U Glasu Srpske za 15. i 16. septembar pročitah sljedeće: „Čoko-barovi se otvaraju samo u top-destinacijama, a Banja Luka je, kao što su Zagreb i Opatija u Hrvatskoj, grad koji ima visoku kulturu življenja, zbog čega je izabrana da u BiH bude prva u kojoj je jedan takav i otvoren“.
Zbog toga smo se Roćko i ja u subotu uputili do „Kraš“ bara. Odabrali smo par omiljenih slatkiša, kao i neke koje do sada nismo probali. Već smo se radovali novim čokoladnim ukusima uz popodnevnu kafu. Stojeći pored kase, dok smo čekali da platimo, ugledala sam jednu ženu sa izgledom „gospođe“ kako gricka čokoladirane bademe. U startu to nije bilo ništa čudno, poslužila se slasticama koje su predviđene za degustaciju. Međutim, nakon što se zasitila, ostatak badema koji su joj se već napola otopili u šaci vratila je među one koji su stajali u zdjeli ponuđeni ostalim kupcima. Zar je to naša „visoka kultura življenja“? Pa to je odvratnije od slične „gospođe“ koju sam u parfimeriji vidjela da umjesto testera koristi zapakovan proizvod koji neko nakon što ga je ona isprobala treba da kupi!
P.S. Ovo nije negativan komentar o otvaranju “Kraš” bara, već je komentar o prestanku postojanja kulture i nastanku popularne civilizovanosti.
Zloćka
