pored ovog nesretnog “homonima” ima bar nekoliko desetina sličnih devijacija u značenju reči koje nam odmažu u nameri (ako je upšte ima) da živimo lepše.

Besplatna reklama: umešani prsti - “nema zezanja”

јануар 31, 2008

Društveni aktivizam je sjajna stvar.

Aktivisti okupljeni oko EXIT festivala, pokrenuli su akciju animiranja izlaska mladih na izbore pod nazivom - “Nema zezanja”. I tako… krenula ta kampanja, listam ja novine, gledam baner na B92… i vidim nešto slično - konture znaka moje firme - “ona tvoja šapica” kako je od milja zove jedan moj klijent. Rešim da proverim poklapanje i evo rezultata na slici.

Tako su umešani prsti meni (vrlo uslovno) kolateralno napravili reklamu. Čudni su putevi internetski, a aktivizam je plemenita stvar - zbog toga se i ne ljutim.

Možda je interesantno da sam do “šapice” došao stilizovanjem malih latiničnih slova “m” i “l” (od majlab - majstorović laboratorija)… dalje je interesantno da neki to video kao ikonicu fabrike ili grafikon rasta (!).

ili

OpenCoffee Novi Sad - customize

јануар 27, 2008

Nakon ~jednoipomesečne pauze, novosadska OpenCoffee okupljanja se nastavljaju. Za sad imamo mini-jubilej: 10 okupljanja…

Sloba se potrudio da se sve gurne koji korak napred, te je registrovao odgovarajući domen (www.opencoffeenovisad.org) i tamo preselio (one od ranije) osnovne informacije. I ne samo to, rešio je da artikuliše primedbe na mesto, termin i periodiku okupljanja… ta artikulacija će se izvesti preko ovog on-line upitnika.

Za kraj, podsetnik da su ova okupljanja neformalna, nije potrebna pozivnica, nema agende i sponzora. Za nešto formalnije artikulisanje zajednice e-preduzetnika i e-profesionalaca nadam se da će poslužiti Udruženje E-start, koje smo nedavno osnovali. To Udruženje nije direktno vezano za OpenCoffee, ali eto nama teme kad se vidimo na OCNS… (postoji neka “erotika” u ovim skraćenicama, zar ne :))

Usability se još uvek isplati

јануар 22, 2008

Upravo je danas objavljena studija o isplativosti usability eksperize. Ko bi drugi nego usability guru, danac Jakob Neilsen. Zato studija i nije besplatna (~100€), ali evo jednog javnog zaključka…

Njegova grupa je sličnu studiju radila i ranije - negde 2002. Interesantno je da je KPI ranije bio 135%, a sada manje(!) 85%. Dakle, ulaganje u usability je i dalje vrlo isplativo, ali ne toliko enormno kao ranije.

U komentaru na moj članak - Stevino pravilo, Grba se pitao ima li domaćih sličnih studija. Imate li neke insajderske ROI kalkulacije?

“Stevino pravilo” - firma koja ima(će) kvalitetno on-line prisustvo

јануар 14, 2008

Na početku da priznam je ovaj post posledica ovog Varaginog članka, i potonjih komentara.

Na E-trgovini 2007. sam imao predavanje o potrebi da firma pre dorade ili izrade on-line prisustva naruči studiju o korporativnom on-line prisustvu. Namerno kažem on-line prisustvo jer je to značajno širi pojam od termina koji lakše razumeju mase - web sajt. Evo prezentacije sa tog predavanja:

Neće svaka firma prepoznati ovu svoju potrebu. Mi koji se bavimo ovim poslom treba da prepoznamo takve firme. Način na koji empirijski mogu prepoznati ovakvu firmu sam sročio u nešto što ću neskromno nazvati “Stevino pravilo” - evo kako ono glasi:

Da bi firma/organizacija imala kvalitetno internet prisustvo mora imati barem dve od ove tri stavke:

Budžet za on-line prisustvo Bitan uticaj konkurencije u on-line sferi Barem svest ili viziju o povratku te investicije (ROI)

Ako se vratim na slučaj Medoprodukta koji je naveo Varagić, mislim da se da lako primetiti da nijedna od tri stavke nije ispunjena. Sa druge strane nema dovoljno agresivne domaće firme da Medoproduktu jasno predstavi barem ono pod 3.

Pitanje koje sam imao na kraju tog predavanja je bilo nešto poput: “Kako kad firme ne žele studiju on-line pisustva?”, odogovorio sam da takve firme naprosto nemaju unapred potrebne osobine (iz Stevinog pravila) i da one najverovatnije takve nikad neće imati kvalitetno on-line prisustvo.

Na kraju ohrabrenje je da firmi sa potrebnim osobinama ima prilično i da se ovakve studije itekako rade i kod nas.

Dešavanje “pravila kuće”

новембар 12, 2007

Stvarno mi se počinje nagomilavati loše iskustvo sa “novootvorenim velikim prodajnim objektima”. Pre mesec dana mi se u Merkatoru desilo “pravilo kuće”, a juče sam nešto gore prošao u novosadskom METRO Cash & Carry.

Nedelja, pa pre ručka svratim sa jednogodišnjom ćerkom i suprugom - čuli smo za neke popuste. Uz usiljenu ljubaznost, na ulazu nam službenica saopštava da se unutra ne može sa dečjim kolicima (!?). E, takvu diskriminaciju još nismo doživeli. Pitamo zašto, kažu viljuškari rade pa ono - bezbednost. Na trenutak mi pade na pamet bizarno poređenje kako je viljuškar istovremeno opasan za bebu u kolicima a nije za hodajuće dete ili odraslog…

OK, rešimo da ne uđemo. Predložim supruzi da ja ipak uđem i “ždraknem” to što me zanima (blizu je ulaza), pa ako ima smisla da neki drugi dan dođem sam. Pogledam ja to za minut-dva i vratim se do ulaza gde me moje devojke čekaju. Kažu mi ne mogu se tuda vratiti… nego treba da pređem nekih 200 metara da bi izašao (na nominalni izlaz), iako su mi diskriminisano dete sa mamom tu na pola metra (!?). E tu mi je puk’o film, i ne želim da prepričam izgovoreno… da, i izašao sam tu gde sam hteo.

Na ulazu karticom identifikovani preduzetnici sa detetom stvarno su sumnjivi likovi.

OpenCoffee Club - Novi Sad

октобар 15, 2007

Sloba Kovačević iz Array Studija iz Novog Sada je pokrenuo, skoro pa, hedonističku inicijativu da se (web) programeri, preduzetnici i dizajneri koji gravitiraju Novom Sadu (dobro, može i Beograd - malo je zabačen…), u jednoj neformalnoj formi viđaju u neformalnom ritmu - uz (otvorenu) kafu - OpenCoffee. Slična okupljanja već postoje WW. “Digitalna podrška” ovoj analognoj grupi je u vidu intro stranice, OpenCoffee Novi Sad grupi, Facebook i najkonkretnije Yahoo Upcoming. Na ovom poslednjem linku videćete i planirano okupljanje za četvrtak 18. okt, 17-19h u Route 66 (da, ima i hotspot…).

Dakle bez sponzora, budžeta, predavanja, agende i sličnih zarobljavajućih pojava - mada poštujem i učestvujem i na takvima.

Kako upropastiti dobru ideju (u dve slike)

октобар 8, 2007

SLIKA PRVA

Od 5-7. oktobra u holu Master centra održan je Prvi Sajam zdravlja vegetarijanske hrane i organske poljoprivrede u Srbiji pod nazivom “Planeta Vegetariana”. U nedelju smo supruga i ja rešili da ga posetimo… kad ono…

Na ulazu su nas dočekale ljubazne, eko-look hostese i zamolile da kupimo ulaznicu. Pitamo pošto. Kažu 100 dinara po osobi. Pitamo da li je ostatak sajma u Master hali. Kažu: ne, i pokažu na dvadesetak štandova u skoro praznom holu. I meni i supruzi se upalio “idiot alert”. Zaključimo da je bolje da za taj novac kupimo nešto u nekoj prodavnici zdrave hrane, okrenemo se i odemo.

SLIKA DRUGA

Kako su naišli hladniji dani, ređe se odlučujemo da u kolicima prošetamo našu 11-tomesečnu ćerkicu. Kada već nemamo kud odvezemo se do “nečeg pokrivenog” (kako smo takve pojave već krstili)… u poslednje vreme do novootvorenog Merkatora u Novom Sadu. Ovog puta odlučili smo da se prošetamo kroz Hipermarket. Pokupimo u korpu tipično neplanirane artikle: neki sojin sir (da probamo), čokoladu i 4 čokoladne bananice - vrlo je bitno što sve ovo navodim. Odlazimo na kasu, a kasirka nam ljubazno kaže: Izvinite na ovoj kasi možete platiti samo 5 artikala! (pazite, mi imamo 6) i pokazuje da je kasa tako označena. Ideja je stvarno super, kada su gužve omogućiti ljudima koji kupuju dnevne potrepštine da ne moraju čekati da kroz kasu prođu oni sa punim kolicima. Međutim, u našem slučaju gužve nije bilo (zašto uopšte i radi ta kasa kad nema gužve). Stvarno mi nije jasno (kao preduzetniku pre svega), platiš reklamu, dovučeš robu, zaposliš ljude, dođe ti kupac, izabere robu hoće da plati i ti kažeš - neću. Pritom smo imali 3 različita artikla, 4 čokoladne bananice se valjda kucaju u “jednom prolazu”. Pošto je čokolada bila najskuplja, građanski protestno smo je vratili (mada smo se lomili da uopšte išta uzmemo)…

Metaforične doskočice - poštapalice prodavaca IT usluga

октобар 5, 2007

Teoretičari i praktičari prodaje kažu da je možda najvažnije uspostaviti ravnotežu između vrednosti usluge ili robe koju projektuje prodavac, sa projekcijom koju ima kupac. Jednostavno? Ne i za mene.

Često sam u prilici da prodajem usluge iz oblasti razvoja web aplikacija. Nerazumevanje tehnologije od strane kupca je snažan faktor koji narušava ravnotežu vrednosti koju sam spomenuo. Ponekad mi se čini da prodajem apsulutno apstraktnu robu. Nisam birao tu situaciju, to je jednostavno tako. Takođe nisam od onih koji će da napadne kupca da on hoće nešto što ne razume ili jednostavno ne zna ili tipično geekovski i nadobudno da otvoreno posumnjam u njegovu inteligenciju. To je glupi faul u ovoj igri.

Zbog svega ovog koristim metafore koje mi u tome pomažu da preživim. Često mi efektna metafora instantno zatvori prodaju.

Ubeđivao sam se u vezi sa klijenticom o potrebi održavanja jedne web aplikacije. Na kraju je pomoglo: “Vatrogasci primaju platu i kad nema požara, zar ne”. Verujem da nisam jedini koji je pronašao sličan izlaz iz prodajnih zaglavljivanja. Znam da ovaj blog prati nekoliko onih koji su u sličnoj koži. Voleo bih kada bi se slične metafore (koje rade) našle u komentarima na ovaj post.

Evo ih još nekoliko:

Od idealnog web sajta bolji je samo onaj koji imate (kada se mučimo zatvorimo zahtev) Prema opštim stvarima ponašajmo se opšte, prema specijalnim - specijalno (mudrost koja zvuči banalno) Da biste zadovoljili neku potrebu, najpre treba da je imate (druga mudrost koja zvuči banalno) Uveli ste telefonski broj, očekujete da vas neko pozove, a da niste nikom javili broj telefona (odbrana potrebe za SEO) Tražite da podrum i kupatilo zamene mesto u kući, zvuči jednostavno ali zamislite koliko tu ima posla (kada klijent ne razume koliko neki zahtev proizvodi posla) Ne postoji zaštita koja se ne može razbiti, samo ona koju se ne isplati razbiti (stara hakerska poslovica) Možete imati najbolju robu u najlepšem butiku u gustoj pešačkoj zoni u bogatoj državi, ali ako se do njega stiže merdevinama… (pokušaj da se objasni usability) … dopišite

Usability kod pijace

септембар 15, 2007

Otkako su natkrili Limansku pijacu u Novom Sadu, ona deluje živopisno jer plodovi nisu zaklonjeni gornjim delovima tezgi kao na Ribljoj, Futoškoj ili Satelitskoj. Moja desetomesečna ćerkica biva opčinjena ovim vegetarijanskim bojama dok je tuda vozam. Otkako sam nedavno počeo da guram dečija kolica, pojam usability (koristivost - kako ja to prevodim u nedostatku agilnog lingvističkog autoriteta) ima potpuno novu dimenziju. Danas sam u blizini pomenute pijace spazio interesantne atribute ovih stepenica:

Ako se nekada budete mučili da objasnite usability kao pojam, ova slika će vam pomoći. Tuda sam danas provozao kolica. Preko stepenica u najmanju ruku nije udobno, pa su tu dodali betoniranu “strmu ravan”. Ni to nije bilo dovoljno udobno, jer ravan jeste ravna, ali je i strma. Zbog toga sam sve to zaobišao i krenuo blažim nagibom preko već utabane staze. Očito nisam ni prvi ni poslednji (sa točkićima ispred sebe) izabrao ovu putanju.

Slika puno toga priča. O potrebama i rešenjima. O tome da čak i ako primenite neka usability rešenja (kao ova betonska strma ravan) ona neće biti prihvaćena od strane korisnika, ako nisu u dovoljnoj meri udobna.

Ako ste u prilici da projektujete nešto što će drugi koristiti, mislite o tome. Iz primera se vidi da to čak i ne mora biti (puno) skuplje.

mobilni ZX Spectrum

август 15, 2007

Nedavno sam na svojoj Nokiji 6600 instalirao ZX Spectrum emulator… E sad, ko se seća šta je ZX - seća se.

Pre nekih dvadesetak godina, sam kao tinejdžer napravio dve “prave” igrice. Trebalo je da ih objavi zagrebački “Suzy”, na audio kasetama naravno. Imam i potpisane ugovore sa njima, nešto se odugovlačilo, pa onda moja vojska i onda… nebitno…

Postoji i jedan entuzijastički web sajt koji je izlistao sve poznate EX YU autore i programe za onaj “čuveni talas” kućnih računara: Commodore 64, Amstrad, Amiga… pa čak i za domaću Galaksiju i ex domaći Orao… (Lola 8 i Tim 011… nema :). Na tom sajtu izlistane su i te dve moje igrice. Jedna se zove Vuk (lepa arkadica), a druga Television (platformska, liči na lošijeg Manic Minera). Pisano u assembleru… da se zna.

Ja te igrice imam na nekim dvadesetak godina starim audio kasetama. Možete pretpostaviti moju želju da ih ponovo vidim ili čak “poteram” na mobilnom telefonu. Ovaj post i nastaje iz želje da mi se neko sa sličnim iskustvom iz “digitalne arheologije” javi i da neki savet kako da ovo odradim. Ili još lepše da te igrice već negde ima digitalno…

Države i kamioni prolaze…

август 13, 2007

Ovo je fotografija koju sam “škljocn’o” sa mobilnog, čekajući na jednom od novosadskih semafora:

Obratite pažnju na državne oznake YU, SCG, SRB… sve je tu za svaki slučaj.

Kuda ide web - ili čudni su putOvi InterneCki

август 8, 2007

Svestan svoje pozicije, malog web preduzetnika iz tamo neke Srbije, namerio sam se ni više ni manje na Erika Šmita (Google CEO). Krajem maja je u Seulu u bogatijoj Koreji održan “Digitalni forum“, gde je Google šef odgovarao na pitanja.

Nakon predavanja postavljeno mu je pitanje o tome šta misli da će Web 3.0 ustvari biti. Ono što sam doživeo kao “faul u nerazumevanju” je da je rekao da je Web 2.0 baziran na AJAX-u. E sad, da je Erik programer… razumeo bih… jer gotovo svaka branša ima svoje viđenje Web 2.0… svoj fetiš. To je ono - zalepiš se za jednu stvar i onda preko nje objašnjavaš nastanak kosmosa. AJAX kao jedna “hak-tehnologija” nikako nije nešto na čemu se Web2.0 zasniva - da je tako ne bi postojali web sajtovi koji su deo Web2.0 trenda, a da pritom ne koriste AJAX. Drugo ono X u AJAX znači XML koji se sve manje koristi u pozadinskim requestima. Web2.0 može biti samo skup trendova, koji su u samo jednom delu tehnološki, a u tom tehnološkom samo u jednom manjem delu AJAX. Pričao sam o tome pomalo na E-trgovini 2006 i baš o tome na IT seminaru u Nišu… pa da se dalje ne ponavljam.

U viđenju Web 3.0 (nešto što bi trebalo doći posle 2.0) Šmit je više intuitivno nego argumentovano izneo svoje viđenje. Evo kako ja vidim budućnost weba (ako o webu razmišljate samo u “web sajtovima”, ovo nije tekst za vas):

Standardni web browseri uskoro neće moći (negde već ne mogu) da performansama iznesu sve hakove da bi se dalje približavali desktop aplikacijama - to naprosto neće više moći “da se budži”. U ime fleksibilnosti, resursi koji su na rasploaganju na klijentu troše se na banalnu interpretaciju.

Na klijentskoj strani web interfejs se interpretira (X)HTML-om, “desktopuje” se interpretiranim JavaScriptom… u Firefox-u je HTML interpretiran kroz XUL/Gecko - (dakle interpretacija interpretiranog), sve je to lepo, fleksibilno, ali to ima svoje granice u performantnosti… instalirajte nekoliko desetina FireFox ekstenzija i biće vam jasno o čemu pričam. Pritom browseri imaju problem da bezbedno priđu resursima sistema datoteke, printanje, lokalni izvršni programi, integracija sa postojećim softwareom, očitavanje hardvera i slično.

Zbog svega navedenog desiće se nekoliko trendova (već se stidljivo i dešavaju):

Prvi pravac: banalizovanje i komponentizacija postojećih servisa koji se dalje ne mogu gurati kroz browser (dalje uprošćavanje)… Negde ovo zovu widgetizacija. Doduše mnogi ni ne znaju ni šta je widget.

Drugi pravac: pojava većeg broja desktop klijenata koji će ustvari zameniti neke web aplikacije iz web browsera, ali sada sa bržim, stabilnijim i bogatijim interfejsom ali i sa boljim korišćenjem resursa na klijentskoj strani (datoteke, lokalne baze…). Ovo je dobar članak o tome. Obratite pažnju na sledeće tehnološke trendove: Microsoft Silverlight, Adobe AIR, Google Gears, biću neskroman da ovome dodam i “čedo” moje firme DataMeal.

Treći pravac (najsporiji proces): ojačavanje browsera tako da budu im bliže budu resursi sistema (na primer, novi FireFox će imati lokalnu bazu podataka)… ovo nosi security probleme, da nije tako ActiveX bi već bio rešenje. Pogledajte i planove za famozni JavaScript, a u ovaj pravac odavno se uključio i W3C sa svojim idejama.Četvrti pravac: U prenosu podataka putem weba (http protokol) sve više će se prenositi samo potrebni podaci, sve na uštrb prenosa opisa interfejsa. (X)HTML će, na primer, gubiti svoje učešće u saobraćaju. Ovo je ustvari nešto što se dešava u sva tri prethodna pravca, samo ga ovde dodatno naglašavam.

“Know how” po Adižesu

јул 10, 2007

U petak 6. jula, u Poslovnom centru “Petrol” na Novom Beogradu održan je jednodnevni seminar u organizaciji Adižes instituta. Od četiri bloka predavanja (po oko 75 minuta), poslednja dva održao je lično dr Isak Adižes, osnivač Instituta. Slušaoce nisam brojao… otprilike oko 200-300 - možda čak i više.

Od ljudi koji me u poslovnom smislu okružuju čuo sam i ranije za ove seminare, a Adižesove knjige (sa pomalo pompeznim naslovima) sigurno ste videli u svakoj boljoj knjižari. Evo nekoliko utisaka iz ugla jednog web preduzetnika (web entrepreneur).

Najpre dobio sam ono što sam i očekivao - čist “know how” (proceduralno znanje). Kao što sam u nekim svojim člancima i ranije pisao, “know how” nikada nije neko visoko znanje - nego “samo” nekakvo sistematizovano iskustvo. Evo nekakvih sistematskih celina koje su pojašnjavane na seminaru:

faze razvoja organizacije određivanje misije ogranizacije postizanje ravnoteže između kontrole i fleksibilnosti organizacije - top forma

Ono što je meni lično bilo najupotrebljivije je analiza faze razvoja (moje) firme, a usput sam analizirao meni poznate firme koje su istoj ili sličnoj delatnosti:

Lako mi je bilo prepoznati da se većina domaćih web preduzentnika vrti u takozvanom “bermudskom trouglu” između “go-go” faze, faze zrelosti i takozvane “zamke osnivača” (plava boja na grafikonu). Sa druge strane došla je i neka vrsta olakšanja da neko napokon na jedan analitički način razume probleme u kojima se nalaziš, i da je to naprosto faza kroz koju svaka firma treba (što pre) da prođe.

Nema smisla u jednom ovakvom postu prepričavati šta je neko sažeto pričao nekoliko sati, zbog toga umesto nekog nadahnutog zaključka, za kraj samo preporuka da ukoliko ste web preduzetnik i imate priliku (pošto vremena nemate) pohodite ovakve seminare - vredi.

Novine, časopisi ili PR agencije

јул 3, 2007

Ćaskajući (uz posao naravno) sa Markom preko Skype dotakli smo se teme/ideje koja “vraća se, uvek, k’o bumerang“. Možete li da zamislite bilo koje dnevne novine koje će recimo da naprave analizu u kojoj se banci recimo najviše čeka u redu, i da onda sa punim integritetom te podatke i objave i to onakvi kakvi jesu.

Ima li koja petlju (petlja, koji je to deo tela)? Pa da ostanu bez glavnih oglašivača… Ali zar vam ta informacija ne bi bila korisna kada birate banku?

Ono što me zaista nervira je ta PR demagogija kojom smo na sličan način bombardovani. Čeznem za novinama (mediju) koje bi bile advokat korisnika, “moja lična obaveštajna služba” - kako je svojevremeno bio slogan novosadskog Radija021. Zašto da plaćam da bi čitao tuđu reklamu? Kažem čitao, zato što se uglavnom čitanje plaća, gledanje i slušanje je za džabe.

Posebna priča su domaći IT časopisi. Ali nakon kritikovanja njihovog PI-AR-izma osćao bih se kao da kritikujem onih možda 5 ljudi koji se u Srbiji bave skijaškim skokovima i koji ne postižu međunarodne rezultate, ali su ipak prvi kod nas - jer nema drugih.

E sad… šta se to babi (dedi) snilo…

Zamišljam domaći IT časopis, koji košta 1000-2000-3000 dinara. Nema reklama, samo članci koje su novinari-saradnici pisali intenzivno barem dve-tri nedelje i za to bili nagrađeni cifrom koja je značajno veća od one koje zarađuju ako za to vreme rade svoj regularan posao. Ako u tom časopisu ima 10-20 takvih članaka iza kojih postoji takav rad i integritet te odsustvo PI-AR-izma… I da me barem jedan od njih “pogodi” u svakodnevnu poslovnu potrebu… meni se tih 1000-2000-3000 isplatilo.

Slažete li se? Je li ovo izvodljivo?

Negde sam čitao (platio sam)… kakva je struktura prihoda stranih fudbalskih timova (karikiraću):

50% ulaznice 20% trgovina (dresovi, džidža bidže…) 20% transferi 10% TV prava

A u našem regionu:

60% transferi 20% država 15% najam okolnih gradskih lokala 5% ulaznice

Slično je i sa časopisima… njima je prihod od oglašivača (karikiram) 90%, a od prodaje 10%…

Šta bi sa “poštovani čitaoče”?

Aman ljudi… (i nadležni)

фебруар 26, 2007

Da… nisam mogao da verujem…

Kao i mnogi preduzetnici, krajem februara imao sam neplaćene aktivnosti u vezi predaje završnog računa. Ruku na srce, deblji kraj izvuče knjigovođa… međutim overa fotokopije takozvanog OP (overa potpisa) obrasca meni se pretvorila u 5 sati odsustva sa posla. Razumljivo, kako su mi knjigovođe objasnile i Narodna banka i Agencija za privredne registre trebaju dokaz da je moj potpis na završnom računu validan, a to se postiže fotokopiranjem OP obrasca, a da fotokopija odgovara originalu treba da potrvdi Sud.

Uputio sam se tamo i evo kako sam prošao:

očekivan korak - fotokopiranje na glavnom šalteru me upućuju da se overa fotokopija radi u sobi 37 ljudi isped sobe me (slučajno) obaveštavaju da postoje brojevi po kojima se prozivaju stranke i da se oni uzimaju na dispenzoru (slučajno znam da se to tako zove, oni to naravno nisu tako opisali) Uzimam broj Na velikom panou jedva pronalazim uputstvo kako se plaćaju takse. Na web sajtu je to nešto jasnije opisano, ali ovde je to bio zamalo pa rebus Odlazim po uplatnicu (da… red) Popunjavam Uplaćujem Usputna provera (dobro ovo nisam morao) Čekam da mi prozovu broj

E sad, ovo je u ponuđenim uslovima gotovo idelan scenario! Ako ste zakasnili… čitajte… došli oko recimo 9, na dispenzoru brojeva vas čeka ovakav prizor:

Naime, služba izdaje samo(!) 200 brojeva, ja sam broj 185 pokupio u 08:16:57 i ispred mene je bilo 152(!) sugrađana. Ovaj broj stigao je na red oko 13 časova.

Prizor sa slike zatiče one koji su došli nakon tih 200 brojeva. Dispenzor je nonšalantno stavljen ispod te stolice, ali su “uputstva” ostala:

“Ovde uzmite brojeve za overu” (ponavljam dispenzor je sakriven)

i

“Stisnuti belo dugme na tasteru da biste dobili broj!!!” (da bi zabuna bila veća, ova poruka stoji na automatu za kafu, pa ljudi uredno pregledaju sva dugmad na tom aparatu… uporniji pritisnu poneko…)

O tome šta je to “belo dugme na tasteru” odnosno “beli taster na dugmetu” ćemo možda neki drugi put.

Počinjem

јануар 28, 2007

Bilo je krajnje vreme… Kako uopšte, jednom u budućnosti, objasniti sebi zašto nisi imao svoj blog. Početci su obično uvek slatki.