Prije nekoliko dana jedan od mojih bliskih prijatelja iskoristio je moje povijerenje da bi me prevario. Radilo se o nekom trgovanju kada je u moje ime moj prijatelj trebao nešto da kupi, vijerujući mu nisam ni sumnjao da je ionako povoljna cijena koju mi je rekao znatno viša od stvarne cijene. Dobar dio razlike u cijenama je ostavio sebi pokrivajući se lažnim dokazima i nadajući se da neću nikada saznati šta se desilo jer sam bio zadovoljan “pravom” cijenom a i vjerovao sam u njega pa je znao da neću provijeravati detalje. Međutim slučajno sam otkrio istinu, nakon što me je prošla prva reakcija da ga nađem i da razjasnimo neke stvari, detaljno sam ispitao informacije jer nisam mogao povijerovati da me prevario.
Koliko god smatram njega krivim bar podjednako sam i ja odgovoran jer sam zaboravio jedno od osnovnih pravila da u biznisu nema ljubavi i prijateljstva, postoje samo interesi pa makar se radilo i o najboljim prijateljima. Sve dok ne radite sa novcem stvari su odlične ali čim počnete da trgujete to je potpuno drugi svijet, sa drugim pravilima gdje je nemoguće ostati čistih ruku inače vam se dešavaju ovakve stvari. Popričao sam smireno sa njim o svemu, bilo mi je vrlo zanimljivo i smiješno slušati laži koje je pričao, glumu uvređenosti, izbijegavanje da kaže da me nije prevario, njegove pokrete dok laže.
Bio sam u dilemi kako postupiti, praštanje nije dolazilo u obzir, ne samo zato što smo bili dobri prijatelji nego što bi takvim postupkom pokazao slabost, dok bi trepnuo okom stiglo bi još takvih “prijatelja” kojima se živo fućka za moje poštenje i to što neću imati od čega da živim, jedva bi čekali da mi čine “usluge” koje ću im praštati - živiš sa vukovima i bolje nauči kako se zavija. Osveta bi bila najslađa, ali osveta neće vratiti moje pare, niti naše prijateljstvo, gubiću dragocijenu energiju u mržnji i naškodiće meni koliko i njemu.
Odlučio sam da igram igru u koju me je uvukao - uvijerio sam ga da mu vijerujem i da znam da me nikada ne bi iskoristio, prije ili kasnije zatrebaće mi njegovo “prijateljstvo”. Nakon svega ostao mi je gorak osijećaj u ustima da sam postao isti kao on i da nemam možda pravo da ga osuđujem.