Архива за 'Srbija' категорију
Odličan rezultat.
LDPov nešto manji nego što sam se nadao (mada tek pristiže Beogad i Vojvodina), ali sveukupno vrlo blizu onoga što sam se nadao. DS je uvećao svoj rezultat, G17 je zadržao svoje, a SPOovih izgubljenih 3% je pokupljeno i sa LSVovim rezultatom sve je na gomili lepo poraslo.
SRS je ostao na istom, a DSS—NS su najveći gubitnici, kako i treba, mada ne dovoljno. SPS je izuzetnom kampanjom — po mom mišljenju najbolje koncipirana kampanja — uzeo sve što je mogao; njihovi procenti sa prošlih izbora + 4% ovih penzionera a što je propalo tada u koaliciji sa Čovićem.
Da li je moguće da će Srbija konačno imati većinski evropsku vladu? Još strepim za to, ali videće se…
Bole je moj 24″ iMac. U zadnjih par meseci je bio potpuno neuračunljiv. Mislio sam da je u pitanju softverski problem (Leopard mu nije lepo legao), ali se na kraju ispostavilo da je problem bio u hard disku koji je polako počeo da umire.
Mašina je poslata u Beograd gde su mu zamenili disk, ugradili još RAM-a (jako dugo sam planirao da mu ugradim 4GB RAM-a i završim sa tim) i instalirali OS.
Tu je i najsmešniji deo priče. Kada je poslata mašina na njoj je bio Leopard - retail licenca koju sam kupio u novembru. U kutiju sam stavio samo Tiger diskove koje sam originalno dobio sa mašinom jer nisam video potrebu da im šaljem i Leopard (znao sam da je hardverski problem u pitanju i da ću sam instalirati OS kada oprave računar). Kada mi je mašina vraćena na njoj je bio Leopard (nemam pojma čija i koja licenca) sa sve gomilom softvera - sve podešeno, ikonice kulturno poslagane u Dock, ma milina jedna.
Da li je softver krekovan ili su bile trial licence na disku stvarno ne znam, ali za OS znam sigurno da nije moj. U čemu je fazon sa domaćim servisima? Pošalješ računar na servis i dobiješ mašinu sa podešenim i krekovanim softverom? Kao da se podrazumeva da to želiš i da nemaš licence. Nisu čak ni pitali.
Znam da je ovo Srbija i da je 90% softvera krekovano, ali mi u firmi smo se dogovorili da koristimo legalan softver i toga se držimo. Bilo bi krajnje licemerno da softverska firma koristi krekovan softver i očekuje da će neko drugi plaćati njen. Kao što Dragan često ima običaj da napiše - Give respect and get it back!
No dobro, živimo u sredini gde većina stanovnika ovako nešto tretira kao value added uslugu Ono što je bitno je da mašina sređena i da radi kao sat. Sad treba videti koliko 4GB stvarno pomaže u svakodnevnom radu.
Ako vladajuća vrhuška preda kompaniji druge zemlje deo sopstvene zemlje na korišćenje i upravljanje, odričući se opcije da ikada povrati kontrolu nad time — da li se to smatra veleizdajom?
Kakvi šabani. Milošević je napravio mnogo bolji deal za Telekom u daleko gorim uslovima.
Pre dva meseca ovim gradom su trčali naši petnaestogodišnjaci, rušili su i palili sve pred sobom uzvikujući „nož, žica, Srebrenica”, „ubi, zakolji da Šiptar ne postoji”, a nikada nisu bili na Kosovu, nikada nisu videli nijednog Albanca. Nikada nisu bili u Bosni, u pelenama su bili kada se u Bosni ratovalo. Ta deca su žrtva našeg kukavičluka, naše nesposobnosti da uspostavimo red u ovoj zemlji.
Ko još u ovoj zemlji govori ovako nešto?
Kratak news flash - Srbija će danas potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju u Briselu.
Više o tome i na:
http://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=52764 http://www.blic.co.yu/_komentari.php?id=39880&mode=view i http://www.bbc.co.uk/serbian/news/2008/04/080429_ssp_serbia.shtml
Wow, kakva reklama za Tadića i DS. Nadajmo se da će i naši političari se sjetiti da igraju na kartu pridruživanja i napokon krenu u EU vode.
Roćko, koji se još oporavlja od sarmi :)
Prethodnih nedelju dana kuvao se jedan post pod nazivom SSP - sisajte sisu pederi, inspirisan time što smo ovu skraćenicu ofucali isto koliko i Kosovo, Koštunicu, i ostale pojmove koje svakodnevno uzimamo u usta. Isfrustriran i zgađen svime što se dešava u političkoj javnosti i realnost (a pogotovo u pozadini) muka mi je više bilo tih reči. Pogotovo i te svojevrsne šargarepe koju naša mazga Srbija pokušava da dohvati i zagrize, usput vukući u kolima ogromne terete nezavisnosti Kosova, razdora među demokratskim snagama, korupcije, monopolizma i čega sve ne... Sve je odavno prevršilo svaku meru a pogotovo tvrdnja da se potpisivanje SSP-a faktički parafira nezavisnost Kosova. Samo sam se pitao da li ćemo doživeti dan kada će naša Vlada potpisati famozni sporazum.
Da danas nije prvi april, pomislio bih da je ovo nekakva šala, šega, zajebancija, podmetanje - nazovite kako god to hoćete. Elem, izgleda da ipak nije i da ipak i ta jEvropa ima malo pameti u njihovom kolektivnom mozgu da donese odluku i malo dune dašak vetra u jedra pravih demokratskih snaga i da - ponudi potpisivanje SSP-a sa Srbijom. Još i da vidimo to čudo, da zaista i potpišemo i da nas Bog vidi. Naravno, Balkan ne bio bio Balkan kada se odmah ne bi čuli ljubomorni glasovi iz bliskog nam susedstva. Uostalom, čuju se i sa naše strane kada smo mi ljubomorni, zar ne?
Eh, sada... Ako pobedi gle-magične-li-kombinacije DSS+SRS (to su srca dva) ode sve u q... i SSP, i mi, i oni, i Srbija. I nasta crna rupa u Univerzumu, na sred Balkana...
Update:Zapamtite ovaj datum - 29. april, jer će se oko potpisivanja SSP-a posle 11. maja dići ogromna prašina. Ili ćemo zaista krenuti prema Evropi, ispuniti Haški uslov, ili će pak, po tvrdnjama SRS-a predsednik Srbije Boris Tadić - paz'te ovo - biti optužen za izdaju. Na nama je da odlučimo kuda ćemo, kako ćemo i ko ćemo da nas tamo vodi. Pamet u glavu.
Ово је истина. Ако све преокренемо Не можемо бити најбоља земља на свету Лагао бих ако кажем да Пред Србијом стоји дивна будућност Да ће ово бити безбедна земља Да ће нам економија бити јака Да ће нам деца бити здрава, образована и запослена Али, пре тога морате знати Наша земља не заслужује да буде таква У то сам убеђен јер знам какви су Срби Не можемо без корупције и лицемерја И под било којим околностима одбијам да поверујем да У годинама које следе ово може бити дивна земља Али, захваљујући гласовима њених бирача Ова земља тоне све дубље Ипак, прочитајте причу до краја Србија има само једну судбину И допало нам се то или не Ово је стварност.
Србији је потребан преокрет, а ако желите да знате како изгледа наше виђење Србије,прочитајте горњи текст уназад, реченицу по реченицу. Подржите ЛДП, да преокренемо Србију – број 2 на републичкој листи!ШИРИ ДАЉЕ - ЛДП!
Fascinantna nam je ova država:
Izvod iz matične knjige rođenih Izvod iz matične knjige venčanih Uverenje o državljanstvu Jedna fotografija 5 x 5 cm Stara lična kartaDa čovek pobenavi. Pre mesec dana sam zamenio isteklu ličnu kartu i tom prilikom sve što sam predao je bila stara LK plus papirni zahtev za istu. Ništa drugo. Zašto bi sad za izdavanje ove nove trebalo da skupljam sve ove papire?
Zašto se ovde za sve živo traži izvod iz knjige rođenih koji nije stariji od 6 meseci? Je l’ dokoni mamlaz koji je to smislio misli da se mesto/datum rođenja menjaju kako prolaze godine? Koliko ljudi u Srbiji je rođeno van sadašnjih granica i treba da se zamajava da ovo skuplja.
I uverenje o državljanstvu — je l’ taj papir predat za neku od prethodnih ličnih karti više ne važi?
Najveća glupost je ovo za matičnu knjigu venčanih. Kakve je*ene veze ima moj bračni status sa ličnom kartom? Ako državi treba ta informacija neka poboljša elektronski sistem uprave pa će to moći da vidi u podacima iz opštine.
Mamlazi udbaškog uma. Sve ovo je posledica komunjarske psihologije da stanovnik mora stalno da sam dokazuje da nije kriv i sumnjiv. Sve ovo što traže treba sami da već imaju i vode evidenciju. No je problem što to zahteva da se daju pare na kreiranje i održavanje informacionog sistema. Ovako lepo uzmeš parice i vozi do sledeće prilike.
Čekaću poslednji dan i podneću zahtev za izdavanje 26. jula 2011. Možda do tada u ovu zemlju udari neki meteorit pa pobije one koji ovo smišljaju. No je strepnja dublja od nade - takav korov jedini ima da preživi.
Peščanik možete da volite ili ne volite. Retke su tako beskomporomisne emisije i obično se nalaze na dva ekstremna kraja: ili su totalno društveno normalne — gde spada Peščanik — ili totalno razumski nenormalne (imam i ovde primere, no neću da zagađujem blog).
I za one koji ne vole Peščanik preporučujem fenomenalnu rubriku na sajtu pescanik.net zvanu “Čita umesto nas”. Svake nedelje se tu objavljuju odabrane izjave raznih lica divne li nam javne scene. Redovno umirem od smeha čitajući pojedine bisere gluposti ali i lucidnosti. Nekoliko primera iz ovonedeljnog izdanja:
Već 200 godina velike sile mešaju se u naše unutrašnje stvari. Da smo velika sila, mešali bismo se i mi. [Milan St. Protić, bivši diplomata, Glas javnosti, 10.04.08.]
I Zemun i Beograd su bili “porobljeni”. Beograd od Otomanske imperije, Zemun od Austrije. I, kako su ti Srbi, pod te dve okupacije, živeli? Ko je u stvari bio potlačen? Po izjavama patriotskih diletanata ispada da su Srbi u Šumadiji, pod Turcima, bili slobodni, a oni preko, u Evropi, živeli su u ropstvu. [Dragan Stojković, čitalac, Danas, 11.04.08.]
Vojvođanski Mađari se već dugo zalažu za personalnu i teritorijalnu autonomiju, ali naša stranka takav anticivilizacijski koncept ni u ludilu neće prihvatiti. [Borko Ilić, funkcioner DSS, Glas javnosti, 12.04.08.]
Od ulaska Rusa i partizana 1944. u Beograd nije bilo veće operacije. [Aleksandar Tijanić, direktor RTS o “Evrosongu”, Politika, 11.04.08.]
I za kraj nešto što uopšte nije smešno, ni tužno. Prosto je vanserijski tragično i najslikovitije pokazuje šta će biti krajnji cilj sadašnje “politike” trenutne vlasti:
Prvi su napustili radna mesta zaposleni u gnjilanskom kraju, najmanje 250 policajaca i radnika pravosuđa. “Ni do danas niko nije ništa dobio. Nadaju se da će dobiti… U Prištini bi ih primili opet na posao, ali kako sada da se vrate kada su izašli zbog nezavisnosti. Plaše se da bi to bilo shvaćeno kao da sada to priznaju”, kaže Vesna Jovanović iz gnjilanske opštine. Ona dodaje: “Narod ovde, u Pomoravlju, gde inače niko nije ni došao da im javi niti obrazloži bilo šta, izdržaće nekako dok se ne završe izbori. A, ako ni tada ne dobiju ništa, onda smo u gadnom problemu. Većina kaže da posle svega ne bi ni u Srbiju, već da traže azil”.
Ministar za Kosovo i Metohiju je najodgovorniji. On je to (napuštanje posla) sugerisao narodu i on je davao ta obećanja. Sramota! Ne samo što je obećavao, on i deli narod! Na severu Kosova policajci su dobili plate i iz Prištine i iz Srbije, a južno od Ibra, gde je narod najugroženiji, niko ništa. [Goran Arsić, načelnik Kosovskog okruga, Blic, 10.04.08.]
Došao je i taj dan da smo dočekali mobilni internet u Srbiji. Odavno se spekulisalo oko toga kad će taj dan i zvanično doći, a danas (možda i par dana pre nisam baš ažuran) je i to ozvaničeno. Znate kako kažu proizvod ni ne postoji ako tržište ne zna za njega :).
Zašto je ovo dobro? Zato što više ne moramo da sedimo u kući da bismo radili, niti da jedemo manje hleba kada idemo preko GPRS-a na Internet. Verujem da će ovo u potpunosti afirmisati moj LWP (laptop wireless priroda) koncept u Srbiji i da će makar nama geekovima ovo omogućiti da s vremena na vreme izadjemo iz konfora naših wanna-be Aeron stolica.
Što se cena tiče nije ovo nešto, makar u ovom stadijumu postojanja što je namenjeno za široke narodne mase, više je u pitanju ponuda za business korisnike. Za nekih 3000 din se može dobiti 1GB protoka što je ok ako ne skidate filmove, muziku i slično, za svakodnevno poslovne potrebe, neki sitniji upload i slično. Sa druge strane, u toku aprila je i promocija tako da se dobija za istu sumu 3GB do kraja ugovornog odnosa, što je onako dosta primamljiva ponuda (a ovo počinje da liči na PR tekst ). Evo i cenovnika usluga kao i uredjaja koji idu u sklopu ove ponude. Uporedite sve to sa cenama u regiji, koje nam je pripremio 3Kolone i koje su uglavnom nešto niže, ali kao što možete videti i konkurencija je dosta veća, tako da verujem da će se nešto slično desiti kada se na ovaj korak odluče i VIP i Telekom, pogotovu ako znamo poziciju Telekoma u celoj priči. Zašto sam ovoliko srećan? Zato što konačno mogu da odem kući više od 2 dana a da ne čupam sebi kosu zbog toga što sam isto uradio i što me čeka 600 mailova u inboxu sa subjectima respektivno (HIIITNO Uraditi -> Dobro gde si ti -> Zašto me kuliraš? -> Ovo nema nigde j**es mi sve -> Pod hitno da mi se javis… ). Verujem da nisam jedini koji se suočava sa ovim problemom kada se uputi ka rodnoj grudi, ali i ka nekom odmorištu posle naporne sedmice, meseca, godine.
Kakvi su vaši komentari?
Svaki dan gledamo televiziju (hvala Bogu, od preseljenja imamo mogućnost izbora od 74 kanala zahvaljujući modernom čudu - kablovskoj) i kada ranije sam redovno pratio na RTS-u emisiju Šta radite, bre? Od kada smo se preselili, em nemam vremena za takvo zamlaćivanje, em mi se zgadi kada čujem floskule, demagogije ili pak druge prazne priče koje služe za svakodnevno uzdizanje sopstvenog ili stranačkog rejtinga.
Razmišljam i pokušavam da ove poznate baje koji upravljaju ovom smešnom i jadnom državom opišem samo jednom rečju... da sažmem njihovu prirodu, suštinu, ponašanje - sve - u jednu (eeeeeventualno dve) reč i shvatam da je to jako teško. Njih uglavnom karakteriše ljubav za vlašću, gramzivost, nebriga za stanovništvo i još mnogo sličnih stvari, ali im je karakter jako teško opisati jednom rečju. Ipak pokušaću...
Tako, na tapet prvi dolaze oni koji prvi i odlaze iz sadašnje vlade. Demokratska stranka Srbije.
Vojislav Koštunica - KočničarDragan Jočić - TelohraniteljMiloš Aligrudić - NeubedljivSlobodan Samardžić - Neverovatno dosadanAndrija Mladenović - ŠlihtaraPredrag Bubalo - KrpiguzDejan Mihajlov - LažovAleksandar Popović - PametnjakovićZoran Lončar - KuknjavaPosle otvaranja pandorine kutije, stižu na red i njihovi koalicioni partneri. Nova Srbija (ne dao Bog da njihovu novu Srbiju dočekamo...)
Velimir Ilić - Arogantni prostakBranko Jocić - Debeli džeparošDubravka Filipovski - AnonimusDa ne bude sve tako crno, eto nam i najjače stranke u vladi, Demokratske stranke i njihovih članova. Kako njih vidimo?
Boris Tadić - Pretty-boyDušan Petrović - IritirajućDragoljub Mićunović - Stara školaDragan Šutanovac - PacifistaDragan Đilas - SposobanBojan Pajtić - VojvođaninVuk Jeremić - UporanMirko Cvetković - Deda MrazVoja Brajović - TihiNakon ovih glavnih, evo na kraju članova stranke od 17 eksperata, gde je preživeo svega jedan koji je trenutno i vodi - G17 Plus.
Mlađan Dinkić - ŠtedišaTomica Milosavljević - NeprimećenAna Pešikan - SposobnaKamo lepe sreće da je Zoran Đinđić živ, znam da bih tog čoveka opisao kratko i jasno kao - uspešni vizionar. Ostatak političke scene neka sačeka sutrašnji dan. Ako ga mi sačekamo, jel'te...
Nekoliko puta sam slušao/čitao, sada već čuveni govor Baraka Obame, o rasnim pitanjima i podelama u Americi. Već sada se taj govor upoređuje sa verovatno najčuvenijim govorom 20. veka - “I have a dream” Martina Lutera Kinga.
Govor je zaista izuzetan, bez lažnih floskula, prodavanja magle i pričanja popularnih priča. Obama na izuzetan način govori o uzrocima i posledicama raznih podela. O tome da su reči njegovog pastora takve kakve jesu zbog toga što je on (pastor) rastao i formirao se kao osoba u okruženju kakvo je vladalo u Americi 50-tih i 60-tih. Nedavno sam na sajtu Peščanika naleteo na odličan prevod kompletnog govora i najiskrenije preporučujem čitanje istog.
Govore slične snage sam slušao i u Srbiji, poslednjih godina. Zoranov govor o nacionalizmu i patriotizmu studentima u Banjaluci pred samo ubistvo je odličan primer. Njegovi govori i statvovi sa kampanje “Srbija na dobrom putu”. Ili govor Čedomira Jovanovića na završnoj konvenciji LDP-a pred prošle izbore. Čitanje Obaminog i Čedinog govora jednog za drugim je veliko otvaranje očiju kakvog mladog i perspektivnog političara ova zemlja ima.
Obamin govor se u Americi opisuje kao prekretnički, kao nešto što će se godinama kasnije smatrati za početak oporavka Amerike kao društva u kome trenutno vlada strah. Od recesije, nesigurnosti, od terorizma. Od beskrajnih ratova u Iraku i Avganistanu. Ne znam da li bi ove reči i ovakav govor imale takav efekat da su izgovorene nakon 8 godina Klintonovog predsednikovanja, nakon kojih je Amerika odlično stajala. Možda. A možda je bilo potrebno 8 godina Džordža Buša mlađeg da bi te reči imale dovoljnu težinu. To će istorija reći. Ono što stoji je ovakav komentar:
Finally somebody gets it! Finally someone rises above all the crap, & when put in a difficult situation, dares to address the situation itself instead of cutting all ties with the offending situation and running for the hills. Finally a presidential candidate who isn’t the usual “well he’s better than the other horrible choices”
(naglašavanje moje, komentar na YouTube strani na kojoj je govor)
Mi smo devedesetih godina proživeli nacionalni i ekonomski sunovrat. Jedva da smo se pokrenuli u dobrom pravcu kada je 2003-te ta priča sjebana. Da li treba da prođe još 4 godine pod Koštunicom (ovaj put sa radikalima) pa da ideje i programski ciljevi koje zastupa LDP dovoljno dobiju na težini? Koliko još treba da potonemo da bi krenuli ka površini?
I dokle ćemo da glasamo za neke samo zato što su oni drugi gori od njih?
Videćemo za mesec i po dana.
U jednoj državi na brdovitom Balkanu živeli su zajedno Mango, Kivi, Zara i Banana. Isith su godina svi tamo stigli, isti im je bio generalni distributer (ovo više onako poetski premda nije daleko od istine), isto su im tekli trgovački dani, na iste (ohoho) profite svi su se svikli i svima je zapretila radikalska neman u jednom danu. “Mala” sestričina jednog Funkcionera prva je primetila radikalsku neman koja se razjapljenih čeljusti i zažarenih očiju, besprizorna i strašna kao pojava, ustremila na ono najsvetije u maloj, takorekuć majušnoj državici, silom prilika smeštenoj na brdovitom Balkanu - “iskustvu šopinga u Zari i Mangu”. Uplašena za budućnost svoje zemlje, još više da bi mogla ostati uskraćena za bezbrižna tinejdžerska popodneva provedena u lakomislenom trošenju novca svojih roditelja na krpice i lutkice, nabavljane po evropskim a prodavane po srpskim cenama, mala sestričina odlučila je da se uprkos strogim porodičnim pravilima glede nepotizma za pomoć obrati svom voljenom ujaku … ostatak priče znate … Ujko je pred milionima hiljada svojih simpatizera svečano obećao kako će u zemlji na brdovitom Balkanu Zara i Mango “na vjeki vjekov” prodavati krpice i lutkice (po najvišim cenama u Evropi), zarekao se kako će svi tinejdžeri (i oni koji se tako osećaju pa imali pravo glasa ili ne) i dalje bezbrižno moći da spavaju i sanjaju slatke “šoperske” snove.
Nama ostalima, koji nismo te sreće da budemo ujkine mezimice, ostaje da biramo - da sisamo kiseli kivi il’ da se “prebačimo” na banane. Ja lično biram bananu - bar će mi biti jasno što nakon svakih izbora imam osećaj da sam ispao majmun!
© Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora