Архива за 'Tekstovi u vezi sa medijima' категорију

Telegraf.rs novi portal vesti na srpskom Internetu

January 17, 2012

Juče (16.01.) pušten je novi portal vesti (news portal) pod nazivom Telegraf.rs, čiji je jedan ciljeva da uđe u konkurenciju sa ovdašnjim najposećenijim novinskim web sajtovima.

Važno je napomenuti da se radi o pravom online mediju (bez nekog drugog offline izdanja), čiji je razvoj trajao mesecima, i kompletna priprema za njegovo puštanje u javnost je trajala kao i u slučaju kreiranja bilo kojeg klasičnog medija.

Na samom portalu može se pročitati o ovom projektu:

Mi se ne ograničavamo samo na kratku informaciju, već se trudimo da pružimo širu sliku o događanjima, ali i da u potpunosti uključimo naše posetioce u priču. Društvene medije ne vidimo samo kao kanal za promociju, već i kao platformu za uspostavljanje odnosa sa našim čitaocima i mogućnost njihovog uključivanja u rad samog portala, čime stičemo jasnu prednost u odnosu na našu konkurenciju.

I redakcija ovog online medija nija mala, i sačinjena je od određenog broja osoba koje imaju iskustva u vođenju online medija. Kompanija koja stoji iza ovog projekta zove se Internet Group (uskoro će biti tekst na temu ove kompanije), koja je u mogućnosti da koristi velike resurse koji stoje na raspolaganju u kompaniji Comtrade (Powered by Comtrade). Do sada je već uloženo dosta sredstava u pokretanje projekta ovog online portala vesti, i u narednom periodu se očekuje još ulaganja – da bi u narednih godinu ili dve ovaj projekat bio potpuno samo-održiv. To je veoma izazovno u našim uslovima, i bilo bi veoma dobar signal i za druge kompanije koje bi da investiraju u oblast online medija, da projekat kao što je Telegraf.rs uspe.

Antonije Kovačević, glavni i odgovorni urednik Telegraf.rs portala, u svom prvom uvodniku na ovom mediju kaže između ostalog:

… A mi ćemo vam zauzvrat, bez predjela, servirati malo istine, zrno razuma, šaku osmeha i…jednu žlicu ponosa. Malo li je na ovu krizu!

Interesantno je da su odmah po puštanju ovog online medija, jedan članak je već preuzet od strane Blic Pulsa na Webu.

Vest o ovom novinskom portalu za sada je objavljena u Hrvatskoj i BiH.

Videćemo da li će se u narednom periodu pokazati da bolje poznavanje kako bi trebalo da funkcionišu mediji (kao što je to svojevremeno bio slučaj sa projektom Trojka.rs) u online okruženju može da bude značajna komparativna prednost u odnosu na Web sajtove klasičnih medija koji i dalje nemaju osećaj kako bi trebalo koristiti online okruženje.

Evo šta se sve do sada pričalo o Telegraf.rs portalu:

[View the story "Portal vesti Telegraf.rs" on Storify] Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Društvene mreže i mediji – Internet 2011 i novinarstvo

August 6, 2011

Juče (06.08.2011.) održan je Okrugli sto pod nazivom “Društvene mreže i mediji: Tviter na Kosovu” u organizaciji NUNS-a. Kako su o ovom događaju izvestile sve domaće novinske agencije, informacija o ovom događaju pojavljuje se velikom broju ovdašnjih klasičnih medija.

Mišljenja o ovom događaju su veoma različita, a ja se pridružujem onima koji tvrde da je veoma dobro što je počelo na ovakav način da se priča o upotrebi društvenih medija u novinarstvu.

Internet i novinarstvo 2011. godine

Jedna od teza koju sam pomenuo na ovom događaju – da novinari koriste Internet iz 2002. g., a mi smo sada u 2011. je privukla dosta pažnje, i u ovom tekstu su demonstrirane najbitnije karakteristike onoga što bi novinari morali da znaju sa aspekta aktuelnog iskorišćenja mogućnosti Interneta danas.

Diskusija na temu upotrebe Tvitera u novinarstvu preko # taga #MCTwitter je počela dan pre ovog događaja. Ta diskusija traje i danas, i neka od pitanja koja se postavljaju su sledeća:

Koliko je predstavnika medija (novinara, urednika i vlasnika medija) koji se interesuju za ovu tematiku saznalo za ovu diskusiju i pratilo je dan pre samog događaja? Koliko je predstavnika medija pročitalo članke koji su bili linkovani tokom ove diskusije na Tviteru da bi se pripremili za praćenje i eventualno učestvovanje u diskusiji? Koliko predstavnika medija je znalo da proceni ko su diskutanti na Tviteru, i čije tvitove su trebali da prate sa većom pažnjom od nekih drugih? Koliko predstavnika medija do ovog teksta nije znalo za ovu diskusiju?

U odgovorima na prethodna pitanja leže tri najbitnija aspekti savremenog novinarstva:

Na koji način se prati i na vreme uočava pojavljivanje određenih tema koje zaokupljaju pažnju značajnijeg broja online korisnika? Oblast koja se bavi ovom tematikom se naziva online medija monitoring. Na koji način se procenjuje adekvatnost online izvora – bio to pojedinac ili online medijum? Oblast koja pokriva ove probleme naziva se evaluacija online medija i aktivnosti pojedinaca na Webu. Na koji način se stupa u dijalog sa online korisnicima?

Informativno novinarstvo i priređivanje sadržaja

Jedna od veoma korisnih stvari koja se desila tokom diskusije na tviteru jeste postavljanje različitih korisnih i manje korisnih linkova do online sadržaja u vezi sa tematikom diskusije.

Veoma je korisno znati statističke podatke o upotrebi društvenih medija od strane novinara, pa je tako jedan od veoma korisnih linkova datih u diskusiji jeste istraživanje iz ove godine na temu kako novinari koriste Tviter i ostale društvene medije.

Dobro je znati šta je nedavno pisano na temu naglog interesovanja domaćih medija za izveštavanje putem Tvitera, pa tako možete pročitati tekst Zorana Stanojevića, Angeline Radulović i Branislava Grkovića na ovu temu (moj tekst).

Ako ste tek počeli da istražujete temu novinarstva i medija na Internetu dobro je znati za blogove Bedno piskaralo, Novinarska patka i Media Mix.

Dati su interesantni linkovi o građanskom novinarstvu, o odnosu novinara i blogera, kao i uputstvo šta je sve danas potrebno znati kao novinar.

U međuvremenu se pojavio i jedan blog-komentar na temu jučerašnjeg okruglog stola.

Jedan od velikih problema aktuelnog novinarstva jeste neshvatanje značaja priređivanja vesti iz drugih izvora (News Curation), što je trend koji će biti sve značajniji u narednim godinama. U primeru koji je dat iznad, postoji veći broj linkova koji upućuju na dalje istraživanje obrađene tematike od strane čitalaca koji su zainteresovani za to. Naravno, ne treba baš davati toliko linkova koliko ih imate ovde u tekstu (volim da dam veći broj linkova za one čitaoce mog bloga koje interesuje da saznaju što više o obrađivanoj tematici), ali se nadam da sam sa primerom obkjasnio ono što sam želeo da napomenem iz oblasti priređivanja online sadržaja.

Zaključak

Mislim da će trenutno veće interesovanje klasičnih medija za društvene medije (naročito Tviter) opstati duže vremena, i da ćemo svi od toga imati koristi…

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Šta novinari i mediji treba da znaju o savremenom novinarstvu?

February 11, 2011
Spontana novinarska edukacija od strane naših novinara-blogera – Angeline Radulović i Dragana Radovića samo potvrđuje očiglednu situaciju na tržištu ovdašnjih medija i ponude novinara – malo je onih novinara kojima će vlasnici medija ponuditi pristojne pare samo da bi za njih pisali. Nedavno sam imao priliku da saznam za način ostvarivanja plaćanja novinara u jednom [...]Rating: 10.0/10 (2 glasova cast)

Novi trendovi novinarstva II: Priređivanje sadržaja, pričanje priča, pokopavanje loših sadržaja

December 28, 2010

Najinteresantniji trendovi koji se dešavaju u vezi sa novim pristupima savremenom novinarstvu jesu borba između automatizacije pri kreiranju sadržaja i ručnog odabira sadržaja.

U prethodnom tekstu na temu novih trendova u novinarstvu opisao sam aktuelnu priču o automatizaciji podataka koji mogu da postanu novinarska priča – Data-Driven Journalism. Ovaj tekst je posvećen trendovima priređivanja vesti (News Curation), kreranjem priča kroz raznorodne vrste medija (Transmedia Storytelling) i početku “pokopavanja” nekvalitetnih online sadržaja (Death of the Link Farms).

Priređivanje sadržaja (Content Curation)

U poslednje dve godine sve se češće pominje jedan od najvažnijih trendova savremenog novinarstva, koji bi se mogao prevesti kao posao priređivanja sadržaja – Content Curation. Ovaj izraz potiče od reči “kurator” (Curator), koja je kod nas poznatija pod sinonimom kustos (muzeja).

Kustosi muzeja vode računa o hiljadama predmeta, prave kolekcije, i jedna od mnogih stvari koje rade jeste priređivanje izložbi na taj način što od mnoštva predmeta koji bi se mogli prikazati publici, izdvoje se najreprezentativniji primerci koji i čine izložbu manje ili više uspešnom.

Upravo posao priređivanja (odabira) od strane kustosa (kuratora) je poslužio u poslednje dve godine da se objasni nova pojava u svetu novinarstva koja nije vezana za kreiranje vesti, već za odabir vesti iz postojećih (besplatnih) izvora.

Standardni posao pravljenja vesti u novinskim redakcijama već više od jednog veka kreira se na isti način:

Novinari i/ili urednici prate šta objavljuju novinske agencije (mediji plaćaju novinskim agencijama da ih snabdevaju vestima, jer ni jedan medijum ne može da ima novinare za sve moguće vesti), prate najave događaja, i prate šta objavljuju drugi (klasični) mediji. Urednici daju zadatke novinarima o čemu da pišu, ili sami novinari predlažu teme za pisanje – a urednici odlučuju da li je takva vest za objavljivanje ili ne.

Pojavom Interneta stvorio se još jedan izvor informacija koji bi pod određenim uslovima mogao da posluži kao dodatni izvor informacija za (klasične) medije, ali svih ovih godina postoji striktno podeljen stav predstavnika klasičnih medija o online izvorima:

Online izvori nisu dovoljno pouzdani da bi se koristili za kreiranje vesti. Veliki broj novinara krade tekstove sa Weba, da ne pominje izvor odakle je vest preuzeta (jer bi se tada videlo da je kopirana). U razvijenim ekonomijama, online izvori (društvene mreže, blogovi) najčešće služe kao izvor ideja za sadržaje klasičnih medija.

U poslednje dve godine, porast broja online medija koji su postali izvori u koje se veruje (Brand Media) i sve veća upotreba RSS tehnologije u filtriranju online informacija, omogućile su da se u najnaprednijim medijskim redakcijama online izvori posmatraju kao sve “jednakiji” primarni izvor informisanja novinara za potrebe kreiranja vesti.

Na primeru američkih klasičnih medija može se pratiti geneza važnosti upotrebe društvenih medija u poslu kreiranja vesti, kroz primere New York Times-a (2009. g.), Wall Street Jurnal-a (2009. g.) i nedavnog primera USA Today u koji su angažovali specijalne urednike za pitanja društvenih medija, čiji je osnovni posao popularizacija (“evangelizacija”) kvalitetne upotrebe društvenih medija u novinarskom poslu.

Real-Time News Curation

Aktuelan razvoj Real-Time Web komunikacije omogućio je da se odabir vesti može raditi u realnom vremenu (Real-Time News Curation), ali su alatke koje pomažu lakši i bolji odabir vesti još nedovoljno razvijene.

Postoji trenutno veći broj softverskih rešenja koja bi trebalo da budu uspešne alatke za priređivanje vesti u realnom vremenu, od kojih sam već predstavljao  alate Paper.li i Twittertim.es.

Proces priređivanja vesti u realnom vremenu svodi se na poslove odabira izvora, njihove agrecije, filtriranja vesti u željenom pravcu i odabira odabira onih vesti koje su interesantne za posmarani medijum.

Pre nekoliko nedelja na LeWebu pitao sam Roberta Scoblea upravo na temu priređivanja vesti u realnom vremenu i nekih trendova koji upućuju na to da se ovakvi alati automatizuju, pa da se dobije automatsko priređivanje vesti u realnom vremenu, kao što npr. pokušava Huffington Post.

Kvalitet medija se upravo i u klasičnom novinarstvu svodi upravo na kvalitet odabirta vesti, i takva delatnost se veoma teško može automatizovati (i u osnovi to uopšte nije dobra ideja).

Transmedia Storytelling

Upravo aktuelni razvoj i važnost društvenih medija doveo je dotle da su se počele pojavljivati čitave priče na društvenim medijima (Social Storytelling) koje su postale vest,  a pomenuti alati za priređivanje vesti počeli su se koristiti upravo u svrhe kreiranja posebnih priča koje potiču sa društvenih medija (Social Media News Curation).

Sa jedne strane, kompanije i mediji pokušavaju da prilagođavaju svoje vesti/informacije/priče raznorodnim formatima različitih vrsta medija (Transmedia Storytelling), dok je sa druge strane došlo da interesantne decentralizacije dolaženja do vesti:

npr. mlađe generacije drugačije shvataju šta je uopšte vest od starijih generacija (npr. vest je kada se preko FB-a sazna da je drug/drugarica u vezi), činjenica da preko 75 odsto korisnika Facebooka i Twittera čita one vesti koje su im prijatelji i poznanici preporučili, umesto da odu na neki sajt sa vestima i da redom čitaju vesti koje ih interesuju.

Upravo iz ovih razloga u dolazećim godinama rašće važnost prilagođavanja vesti (priča) formatima tada aktuelnih (društvenih) medija.

“Pokopavanje” neadekvatnih online sadržaja

Aktuelni trendovi priređivanja (kvalitetnih) vesti upravo idu u pravcu anuliranja ogromnih količina nekvalitetnih sadržaja koji se mogu pronaći svuda po Webu, a za čiji je nastanak najveći krivac – Google!

Zbog najvažnijeg aspekta rangiranja nekog rezultata na pretraživačima – a to je linkovanje iz različitih izvora u vezi sa tematikom sajta za koji se posmatra rang za određene ključne reči, u poslednjih 10 godina nagomilali su se Web sajtovi koji se prave isključivo zbog rangiranja nekih drugih sajtova na pretraživačima (kako vreme prolazi toga je sve više i više).

Jedna od najčešćih kvantitativnih strategija linkovanja Web sajtova upravo jeste korišćenje tzv. link farmi, odnosno Web sajtova koji služe za “pokrivanje” raznorodnih oblasti sa ciljanim ključnim rečima koje traže SEO klijenti. Ovakvim Web sajtovima se veštački diže rejting preko drugih sajtova u “farmi”, tako da oni dobiju neki rang od Google-a, pa da se mogu koristiti za dizanje neke Web stranice za koju SEO kompanije (ovog tipa) dižu rejting na pretraživačima. Sami sadržaji koji se za sve ovo koriste su obično kreirani od strane nekih SEO “tehničara” (programeri, dizajneri), koji obično nemaju smisla za kreiranje tekstova.

Očekuje se da će Google već u narednoj godini veoma ozbiljno da se pozabavi sa Web sajtovima koji se pojavljuju u rezultatima pretaživanja sa veoma nekvalitetnim sadržajima, koji obično dolaze na takve pozicije u rezultatima pretraživanja preko nekvalitetnih linkova.

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Počelo redovno prelivanje vesti sa Interneta u klasične medije, ali…

November 28, 2010

2010. godina će definitivno ostati u istoriji razvoja Interneta u Srbiji kao godina u kojoj su klasični mediji konačno počeli redovno da koriste događaje i vesti iz online okruženja, i da se pozivaju na to da vest potiče sa Interneta (pre toga je bilo skoro isključivo copy-paste aktivnosti novinara na krađi online tekstova, bez navođenja navoda odakle je i od koga preuzet članak).

Ovaj trend obraćanja pažnje na online okruženje može se ispratiti i pojavom velikog publiciteta oko osoba koje su isključivo svojom online aktivnošću skrenuli pažnju velikog broja medija, kao što je primer Rastka Poceste iz proleća ove godine, ili nedavni primer Ivana Matejića iz Niša.

“Fejsbuk” – Aktuelan spektar interesovanja klasičnih medija na temu Interneta

Ispostavilo se da u poslednjih nekoliko meseci u ovdašnjim klasičnim medijima jedina tema koja ozbiljno privlači pažnju na Internetu jesu Fejsbuk (Facebook) događaji. I na sopstvenom primeru mogu da “osetim” interesovanje klasičnih medija na ovu temu, obzirom da sam u poslednja dva meseca više puta bio kontaktiram da prokomentarišem nešto u vezi sa “Fejsom” (RTS, Ekonomist, NIN – dva puta, Press…).

Ova priča sa fejsbukom je otišla dotle da u poslednjih nedelju dana veliki broj klasičnih medija u regionu, kao što su npr. Politika ili Jutarnji izveštavaju o “nepravdi” kako je pomenutom Ivanu Matejiću Facebook ukinuo fan stranicu (neki kažu da je to bio FB event) na temu slika crtaća na avatarima FB korisnika, pa su korisnici napravili posebnu grupu “Pravda za Ivana Matejića“. Problem u ovoj priči je što se radi o nečemu što rade stotine “klinaca” koji za nekoliko dana dođu do nekoliko stotina hiljada fanova, i ovakva vest u osnovi nije ništa posebno (simpatično, ali ne naročito bitno), ako poznajete kako funkcioniše FB.

Mislim da najbolji komentar na ovu “pojavu” možete pročitati na Index.hr sajtu koja govori o tom preterivanju koje se sada zadesilo sa aspekta praćenja FB događaja od strane klasičnih medija, gde se postavlja pitanje koliko se moglo objaviti značajnijih i pametnijih vesti od pomenute (ovu vest su preneli skoro svi srpski klasični mediji).

Dodatno interesantan primer “hvatanja” interesantnih Facebook vesti može se videti u slučaju lažne vesti o klinici za odvikavanje od “lajkova”, koju je prenelo nekoliko regionalnih medija jer novinari ne proveravaju puno kada neki klasični medijum objavi vest, a sa druge strane veoma je mali broj novinara koji uopšte poznaje kako funkcioniše aktuelni sistem komunikacije preko online medija. U pomenutom slučaju, novinar hrvatskog 24 sata nije znao da uoči da Vesti.rs samo agregiraju vesti (nisu izvor vesti), iako pored vesti veoma vidno piše da je izvor humoristički sajt Njuz.net.

Brže ili sporije, ali pratimo glavne svetske online trendove

Iako se već godinama pominje priča o potrebi ozbiljnije edukacije novinara (generalno i u vezi sa online okruženjem), kao i očekivanja nas “sa Interneta” da klasični mediji konačno počnu da prenose vesti sa Interneta – ovo drugo je počelo da se dešava, ali na neki svoj način.

Kao što se i moglo pretpostaviti, određeni značajni događaji za klasične medije u vezi sa online okruženjem opredeljuju kako će ti isti klasični mediji imati percepciju Interneta.

Primer aktuelnog parcijalnog posmatranja klasičnih medija o događajima sa  online medija (i društvenih mreža) može se videti u slučaju previda korišćenja Twittera na ovim prostorima, kao što se to moglo videti u slučajevima #BGPride i #Zemljotres.

Mislim da će se ovaj previd Twittera ispraviti prvom sledećom prilikom pri nekom značajnom događaju gde će ovdašnji tviteraši pokazati “svoju moć” u odnosu na izveštavanje klasičnih medija.

Sledeći korak je korišćenje ideja o sadržajima klasičnih medija preko ovdašnjih blogova (uz navođenje izvora, naravno), pa ćemo videti da li će se  i to “čudo” desiti naredne godine…

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Prikaz: Trojka.rs (beta) – Kako treba kreirati savremene online medije

November 25, 2010

Pre nekih mesec dana prvi put sam uočio Web sajt Trojka.rs i od onda planiram da napišem prikaz ovog, do sada po meni najinovativnijeg online medija u Srbiji. Radi se o ozbiljnom start-up projektu iz kojeg stoji veoma pristojan startni kapital, a jedan od vlasnika projekta je i Istok Pavlović.

Kada počnete da pregledate ovaj news sajt, možete videti da dosta toga još nije u funkciji – radi se o ranoj beti, ali je sajt pušten da “živi” i da dobija konstruktivne komentare za unapređenje, od samog početka. Bez obzira na veoma ranu verziju ovog sajta, i za sada manji broj vesti na dnevnom nivou, već sada se mogu primetiti neka rešenja koja su potpuno nova na ovim prostorima na online medijskim sajtovima.

Koliko je teško linkovati druge medije?

Sam uvod o ovom sajtu na prvoj stranici govori puno o ovom projektu: “Mi smo grupa mladih ljudi koja želi da Srbiji konačno podari savremen internet portal sa vestima iz zemlje i sveta, maksimalno povezan sa Fejsbukom, Tviterom, blogerima i svim ostalim društvenim medijima.”

Kada sam prvi put došao na ovaj news sajt, prva stvar koja mi je privukla pažnju jesu ovi box-ovi sa preporučenim tweet-ovima i blog postovima.

Da li uopšte možete da zamislite situaciju u kojoj neki od ovdašnjih nadmenih klasičnih medija (svi mediji) na svom Web sajtu odvoji i zrnce prostora da besplatno promoviše neki kvalitetan online sadržaj koji nije u vezi sa tim istim medijumom?

I onda pogledajte varijante komentara na neke od tekstova na Trojka.rs

Naravno, ovde mora da se nađu povratni linkovi do stranice sa medija odakle su isti komentari uzeti… Ali je ideja i realizacija bitna – imati objedinjene komentare sa raznorodnih mesta na istu temu (bez obzira koliko su isti komentari uopšte relevantni).

Sociometar, Ratkomerač i Reakcija na vest

Veoma simpatičan naziv formiranja liste najinteresantnijih članaka na ovom sajtu u odnosu na broj komentara, “lajkova” i “šerova” na Fejsbuku, me je u jednom momentu asocirao na neki servis koji tako nešto radi za ostale ovdašnje članke, ali na žalost to još nije slučaj (možda ovu ideju autori Trojka.rs prošire i na ostali Web u stilu Techmeme.com).

Aplikacija “Ratkomerač” u realnom vremenu prikazuje trošak ove države zbog ne-hapšenja Ratka Mladića. Istok je najavio da će uskoro ova aplikacija biti prilagođenja postavljanju na vaše blogove, ako želite da se pridružite akciji skretanja pažnje na posledice toga što već godinama ovdašnje obaveštajne službe eto nisu jače od jednog čoveka koga svaki put pominju u kontekstu priključenja ove države u EU.

Ova prilično inovativna alatka za prikaz reakcija čitalaca na vest, može se trenutno videti na poznatom news blogu The Huffington Post, i možda još samo na nekoliko mesta na Webu. Namera je da na Trojka.rs ova alatka služi i za kalkulaciju kvaliteta vesti.

Cilj: Trojka.rs – Srpski Huffington Post

Iako još mnoge predviđene opcije na Trojka.rs nisu još implementirane, već se mogu videti naznake veoma ozbiljne namere da se što je više moguće i inovativnije iskoriste društveni mediji za kreiranje ozbilnog savremenog online medija koji će se takmičiti sa ovdašnjim sajtovima klasičnih medija.

U tom kontekstu, zainteresovani se već sada mogu prijaviti ako žele da aktivnije doprinesu razvoju Trojka.rs sa aspekta kreiranja kvalitetnih tekstova kao novinari, a uskoro će biti objavljen i javni poziv blogerima za priključivanje na platformu Trojka.rs.

Ja bih svakako želeo da se obavezno ostvari cilj koji su ispred sebe postavili osnivači Trojka.rs: Ući u pravu “utakmicu” sa sajtovima klasičnih medija i postati nešto kao što je The Huffington Post u SAD. Obzirom na prethodne uspešne online projekte koji su u vezi sa aktivnostima Istoka Pavlovića, verujem da su velike šanse da se u narednih godinu ili dve taj cilj i ostvari!

Rating: 5.5/10 (2 glasova cast)

Karleušine lekcije iz promocije Vs. Srpska Mitomanija

November 21, 2010

Nepobitne činjenice u vezi sa Jelenom Karleušom (JK):

Karleuša je popularna pevačica novokomonovane etno/folk/pop… (smestite u fah po želji) muzike, koja ima stotine hiljada slušalaca/fanova na prostorima okolnih država, a najviše u Srbiji, naravno. Omražena je od strane onih koji ne slušaju taj tip muzike, naročito od strane “(kulturne) elite”.

Photo credit by ivandsv

Ovim tekstom bih želeo da skrenem pažnju na mnoštvo stereotipa na ovim prostorima, sa akcentom na one koji su u vezi “likom i delom” Jelene Karleuše.

Srpska mitologija na delu: “Srbi poznaju istoriju” Vs. “Narodnjaci su glupavi”

Nedavno je objavljeno ozbiljno istraživanje poznavanja istorije od strane Srba u formi knjige “Novosti iz prošlosti“, koje između ostalog prikazuje i ovakve podatke:

Ispitanici veruju da Srbi na Balkanu žive oduvek (49 odsto), da su došli pre Hrvata (29 odsto) i da su došli u isto vreme kad i Hrvati (22 odsto); veruju da su Srbi u vreme Kraljevine SHS bili najpismeniji narod (40 odsto)… Većina ispitanika (55 odsto) veruje da je Niš bio u sastavu Srbije kneza Miloša; čak 63 odsto građana misli da su u sastavu carstva cara Dušana bili, ni manje ni više, nego Solun i Beograd. Najveći procenat onih koji misle da su Dubrovnik i Solun srednjevekovni srpski gradovi, visokoobrazovan (Dubrovnik 56 odsto visokoobrazovanih, Solun, 68 odsto). Građani Srbije ne znaju koji je najveći zločin u periodu poslednjih ratova na prostoru bivše Jugoslavije (31 odsto), dok ih 21 odsto zna da je to Srebrenica. Ne znaju šta se desilo na Ovčari (48 odsto), u Sjeverinu (71 odsto), u Medačkom džepu (59 odsto), ne znaju ko je bombardovao Dubrovnik (40 odsto) ni koliko je Sarajevo bilo pod opsadom (30 odsto; sledeći odgovor je da uopšte nije bilo pod opsadom 20 odsto). Kada je u pitanju genocid u Srebrenici 30 odsto ispitanika ne zna šta se desilo, dok 19 odsto građana to naziva “ubijanjem, masakrom Muslimana”.

Preporučljivo je da detaljno pregledate rezultate ovog istraživanja, pa bi onda mogla uslediti i još neka istraživanja ovog tipa da bi se konačno raskrstilo sa mitom (urbanom legendom) kako Srbi poznaju svoju istoriju (pa i oni “Tradicionalisti”).

Mitovi “Dve Srbije”: Tradicionalisti (“Milošević, Šešelj, narodnjaci…”) Vs. Demokratisti (“Sonja Biserko, Peščanik, izdajnici…”) (termin “Demokratisti” se ne odnosi na stranke)

Neki priznaju, a neki ne, pojam “dve Srbije“, koji se može videti svakodnevno u raznorodnim situacijama, a za potrebe ovog teksta bitan je sa aspekta priče o “potpuno neočekivanom” publicitetu gore pomenute JK povodom njenog teksta u “Kuriru” na temu Parade ponosa.

Kao što je veoma poznato, krenuli su potpuno neumereni komentari u svim pravcima (“glupačica” Vs. “genijalka”), a sve sa velikim upitnikom koji se našao pred mnogima:

- Kako može ta “glupava narodnjakinja” nešto tako da “izrekne”. Ona je predstavnica “one druge (tradicionalne) Srbije”?

Kao jedan od rezultata ove “pometnje” je tema o ovom članku u TV emisiji “Utisak nedelje” na B92. “Pazi, Karleuša na B92 – zemljo, otvori se!”.

“Ne mogu da verujem da je ova JK napisala nesta pametno u svom zivotu a takodje ne verujem da se slazem sa njom ( procitao i ovaj i prethodni txt ) … nesta se cudno desava na ovom svetu …

u potpisu: Naj veci anti-fan iste…”

Danas, Strongman ističe još jedan “biser” pomenute JK – Javni napad na “Cecu Nacionale” preko Facebook-a!

Iza ovih priča/čuđenja o Karleuši krije se jedan veoma veliki mit velikog broja  onih koji nisu u taboru “Tradicionalista”, koji se sastoji od većeg broja “manjih”  mitova:

Oni koji slušaju “turbo folk” su “iz one druge Srbije”. “Narodnjaci su glupavi” po defaultu, jer pevaju/prave “glupavu muziku”. Vrednosti “Demokratista” (npr. pozitivan stav o Paradi ponosa ili negativan stav o Arkanovoj Ceci) ne mogu biti “deljeni” sa “onom drugom Srbijom”

Iskreno, mene ovi ostrašćeni “napadi i čuđenja” u odnosu na stavove JK veoma podsećaju na isto tako ostrašćene stavove povodom Parade ponosa.

Zašto bi “narodnjaci” bili glupavi?

Krajem osamdesetih godina sam imao prike da gledam intervju sa Brenom u kojem je između ostalog pričala o muzici koju sluša. U tom intervjuu je pomenula da sluša i AC/DC! Kako u to vreme (ni sada) nisam slušao ovakav tip muzike (“narodnjake”), ali sam mogao da čujem šta neko ko je određenoj ciljnoj grupi veoma važan i popularan kaže, shvatio sam jednu veoma važnu činjenicu:

Ne mora da znači da osoba koja peva određenu vrstu muzike mora i da sluša samo srodne vrste muzike. Mislim da je to sasvim normalno.

Tokom devedesetih godina voleo sam da gledam TV emisije u kojima je bila gost Tanja Banjanin, jer je smatram veoma zabavnom i interesantnom/inteligentnom osobom za čuti. Sa druge strane poštujem njene glasovne mogućnosti, ali pesme koje peva bukvalno doživljavam kao “ekstremno glupave”, i nikako mi ne stoje uz ono što sam imao prilike da čujem i vidim od nje same (van pevanja). Tada sam definitivno sebi potvrdio da tada već poznati mit o glupavim pevačicama zbog glupavih pesama – ne stoji!

Ljudi pevaju javno različite vrste muzike iz različitih razloga, ali razlozi za pevanje određenih tipova muzike ne moraju da imaju nikakve veze sa njihovim intelektualnim sposobnostima!

- Da li mislite da je Brena “glupava”, pa je kao takva napravila najuspešniju muzičku kuću?

- Da li mislite Da je Željko Mitrović (ex. Oktobar 1864) “glupav” jer ima televiziju koja je sinonim za “turbo folk”?

JK i promocija kod “one druge ciljne grupe”

Prvi put sam slušao šta priča JK prilikom njenog čuvenog ulaska u kuću “Velikog brata”. Sat vremena sam pratio šta se tamo dešava (najviše zbog nje i Čanka), i to je bilo jedino vreme da sam gledao bilo šta sa predznakom reality-show.

Ono što sam tamo čuo iz njenih usta mi je delovalo sasvim OK (obzirom da se sve vreme osećala napadnutom, kao i u TV emisiji “Utisak nedelje”), i stekao sam utisak da se radi o sasvim normalnoj i inteligentnoj osobi (to što malo “eksplicitno” izgleda, opet ne znači da je glupava).

Kako je JK prva osoba iz “onog tamo tabora” koja je praktično izrekla “blasfemiju” (vrhunska jeres) time što je rekla nešto što je “eksluzivno pravo” one “Demokratistične” strane, ona je svesno ili nesvesno (mislim svesno) postala prva osoba iz “onog tamo tabora” koja polako počinje da stiče određenu vrstu poklonika i sa strane “onog dela Srbije koji njoj ne može da pripada”.

Ovaj FB tekst o Ceci ide dalje u istom pravcu – svesno ili nesvesno, i mislim da je ova kompletna pojava veoma lekovita za taj tzv. “Demokratistički” deo Srbije – možda jednom shvate da su isti mitomani, kao i oni drugi!

Oni koji mogu da čuju i “neprijatelja”, ili jednostavno da sa strane hladne glave posmatraju šta se dešava oko njih, primer Karleušinog publiciteta od momenta objavljivanja pomenutog teksta u “Kuriru” može da se posmatra kao model komunikacije između strana koje inače ne mogu da komuniciraju (slušati i čuti šta ti drugi govori, dijalog), ili još bolje kao model promocije onim ciljnim grupama koje ne žele da čuju za vas.

Rating: 5.5/10 (8 glasova cast)

“Web sadržaji su javno vlasništvo”: Kako je urednica Judith Griggs uništila svoj magazin za 24 sata

November 6, 2010

Svaki dan smo svedoci da različi klasični i online mediji (naročito kod nas) kradu Web sadržaje i obljavljuju bez referenciranja na pravi izvor. Dovoljno je da ozbiljno proučite Web sajt Kradimamu.com.

Kako je urednica Judit Griggs razljutila Web i uništila svoj časopis za 24 sata?

Priča počinje 3. novembra (pre tri dana) kada je Monica Gaudio na svom blogu napisala tekst o povredi svojih autorskih prava nad tekstom koji je napisala pre pet godina.

Monica je saznala od prijatelja da joj je objavljen tekst (slika) u lokalnom časopisu sa receptima Cooks Source (država New England) koji ima tiraž oko 20.000 primeraka, besplatno se deli, a profit dolazi od oglašivača. Ispostavilo se da Monica nije bila obaveštena o preuzimanju članka, i zbog toga je poslala email urednici ovog časopisa Judith Griggs sa zahtevom za izvinjenje na Facebook-u, u štampanom magazinu i donaciju od 130 $US Kolumbijskoj školi novinarstva, zbog povrede njenih autorskih prava.

Judith Griggs joj je između ostalog doslovno odgovorila: “Ali iskreno Monica, Web se smatra javnim vlasništvom (en. public domain), i budite sretni što nisam pokupila (en. lift) ceo članak i potpisala ga sa drugim imenom!”.

Ovo potpuno nepoznavanje autorskih prava od strane osobe koja tvrdi da je u uređivačkom poslu preko 30 godina je toliko razljutilo raznorodne blogere i ostale online korisnike, koji jednostavno nisu mogli da “otrpe” njenu izjavu da je sve što se nađe na Webu besplatno dostupno na korišćenje, bez obzira na autorska prava.

Reakcije su počele da se nižu na FB stranici ovog magazina (za nekoliko sati od 100 fanova ova strana je imala preko 3.000 fanova, da bi zainteresovani mogli da ostave svoje komentare na njoj), Veoma brzo su nestale 2 FB stranice Judith Griggs zbog naleta gnevnih korisnika Interneta. Na istoj FB stranici magazina veoma brzo su se našli linkovi do dodatnih izvora koji su “pokupljeni” od strane ovog magazina.

Kako su ljudi krenuli masovno da twituju i bloguju o ovom “slučaju” u narednim satima, za isti su se zainteresovali i klasični mediji (npr. Washington Post, CNN, Time…) – Lista klasičnim medija o ovom događaju.

FB status example about Cooks Source advertising issue - Online Journalism Blog

Čim su počeli da se pojavljuju tekstovi o ovom događaju u klasičnim medijima počela su kontaktiranja i javljanja oglašivača ovog magazina, koji su potvrdili da se više neće oglašavati u ovom magazinu!

U međuvremenu je neko kupio domen JudithGriggs.com i preusmerio ga na vikipedijin članak na temu javnog vlasništva!

Ceo ovaj događaj je već dokumentovan na vikipediji!

Naravoučenije: Nadmene neznalice lako mogu da stradaju!

Ceo ovaj slučaj me je veoma podsetio na priču o vremešnoj PR-ovki Lois Whitman, koja je “nastradala” zbog svog nipodaštavanja blogera!

Nadam se da ćemo imati prilike da vidimo slične dogodovštine i u našim krajevima zbog krađe autorskih prava, a naročito bih voleo da vidim šta će se dešavati sa onima koji i dalje ne mogu da shvate kako funkcionišu Internet i blogovi, kao što je nedavni javni primer nadmenosti i površnosti Teofila Pančića.

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Novi trendovi novinarstva I: Data-Driven Journalism (#DDJ)

October 3, 2010

Poznato je da osnovu novinarstva predstavljaju podaci koji imaju smisao (kontekst) sa aspekta kreiranja vesti koja bi trebalo da bude interesantna čitaocima.

U 21. veku, Web omogućuje generalnu dostupnost i pretraživanje velikog broja baza podataka, čiji podaci u kontekstu nekog zanimljivog događaja, ili samih interesantnih igara konkretnih brojki – mogu sami po sebi biti vest!

U poslednih godinu dana na Webu sve češće se pominje važnost oblasti pod nazivom Data-Driven Journalism (novinarstvo zasnovano na automatskoj obradi velike količine podataka), čiji je fokus kreiranje interesantnih i smislenih vesti na osnovu obrade velike količine besplatno dostupnih podataka na Internetu.

U ovim krajevima priča o korišćenju velike količine podataka u svrhu kreiranja unikatnih vesti postala je aktuelna nakon objavljivanja vesti na temu preko 90.000 dokumenata o ratu u Afganistanu koji su dostupni preko lokacije Wikileaks.org.

Jedna od Web lokacija gde se najviše može naučiti na temu data-driven novinarstva, naročito na primeru podataka iz Afganistana, jeste Guardian, naročito njihov DataBlog. Interesantni su i primeri data-driven novinarstva u sklopu New York Times-a.

Kako postati data-novinar?

Između ostalog, na Guardian DataBlogu možete saznati kako da postanete data-novinar:

1. Pronalaženje podataka: Potrebno je da imate informacije ili kontakte koji će vam omogućiti da pronađete adekvatne baze podataka, ili podatke koji se mogu postaviti u neke od baza podataka, a koje će za rezultat moći da daju neku smislenu vest (za objavljivanje).

2. Interogacija podataka (jednoznačno određivanje odgovora zasnovano na mnoštvu mogućnosti davanja raznorodnih opcija orgovora): Potrebno je poznavanje šireg konteksta posmatrane oblasti i obrada statističkih podataka na nivou grafika i tabela.

3. Vizuelizacija podataka (infografika – infographics): Jedan od najtežih zadataka data-driven novinatsva jeste problem određivanja jednoznačnosti prikazanih podataka u kontekstu predstavljanja priče koju ti podaci predstavljaju (smisao ove vrste novinatstva jeste pričanje priče na osnovu prikazanih podataka).

Što je vizuelizacija bolje (atraktivnije) urađena, više će pažnje proizvesti. Iz navadenih razloga najbolje je za ovaj posao angažovati iskusne dizajnere.

Možete pogledati ove primere interesantnih infografika iz oblasti društvenih medija (neke od ovih slika će vam možda biti poznate).

Kreiranje kvalitetnih infografika može biti veoma uspešan način promocije…

4. Mešanje raznorodnih baza podataka (mashup, mashing): Mešanje raznorodnih podataka koji imaju osobinu da se međusobno porede, daju mogućnost kreiranja sasvim novih tipova podataka koji sami po sebi mogu biti vest.

Primer kako se mogu kreirati čitavi servisi koji su zasnovani na mešanju podataka (mashup), može se videti u slučaju servisa Addictomatic.com

Ovaj servis pokazuje aktivnost pojedinca ili firme na raznorodnim servisima društvenih medija, i to se ostvaruje putem automatske pretrage većeg broja online servisa…

Novinarstvo zasnovano na automatskoj obradi velikih količina podataka ne predstavlja jedan od glavnih (mega) trendova u novinarstvu, ali omogućuje povećanje raznorodnosti tema i samim tim diferencijaciju u odnosu na druge medije.

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Media Centar Newsletter – Rubrika posvećena online medijima i novinarstvu

September 4, 2010

Skrenuo bih pažnju na projekat Media CentraMC Newsletter, online bilten na temu medija i novinarstva. Razlog pominjanja na ovom blogu ovog biltena jeste rubrika koja postoji u njemu na temu online medija i online novinarstva.

Posebno interesantan momenat u pomenutoj rubrici jeste učestvovanje (koje se inače honoriše) određenog bloja poznatih blogera sa temama iz oblasti online medija (i novinarstva):

Istok Pavlović: “Čitalački promiskuitet i mediji u Srbiji na Internetu

[...] “Tako nas vaspitavaju od malena. Uđete u kafić, poručite piće, i onda ne ustajete dok ne popijete celo piće, čak i ako žurite na važan sastanak. Ono što si platio, moraš da konzumiraš do kraja. A kako se ljudi ponašaju na koktelima i prijemima, gde je piće besplatno? Uzimaju, jedno, drugo, treće piće, nijedno ne popiju do kraja… srknu gutljaj pa ostave čašu na šanku… bacaju opušak u čašu punu pića jer ih mrzi da traže pikslu… znate i sami.

Da biste uspešno vodili medij na Internetu, potrebno je pre svega da prihvatite ovo osnovno ljudsko ponašanje. „Stari mediji“ uporno pokušavaju da se bore protiv ljudi i da ih zadrže samo za sebe. Tu je osnovna greška.

S obzirom da smo profesionalci za Internet marketing, od prvog dana smo znali da treba da radimo kao što rade uspešni mediji na zapadu: Umesto da se trudimo da zadržimo ljude na sajtu, mi radimo suprotno – pomažemo im da sa njega odu. Ovo je jedan princip koji „stari novinari“ nikako ne mogu da shvate i verovatno nikada i neće, jer se kosi sa njihovim osnovnim vrednostima.” [...]

Goran Aničić: “Društvene mreže kao izvorište informacija i evolucija novinarstva

[...] “Širenjem i procvatom Internet društvenih mreža, postalo je mnogo lakše deliti informativne sadržaje, a samim novinarima kojih u agenciji ima oko 3.000 širom sveta mnogo je lakše da dođu u interakciju sa akterimai krajnjim konzumentima. Prema rečima same menadžerke Lauren McCullough,već sada društveni web mediji imaju centralnu ulogu u njihovom prikupljanju informacija. AP-ovi novinari su aktivni na stranicama društvenih mreža i prate trendove.

Takođe, AP ne samo da koristi medije da prikuplja vesti, većsopstvene izvore vesti prilagođava društvenim medijima, omogućavajući lakše involviranje krajnjih konzumenata, te kaskadno širenje informacija, a kao primer prilagođenog izvora navodi se lokacija wintergames.ap.org koja je bila njihov izvor vesti tokom održavanja Zimske olimpijadeu Vankuveru s početka godine. Ova web lokacija bila je prilagođena društvenoj interakcijii nudila je widget aplikacije koje se mogu koristiti za povezivanje sa drugim društvenim medijima.” [...]

Stevan Majstorović: “Era novih medijskih paradigmi

[...] “Oni koji pišu o promenama u vrevi neprekidnog prenosa poruka putem medija, u startu moraju pristati na kompromise. Ukoliko se odluče da pišu iz ugla svoje profesije, prikaz će pomalo biti autističan, prepun profesionalnih „fetiša“, često čak i grubo odvojen od „slike“ koju opisuju. Sa druge strane, ukoliko pokušaju da ove promene sagledaju višeugaono, preti im da stvore uopštenu i dosadnu priču.

Neromantično zvuči, ali iza svih tih promena stoji novac, interesi i potrebe. Kada o medijiskim promenama priča novinar, to je često koketiranje sa gotovo sindikalnom pričom, jer zaista, klasični novinari jesu ekonomski najugroženiji ovim promenama. Tehnološki neomanijaci, će vas ubeđivati da je sve što je novo ujedno i dobro. Da je tako, retro stilovi ne bi ponovo bili u modi. Ti gikovi (geeks) sa druge strane profitiraju na ovim promenama.” [...]

Pored pomenutih blogera tekstove na ove teme npr. imaju i Vitomir Ognjanović, su-organizator Konferencije BizBuzz, i moja malenkost

Pored predstavljenih autora pomenuo bih Danijela Bukumirovića, glavnog i odgovornog urednika portala Mondo, kao i predavača na predmetu “Online novinarstvo” privatnog Fakulteta za medije i komunikacije. G. Bukumirović u svom tekstu u MC Newsletter-u pominje važnost i preporučuje društvene medije novinarima.

Moje je mišljenje da osobe koje rade na edukaciji iz oblasti online medija i novinarstva (ali i u svim ostalim online segmentima vezanim za poslovanje) moraju da imaju ozbiljnije lično iskustvo u konverzaciji putem savremenih online medija (koje obavezno uključuje i vođenje sopstvenog bloga). Konverzacija putem društvenih medija se isključivo uči ličnim iskustvom, i što je to iskustvo ozbiljnije (čitati – više konverzacije putem online medija), stečeno iskustvo se može sistemski preneti studentima/učenicima, ako postoji i adekvatno sistemsko znanje predavača iza svega toga. Aktivnost pojedinca na Internetu je veoma vidljiva i ne može se sakriti.

Kada već pominjem ovu tematiku (online mediji i novinarstvo), po mom mišljenju mogu slobodno/odgovorno da tvrdim da su u Srbiji za sada po mojim saznanjima samo dva ovdašnja novinara ozbiljno poznaju online novinarstvo u svim potrebnim segmentima – Angelina Radulović i Dragan Radović.

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Gde su pare u online medijima?

June 11, 2010

U poslednjih nekoliko dana desila su se dva skupa u Beogradu u vezi budućnošću medija – “Informacione tehnologije i budućnost medija u Srbiji” i Panel o budućnosti onlajn medija i ulozi novinara. Zbog poslovnih obaveza nisam bio u situaciji da participiram na bilo koji način tokom ovih skupova, ali mislim da imam šta da kažem na temu pitanja svih pitanja na ovim skupovima – kako naplatiti posećenost sajtova online medija (bilo da se radi o sajtovima klasičnih medija, ili “čistih” online medija)?

Klasični mediji, novinarstvo, online mediji

Na ovom blogu ima preko 20 tekstova na temu krize medija i krize novinarstva (ovo jesu zavisni problemi, ali se radi o različitoj problematici), gde bih mogao da naglasim za ponovno čitanje tekst na temu krize štampanih medija, kao i tekst o novinarstvu 2.0.

Sa jedne strane, predstavnici medija (menadžment) muku muči sa problemom kako da na neki način naplati to što besplatno puštaju sadržaje iz klasičnih medija na svoje Web sajtove (konkurencija online medija je ogromna za razliku od broja klasičnih medija), dok sa druge strane novinari u ovim krajevima imaju status veoma jeftine radne snage, pa se postavlja pitanje kako biti kvalitetan novinar kada od toga teško može da se zaradi više.

Gde ima para odmah!?

Kako u ovim krajevima bolujemo o sindroma malog tržišta – ne može biti veliki broj online medija sa velikom posećenošću koja sama po sebi donosi bar pet prosečnih plata bruto (npr. 2.500 EUR/mes), za manje online medije (uključujući i blogove) jedino logično rešenje je uska specijalizacija! Ako potencijalni oglašivač može jednostavno i samostalno da zaključi da određeni online medijum posećuje ciljna grupa osoba koje njega/nju interesuju – eto brzog rešenja!

Najveći problem manjih online medija je prodaja! Nije jednostavno prodavati online oglašavanje, i iz tog razloga većina vlasnika manjih online medija beži u oglasne mreže kao rešenje svojih problema, ali oglasne mreže donose značajnija sredstva samo veoma posećenim medijima. Pravilno bi bilo da korišćenje oglasnih mreža kao izvor prihoda bude samo sporedna stvar, nikako glavna! Veće pare od online oglašavanja uzimaju brendirani (online) mediji sa jasno definisanim ciljnim grupama posetilaca! Pogledajte npr. gde se sve na Webu kod nas oglašavanja Nivea (van oglasnih mreža). Potrebno je vreme da manji online mediji dođu do značajnijeg brending statusa, jer je za to potrebno realno kvalitetno novinarstvo (kvalitetni sadržaji). Uzeti pare od online pretplate može se postići isključivo ako na Web sajtu medija postoje sadržaji koji su veoma kvalitetni/korisni i nisu dostupni na drugim mestima online! Opet, rešenje je u veoma kvalitetnom novinarstvu! Velika istina koja se vrti oko (klasičnih i online) medija jeste da oni koji prodaju reklamiranje jesu gotovani! “Napravio sam posećeni medijum, i sada čekam reklame”. Kao što je Miloje Sekulić naznačio na pomenutom Panelu, predstavnici (online) medija teško se odlučuju da prilagođavaju svoje sadržaje konkretnim potrebama konkretnih (potencijalnih) klijenata. Rešenje je u prilagođavanju konkretnih potreba klijenata sa aspekta kreiranja sadržaja na taj način da isti sadržaji imaju kao najbitniju karakteristiku kvalitet! Dovoljno umešni predstavnici medija mogu da kreiraju dodatne sadržaje (proizvode, usluge) koji direktno iskorišćavaju  posećenost svog sajta za generisanje prodaje ciljanih proizvoda/usluga (sopstvenih, ili proizvoda i usluga klijenata). Primer korišćenja mogućnosti komercijalnog angažmana posetilaca svog sajta može se videti u slučaju specijalizovane mreže KlubPutnika.com i njihovih aranžama za rafting Tarom (uskoro ću napisati poseban prikaz o ovom veoma zanimljivom projektu).

U kontekstu zarade putem online medija, savremeno novinarstvo uključuje u osnovi pored kreiranja sadržaja i njegovu distribuciju (prilagođenje sadržaja tipovima online distribucije) i dodatni angažman novinara u promociji sadržaja. Ova krakteristika savremenog novinarstva ne dovodi direktno do povećanja prodaje, ali značajno u širem smislu utiče na prodaju kroz poboljšanje kvaliteta sadržaja, povećanje posećenosti, unapređenje brendinga, ili generalno posmatrano stvaranje preduslova (”atmosfere”) za unapređenje prodaje usluga online medija (bilo koja od prethodno navedenih komponenti zarade online medija).

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Prikaz: Blog o (online) medijima – MiskoBobic.com

May 2, 2010

Ako ste ikada želeli da redovno pratite vesti koje su u vezi sa domaćim klasičnim medijima (štampa, radio, TV), jedna od retkih adresa jeste newsletter Asocijacije medija (Asmedi.org). Postoji možda još po koja online lokacija gde se s vremena na vreme mogu pronaći novosti iz domaće industrije medija (npr. Media Centar Beograd), i to je to…

Od pre osam meseci postoji blog MiskoBobic.com, koji objedinjuje vesti iz sveta telekomunikacija, uključujući i vesti o klasičnim medijima.

Kako sam počeo da pratim MiškoBobic.com?

Ima sigurno pola godine kako sam primetio članke iz oblasti medija sa ovog bloga, i pročitao sam one vesti koje su me interesovale, ali ništa dalje od toga. Ono što jesam primetio jeste da se radi o blogu za koji ne znam, čitao sam ove vesti (preko RSS-a) i mesecima nisam primetio da se radi o jednom izvoru (blogu) koji objavljuje ove vesti (obzirom da sam ih čitao sporadično, s vremena na vreme). Trebalo mi je nekoliko meseci (sporadičnog) praćenja ovog bloga, da bih konačno ciljano otišao na MiskoBobic.com i pregledao o kakvom se blogu radi.

Pre skoro dva meseca sam odlučio da ću napisati prikaz ovog bloga, i evo tek sada sam to i uradio (u odnosu na moje obaveze i druge prioritete pisanja na blogu).

Prethodno napisano predstavlja upravo klasičan primer kako se (organski/prirodno) stvara kvalitet poverenja u neki online izvor, i statistike u svetu potvrđuju da je potrebno između 3 i 6 meseci da bi se dobili neki rezultati online angažmana, pod uslovom da je taj angažman kvalitetan.

“Medijska Srbija” nije samo Beograd i Novi Sad!

Miško Bobić je još jedna Bitna osoba iz Bor-a, što u slučaju pomenutog bloga daje poseban kvalitet praćenja (klasičnih) medija koji nisu samo prestonički, ili nacionalni, regionalni… Ovaj blog omogućuje praćenje KOMPLETNE medijske slike u Srbiji, koja uključuje i LOKALNE medije (velika slova su namenjena onima koji još nisu shvatili da je Srbija mnogo više od Beograda i Novog Sada).

Posebno bitan detalj na ovom blogu je činjenica da Miško Bobić redovno prati i novosti koje su u vezi sa Internet sajtovima (klasičnih) medija, i to u posebnoj kategoriji, što daje mogućnost zainteresovanima da na jednom mestu prate Informacije do kojih je stvarno teško doći u ovim krajevima.

Nadam se da će se na ovom blogu uskoro moći pročitati i više vesti i o značajnijim online medijima koje ne pokreću klasični mediji.

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Da li će u budućnosti novinari biti pisci ili skupljači novosti?

March 21, 2010

Pitanje iz naslova postavio je Miloje Sekulić na svom FB statusu, citirajući kraj blog posta Sanje Ratovac na temu utisaka sa londonske konferencije Social Media Forum.

Kako se kreiraju kvalitetni mediji?

Osnovu kreiranja medija predstavlja posao prikupljanja vesti koje urednici procene da su dovoljno interesante njihovim čitaocima, slučaocima, gledaocima.

Prikupljene vesti mogu se objaviti u formi u kojoj su i primljene iz nekog saopštenja, ili iz neke novinske agencije. U zavisnosti od broja novinara i njihove organizacije od strane uredništva, zavisi i koji će obim objavljenih vesti medijum sam kreirati na osnovu uzimanja izjava, istraživanja, komenatara, praćenja događaja, itd. I u jednom i u drugom slučaju (prenešene ili kreirane vesti) radi se tzv. obrada vesti, koja ima za cilj da se vesti predstavi što kvalitetnije u osnosu na uređivačke standarde medija.

Tiraž (gledanost, slušanost, čitanost) nekog medija praktično zavisi od toga koje se i kakve izabrane vesti ističu, tj. na koje je vesti uredništvo medija stavilo fokus. Uporedo sa isticanjem vesti, tiraž odlučuje i sam kvalitet “obrade” vesti, odnosno kako je vest pripremljena za javnost.

Rastom kvaliteta odabira i obrade vesti, i što su vesti pouzdanije i interesantnije, tima raste i uticaj medija u odnosu na ciljnu grupu kojoj se obraća.

Kolika je razlika između medija u Srbiji?

Kada se prethodno napisano primeni za slučaj stanja ovdašnjih medija, kao što sam u više navrata pominjao na ovom blogu, naši klasični mediji imaju nekoliko zajedničkih veoma loših karakteristika:

Između devedeset i devedeset pet odsto svih vesti koje objavljuju mediji u Srbiji za izvor se uzimaju iste novinske agencije (zato toliko liče praktično svi mediji koji objavljuju vesti), odabira se određeni veoma mali broj pristiglih saopštenja, gde na kraju ostaje 2-3 odsto prostora za vesti koje su samostalno kreirane od strane medija. Obrada vesti se praktično svodi na lektorisanje i stilsko pripremanje vesti, sa eventualnim uzimanjem izjava u vezi sa vešću za nešto važnije vesti. U delu preraspodele procentualnog udela objavljenih vesti u odnosu na njihovo poreklo, praktično svi mediji pokušavaju u što većem procentu da naplate objavu vesti iz različitih organizacija, pa tako mi već duže vreme imamo mogućnost da “pratimo” aktivnosti različitih organizacija putem medija zbog toga što su iste organizacije to platile. Ako novinari i pronađu neke informacije ili čitave vesti preko Interneta, skoro je pravilo da se ne navodi izvor odakle je preuzeta vest (što je inače praktično pravilo za većinu objavljenih vesti u medijima, jer bi se tada videlo da mediji praktično malo kreiraju sami sadržaje sopstvenog medija). Neke od primera krađe vesti (slika, tekstova) možete pratiti preko ovog sajta. U tom kontekstu je i samo pominjanje online izvora gde klasični mediji obavezno ne navedu kompletnu adresu sajta odakle je preuzeta vest – zbog toga da ne bi slučajno reklamirali isti sajt! Vlasnici medija u Srbiji, urednici i skoro svi novinari praktično uopšte ne shvataju kako bi trebalo iskoristiti mogućnosti sadašnjeg razvoja Interneta u cilju poboljšanja kvaliteta sopstvenog medijuma!

Odgovor na pitanje iz naslova

Najkvalitetniji mediji na svetu, ali i oni koji se u međuvremenu snađu u novom medijskom okruženju koje je aktuelno i kod nas, svakako će iskoristiti prednosti Interneta i radiće svoj posao na način kako to i treba da se radi, a to je i skupljanje interesantnih vesti i “pisanje” (kreiranje) vesti…

Oni koji ne znaju će samo skupljati vesti…

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Sopstveni, plaćeni i zasluženi mediji

February 7, 2010

Kada jednom “uđete” u priču korišćenja savremenih online medija, i kada je potrebno osmisliti na koji način pristupiti kreiranju načina efikasnog korišćenja ovih medija, najbitnije je definisati na koji način ćete iskoristiti pojedinačni tip medija za predviđene ciljeve.

Praksa je pokazala da za operativno definisanje i sprovođenje strategije komunikacije preko velikog broja tipova medija potrebno je interno uprostiti različite vrste komunikacije putem različitih medija.

U tom kontekstu, u nekoliko prethodnih meseci iskristalisala se jednostavna podela svih medija na sopstvene medije, “zaslužene” medije i plaćene medije, koju je za potrebe definisanja svoje strategije korišćenja savremenih medija među prvima iskoristila kompanija Nokia.

Na osnovu ove raspodele medija, kompanija Forrester je detaljnije razradila definisanje ovih tipova medija, a na osnovu toga na blogu Davefleet.com možete pregledati detaljan predlog ekosistema medija zasnovanog na ovim podelama.

Sopstveni mediji (Owned Media)

Ova vrsta medija ima karakteristiku da organizacija ima potpunu ili delimičnu kontrolu nad pojedinačnim mediumom, a ono što je svakako u “vlasništvu” organizacije jeste način na koji komunicira sama organizacija (poruku kontroliše organizacija).

Primeri sopstvenih medija ju Web sajt organizacije, kompanijski blog, Facebook ili Twitter nalog organizacije, i sl.

Cilj je da organizacija kreira dovoljno interesantne sadržaje, koji bi u osnovi trebalo da budu u kontekstu ciljeva organizacije (ili da ne uruše njenu reputaciju), tako da zainteresovana javnost ima želju da te sadržaje podeli sa svojim prijateljima, poznanicima, ili da tu informaciju objavi u sklopu svog medija (tzv. compeling content)

“Zasluženi” mediji (Earned media)

U ekonomiji pažnje, potrebno je zaslužiti pažnju medija. Izgradnja poverenja između organizacije i njenih ciljnih javnosti se najefikasnije postiže “kada vas neko drugi pominje i hvali”.

U slučaju kada organizacija kreira u sklopu sopstvenih medija dovoljno interesantne sadržaje, tada se mnogo lakše dolazi do toga da različiti mediji prenose informacije o tim sadržajima.

Plaćeni mediji (Payed Media)

Najbrži i najjednostavniji način da se skrene pažnja ciljanih javnosti na ciljeve organizacije jeste plaćanje posećenih medija (koji se obraćaju ciljanim javnostima organizacije).

Najefikasniji način korišćenja plaćenih medija bi trebalo da donese ostvarenje direktnih ciljeva i/ili omogućavanje skretanja pažnje ostalih medija na interesantan sadržaj u posedu organizacije.

Primeri upotrebe raznorodnih medija u Srbiji – Zlatara Andrejević, Positive.rs

Dok sam pripremao ovaj tekst, prva asocijacija na sopstvene medije na ovim prostorima mi je svakako Zlatara Andrejević, sa svojih 12 (!) Web sajtova. Pored glavnog sajta, i sajtova brendova ove zlatare, Zlatara Andrejević ima online servis Planer venčanja, online magazin Nakit4yu.com i online magazin Satovi.net.

Zlatara Andrejević je veoma aktivna i na planu online oglašavanja (plaćeni mediji), a krenuli su polako i u korišćenje različtih aktuelnih društvenih medija.

Sa aspekta korišćenja društvenih medija, poznat je ovdašnji primer angažovanja kompanije Positive. U ovoj kompaniji vodi se računa i o sopstvenim medijima i o plaćenim medijima, a rezultat je prilično lepo zaslužena pažnja u ostalim medijima…

Ako pratite ovdašnje online medije (naročito društvene medije), možete primetiti da sve veći broj organizacija polako ali sigurno prihvata dijalog koji vodi do pravih efekata korišćenja savremenih medija.

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Zašto predstavnici medija, PR i marketing struke imaju problem sa online konverzacijom?

January 4, 2010

Napravio sam listu određenog broja odogovora na pitanje zašto predstavnici medija, osobe iz PR-a i marketinga ne koriste sisteme vođenja online dijaloga sa svojim ciljanim javnostima:

Predstavnici medija, PR i marketing struke rade na isti način već decenijama, pa je teško iz korena promeniti svoje poslovne navike, i uvesti konverzaciju sa ciljanim javnostima u poslovne procese. Jednosmerna komunikacija ima svoju značajnu prednost koju je teško napustiti – kreiranjem članka, slanjem saopštenja ili kreiranjem oglasa završava se posao! Kvalitetno korićenje Interneta u poslovne svrhe omogućuje i nešto što je veoma strano predstavnicima medija, PR i marketing struke – efekti online aktivnosti su veoma vidljivi i merljivi. To znači da je veoma lako raspravljati o pravim  efektima aktivnosti, ako se zna kako se mere ti efekti! Sada je potrebno i izdržati kritiku te javnost kojoj su navedene poruke i namenjene, ali ne samo izdržati kritiku, već i odgovoriti na kritiku. Pitanje je kako prihvatiti da ako korisnici iskažu (relevantan) negativan stav o organizaciji, šta je potrebno izmeniti u samoj organizaciji da nezadovoljni korisnici postanu zadovoljni. Za razliku od razvijenijih država, u ovom regionu i dalje klasični mediji imaju značajniji primat od Internet medija, pa se mnogi zavaravaju da ima još vremena i da još ne moraju koristiti tehnike dijaloga sa svojim korisnicima. Većina organizacija ignoriše ono (negativno) što se sve može pronaći o njima na Webu, bez obzira na činjenicu da se skoro dve trećine korisnika Interneta u ovim krajevima jasno izražava da svoja mišljenja o proizvodima i uslugama formira upravo pronalaženjem različitih sadržaja na Internetu. Predstavnici medija, PR i marketing struke i dalje veoma slabo poznaju korišćenje  Interneta u poslovne svrhe (problem je u tome što većina ni ne shvata koliko ne poznaje svremene sisteme online komunikacije), i ne trude se dovoljno da steknu osećaj o kvalitetnim načinima online komunikacije.

Voleo bih da čujem (pročitam) i vaša mišljenja o razlozima zašto ima toliko malo novinara, urednika, PR profesionalaca i osoba iz marketinga koji koriste Internet na pravi način u svojim poslovima.

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Rupert Mardok pravi gluposti na online tržištu!

November 11, 2009

Politika – “Mardok protiv ‘Gugla’”: “Medijski mogul najavio blokiranje tekstova i materijala svoje ‘Njuz korporacije’ sa poznatog internet pretraživača kako bi podstakao ljude na plaćanje pretplate”

Mardok svojim poslednjim potezima kojima pokušava da “upregne” Internet u svoju korist – objavljivanje naplate SVIH svojih online izdanja i poslednje pretnje tužbom Google-u za prenošenje sadržaja, samo pokazuje koliko ne sluša svoje savetnike za oblast online medija.

Već se zna da će na svetskom nivou eksperiment sa naplatom dnevnih izdanja vsti gotovo sigurno propasti, jer je suviše velika konkurencija onih dnevnih medija koji će ostati u domenu plasiranja besplatnih vesti. Sasvim su druga priča specijalizovana izdanja kao što je WSJ, koji sve vreme naplaćuje određenu količinu specijalizovanih sadržaja (tzv. premium content).

Posebna glupost (koju čujem i ovde, s vremena na vreme) je odluka blokiranja sadržaja koji se prenose preko agregatora vesti, kao što je News.google.com (nedavno je ovaj sajt počeo da agregira vesti i na srpskom jeziku):

Agregatori vesti prikupljaju informacije iz medija putem RSS tehnologije. Vlasnik online medija može da kontroliše količinu informacija u RSS-u, i svrha ove tehnologije sa aspekta medija jeste promocija celokupnog članka koji se n mora nalaziti u RSS-u. Na engleskom govornom području najposećeniji agregatori donose stotine hiljada, ili milione posetilaca mesečno sajtu koji ima dobro osmišljene RSS izvore. Deljenje sadržaja putem RSS-a (syndication) je najozbiljnija tehnika promocije online medija.

Informacije o svojim aktivnostima koje poslednjih meseci šalje Mardok su veoma opasne za većinu klasičnih medija, jer vlasnici i urednici ovih medija (naročito u našim krajevima) još manje poznaju prirodu Interneta od “svemogućeg” Mardoka, a možda e početi ozbiljno da uzimaju u obzir njegove priče, što će ima samo štetiti u budućem periodu.

Sa aspekta samih agregatora vesti, u svetu povlačenje News Corp. medija sa agregatora neće predstavljati neki gubitak za agregatore, samo će ostali online mediji dobiti na većoj posećenosti.

U Srbiji, povlačenjeg jednog (većeg) broja značajnih online medija može u početku oslabiti pozicije agregatora vesti, ali na duži rok dobiće svi ostali online mediji.

U Srbiji, kada se ne računa News.google.com (koji je tek počeo sa radom u ovim krajevima), agregatori vesti donose novinskim sajtovima sa većom produkcijom vesti na dnevnom nivou (preko 50 vesti dnevno) i nekoliko hiljada posetilaca na dnevnom nivou! U narednih nekoliko godina, posećenost preko RSS-a za sajtove online medija ići će i na nekoliko desetina hiljada posetilaca dnevno (sem ako Google ne uradi nešto drastično po pitanju RSS agregatora)!

Znači, Rupert Mardok ne sluša nikoga i pravi gluposti za sebe i svoju firmu. Oni koji ga budu pratili – neće najbolje proći u online svetu…

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Blogovi klasičnih medija u regionu jesu posećeni, ali ne i uticajni!

November 8, 2009

Povod za ovaj tekst je objavljeni članak Ane Mitić i PressMagazinu (dodatak štampanog izdanja novina Press nedeljom), kojoj se ovom prilikom zahvaljujem što me je kontaktirala u vezi sa temom blogovanja u Srbiji i regionu.

U datom tekstu se pominje teza kako su (neki) blogovi u sklopu klasičnih medija najposećeniji blogovi, što se u osnovi može smatrati tačnim na nivou celokupne posete blogovina na jednom sajtu klasičnog medija. Kada se ta posećenost razloži po pojedinačnim blogovima, može se videti da je ta posećenost manja od posećenosti najposećenijih klasičnih blogova (kao što su Tračara.com - preko 7.000 posetilaca dnevno, Auto.blog.rs, Svakodnevnica, itd.).

Mnogo bitniji faktor u oceni blogova jeste podatak koliko drugi blogovi i ostali online mediji (uključujući i linkove sa Twitter-a) linkuju pojedinačne postove sa blogova klasičnih medija. Na ovaj način se meri uticaj online medija, uključujući i blogove (to je i najbitniji parametar kako Google dovodi neki sajt na prvo mesto rezultata pretraživanja za neku ključnu reč).

Posećenost blogova na medijskim sajtovima uglavnom generisana posećenošću samog posmatranog sajta, jer praktično svi medijski blogovi (kao što su blogovi na sajtovima Press-a, B92, RTS-a, Blic-a…) nemaju sve komponente koje čine blog da bi bili dovoljno uticajni kao klasični blogovi.

Te komponente su upravo vezane za oblast koju novinari ne poznaju, a koja ima naziv “žurnalističko linkovanje” (linking journalism – istražiti preko Google-a). To je razlog zašto se ni na jednoj relevantnoj listi uticajnih blogera iz regije ne nalazi ni jedan blog sa nakog klasičnog medija u Srbiji i Hrvatskoj – pogledati npr. listu Blogostaj.com.

Kada sa druge strane pogledate blogove na svetski najbitnijim medijima (kao što su BBC, NYTimes, Guardian…), videćete sasvim drugačiju situaciju – to su veoma uticajni blogovi, u pravom smislu te reči.

Zašto klasični mediji u regionu ne razumeju linkovanje?

U osnovi, Web jeste najobuhvatniji deo Internet sevisa upravo iz razloga jednostavnog povezivanja (linkovanja) različitih dostupnih sadržaja, i mogućnosti dodavanja audio i vizuelnih (slike, video) komponenti u neki tekst.

Urednici medija i novinari nemaju svojoj osnovi zanata kreiranja sadržaja za neki (klasični) medijum, saznanje da istraživanje koje prethodi objavljivanju nekog članka/priloga može veoma lepo da obogati sam online tekst – linkovanjem relevantnih izvora na kojima sa dodatno mogu pronaći tekstovi koji dodavaju vrednost originalnom tekstu.

Ako već postoji preovlađujuće (pogrešno) mišljenje da ne treba linkovati neki sajt u online tekstu klasičnog medija, jer na taj način vlasnik sajta dobija besplatnu reklamu, to pravilo bi trebalo da ne postoji na blogovima klasičnih medija, ako bi se koristili kako bi inače blog trebalo da se koristi.

Razlozi blogovima klasičnih medija smanjuju uticaj koji bi inače mogli da imaju su (za objašnjenja termina pročitati knjigu “Blog osnove“):

Tehnički posmatrano, često se dešava da pojedinačni blogovi klasičnih medija nemaju sopstveni RSS (neki ga imaju). Praktično skoro na svim blogovima klasičnih medija nije moguće ostaviti link doWeb stranice/bloga osobe koja komentariše. Ovaj parametar značajno umanjuje broj relevantnijih osoba koje bi inače češće komentarisale na ovakvim blogovima, ali nije opredeljujući faktor nedostatka uticaja blogova klasičnih medija. Tehnički posmatrano, blogovi kompanijskih medija skoro nikada nemaju mogućnost da se kao komentar pojavi link sa tekstom koji se direktno poziva na određeni online članak – tzv. trackback (pogledati objašnjenje u pomenutoj knjizi). Ova tehnina dosta da utiče na linkovanost određenog Web sajta, jer njom veoma često svi dobijaju – vlasnik bloga veću linkovanost (samim tim, i širenje uticaja bloga), a osoba koja linkuje članak sa ovakvog bloga dobija dodatnu posećenost. Ni ova opcija ne opredeljuje suštinski slabiji uticaj blogova klasičnih medija, ali može da poveća taj uticaj. Najbitniji aspekt nedostatka uticaja blogova klasičnih medija je hronični nedostatak linkova u tekstovima na blogovima medija, najviše iz razloga što niko nije posebno naglasio važnost ovog linkovanja (pozivanje na izvore u tekstu i upućivanje na dalje čitanje) ni urednicima, ni novinarima klasičnih medija! Oni jednostavno ne znaju značaj linkovanja za sebe (postaju relevantniji blogovi) i za svoj medijum (medijum postaje relevantniji na Internetu).

Ukratko, urednicima i novinarima klasičnih medija nedostaje edukacija iz oblasti ozbiljne primene Interneta  njihovom poslu!

Oticaju blogova se pisalo dosta u poslednje vreme, a skrećem vam pažnju na tekstove Bluesman-a i Mahlat, ako ih još niste pročitali.

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Novinari Vs. blogeri ili klasični mediji Vs. blogovi?

October 18, 2009

Dragan Radović je pokrenuo u komentaru na post Blogovskog interesantno pitanje na temu razlike između novinarskog i blog izveštavanja. Zatim je Deda proširio raspravu na pitanje razlika između blogera i novinara.

Na skupu BlogOpen 2007 u Novom Sadu bila je interesantna panel-diskusija na temu odnosa novinara i blogera, gde su osnovna pitanja bila:

Da li blogove treba posmatrati kao “istinske medije”? Da li se blogovima može verovati?

Klasični mediji Vs. blogovi

Kada se informisanje javnosti postavi kao cilj posmatranja načina pisanja novinara ili blogera, trebalo bi da postane jasnije da uopšte ne bi trebalo postavljati pitanje – novinari ili blogeri (ovde se posmatraju relevantni novinari/mediji i relevantni blogovi/blogeri – oni koji utiču na mišljenja javnosti kojima se obraćaju).

U osnovi blogeri mogu biti novinari, i obrnuto, a radi se o tome da načini pisanja mogu biti u slučaju blogera manje ili više subjektivni. Sa aspekta informisanja, i subjektivni utisak je značajan, naročito kada se uporedo posmatra i sa nekim manje subjektivnim prikazom iste tematike.

Višegodišnja istraživanja novinara u razvijenim zemljama i njihove percepcije blogova, pokazala je da se u ogromnom procentu sadržaji sa blogova koriste najviše kao IDEJA za neki tekst, a mnogo ređe će se neki novinar pozvati u svojim tvrdnjama na sadržaj sa nekog bloga. Sasvim je druga priča učestala krađa tekstova ovdašnjih klasičnih novinara sa blogova, što bi se moglo posmatrati (delovati) i sa aspekta krivičnog prava (povreda autorskih prava)

Najveći problem blogova sa aspekta posmatranja  klasičnih medija je nedostatak “trećeg mišljenja”, odnosno urednika koji može da “saseče” tekst novinaru. Što su blogovi relevantniji, u njima ima manje “paušalnih ocena”, odnosno tvrdnji u tekstu koje su utemeljene na RELEVANTNIM LINKOVIMA (Linking Journalism) koji potvrđuju izrečeno.

Veoma često sam imao prilike da čujem od strane relevantnih urednika i novinara kako postoji ogroman broj loših i besmislenih blogova, i da je to osnovni razlog zašto blogovi nisu interesantni novinarima… Na to obično postavim sledeće pitanje: “Koliko, po vašem mišljenju, ima kvalitetnih klasičnih medija (radio, TV, štampa…)?” odgovor ovakvih osoba se u našim uslovima obično kreće u domenu ispod 1 odsto. E, pa toliko je i kvalitetnih blogova! Ali obzirom da je broj blogova značajnije veći od broja klasičnih medija, onda su i cifre beznačajnih medija (klasičnih medija i blogova) drugačije.

Suština kvalitetnog korišćenja Interneta svodi se na pronalaženje i korišćenje relevantnih online lokacija, a ne “lamentiranje” nad lošim, besmislenim i sl. lokacijama na Webu.

Moja preporuka novinarima je da prouče Web sajt Organizacije studenata žurnalistike “Žurnalist“, da predstavnici online medija prouče pravila korišćenja sa pomenutog sajta, a blogeri da prouče Blog Disclaimer na ovom sajtu.

Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Koliko su društveni mediji mainstream?

September 26, 2009
Veoma je interesantno pogledati kakva je percepcija poslovne i medijske upotrebe društvenih medija kada se organizuje skup na ovu temu na Univerzitetu Oxford. Posebno bih izdvojio delove rasprave na blogovima koji se bave segmentom korišćenja društvenih medija od strane mainstream medija, kao i odnosa između novih uticajnih online (društvenih) medija i klasičnih medija na Internetu. Svakako, različiti [...]Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

I dalje skrivene Google vesti za Srbiju

September 10, 2009
Milan Dinić je krajem marta uočio na Google-u pojavljivanje rezultata vesti na srpskom jeziku. Šest meseci kasnije, Google vesti na srpskom jeziku i dalje nisu vidljive preko menija, pojavljuju se rezultati vesti u rezultatima pretrage, ne postoji prva stranica Google vesti, ali ovaj servis je potpuno funkcionalan za pretragu vesti. Pretpostavljam da nije još sve prošlo [...]Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Ekskluzivno: B92 na tržištu online Nekretnina - MojKvadrat.rs

September 1, 2009

Imam čast da sa dozvolom prvi objavim informaciju o današnjem puštanju sajta www.mojkvadrat.rs, sa kojim medijska kompanija B92 ulazi na tržište online oglasa iz oblasti nekretnina.

Nakon poslovnog poteza preuzimanja 35 odsto vlasništva nad servisom za poslove - LakoDoPosla.com, B92 u ovom slučaju je samostalno ušao u tehničku produkciju novog Web sajta, ali uz partnerstvo sa postojećim servisom za nekretnine na ovom tržištu City24.rs.

Ova vest je veoma značajna sa aspekta razvoja ponude tržišta online portala za nekretnine, obzirom da se na ovaj način potvrđuje važnost Interneta u poslovima posredovanja u kupovinama, prodajama i iznajmljivanjima nekretnina. Veoma je pogrešno misliti da se nekretninama diretkno trguje preko Interneta (stvarno ima onih koji misle na taj način o Internetu), ali informacije o nekretninama koje opredeljuju učesnike na ovom tržištu ipak imaju najveći uticaj upravo na Internetu, jer sajtovi ovog tipa mogu dati značajnije više informacija o nekom stanu, kući, lokalu… u odnosu na šture klasične oglase.

Sa druge strane, ova vest bi trebalo da predstavlja uvod u početak investiranja u ozbiljne online projekte od strane ovdašnjih klasičnih medija koji se predviđaju za jesen ove godine.

Sam Web sajt MojKvadrat.rs je urađen veoma pregledno i prema standardima koje bi trebalo da zadovoljava ovakav tip online servisa sa aspekta jednostavnosti postavke podataka (informaciona arhitektura) i same upotrebe (usability). Iskreno, prijatno sam iznenađen, naročito zato što je sajt rađen u internoj produkciji.

B92 definitivno ima resursa za promociju ovakvog servisa, ali njegov uspeh ipak zavisi od konkretno sprovedene prodajne strategije.

Svakako će od danas biti još interesantnija (konkurentnija) situacija na ovom online tržištu.

Online (klasični) mediji u SAD kreću u naplatu sadržaja!

August 18, 2009
Online magazin BrandRepublic je nedavno objavio vest prema kojoj više od 500 online izdanja štampanih novina u SAD počeće u jesen da koriste poslovni model naplate online sadržaja koji je osmišljen od strane servisa JournalismOnline. Nešto pre toga, Rupert Murdoch je izjavio da će u narednih godinu dana njegova medijska imperija News Corp. početi sa naplatom [...]Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)

Tržište internet oglašavanja u Srbiji vredno 6 miliona evra

July 9, 2009

Praktično pola sata nakon završetka predavanja u Privrednoj komori Srbije na temu tržišta online oglašavanja nekretnina u Srbiji, novinska agencija Beta je pustila u servisa izveštaj sa ovog predavanja, a koji su sve izvori preneli ovu vest možete videti preko Vesti.rs i Naslovi.net

Konsultant za elektronsko poslovanje Dragan Varagić:Tržište internet oglašavanja u Srbiji vredno 6 miliona evra Beta | 08.07.2009.

Tržište oglašavanja u Srbiji u 2008. godini je bilo vredno između četiri i šest miliona evra, izjavio je danas konsultant za elektronsko poslovanje Dragan Varagić.

On je na seminaru o internet oglašavanju nekretnina u Privrednoj komori Srbije kazao da između 30 odsto i 50 odsto tog tržišta zauzimaju sajtovi medijske kuće B92 i dnevnih novina Blic.

Internet kompanije sa najvećim prihodom u Srbiji su Httpul (Httpool), Infostud i Krstarica, kazao je Varagić, koji je i profesor Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu.

On je kazao da veliki deo prihoda tih kompanija dolazi od internet oglašavanja. Prema podacima Agencije za privredne registre, firma za oglašavanje Httpul u 2008. je imala prihod od 88,5 miliona dinara, što je 80 odsto više nego prethodne godine i profit od 12 miliona dinara.

Sajt za obrazovanje i zapošljavanje Infostud lani je imao prihod od 75,5 miliona dinara, što je 2,2 puta više nego 2007. godine, a profit je iznosio 37,9 miliona dinara.

Internet pretraživač Krstarica u 2008. je imao prihod od 31,5 miliona dinara, što je oko 20 odsto više nego prethodne godine, a profit je iznosio 408.000 dinara.

Prema podacima Ministarstva za telekomunikacije Srbije, najposećeniji svetski sajtovi u Srbiji su internet pretraživač Gugl, društvena mreža Fejsbuk i sajt za razmenu video sadržaja Ju tjub, a najposećeniji srpski sajtovi su B92, Blic, Krstarica i Infostud.U Srbiji ima oko 50 sajtova za nekretnine

U Srbiji ima oko 50 internet sajtova za oglašavanje nekretnina, od kojih najposećenije svakog dana pogleda između 2.000 i 3.000 ljudi, izjavio je Dragan Varagić. On je kazao da se 10-ak sajtova “ozbiljno” bavi prodajom nekretnina preko interneta.

“Mnoge agencije za prodaju nekretnina odbijaju pozive za oglašavanje na internetu zato što im je to dodatni posao ili zato što se zaposleni ne razumeju u nove tehnologije, kazao je Varagić”, koji je profesor Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu.

On je ocenio da oni koji odbijaju da se oglašavaju na internetu propuštaju priliku da pronađu kupce i rezultat toga je isti “kao kad bi isključili mobilne telefone tokom radnog vremena zato što im je dosta kontakata”.

Prema njegovim rečima, između jedan i tri odsto “kvalifikovanih kontakata”, odnosno kontakata sa dobro obaveštenim kupcima nekretnina za rezultat ima prodaju.

On je ocenio da prodavci nekretnina ne bi trebalo da propuštaju priliku da se oglašavaju na internetu, ali da ne bi trebalo da odustanu ni od oglašavanja u štampanim medijima, jer oni i dalje daju veće rezultate u Srbiji.

Internet oglašavanje u Srbiji, kako je naveo, pruža bolji odnos cene i rezultata nego oglašavanje u štampanim oglasnicima, a omogućava korisnicima i bolji uvid u to kakvi su rezultati oglašavanja.

Direktor agencije E-trgovina Nebojša Đurić kazao je da, prema zvaničnim statističkim podacima iz 2008. godine, u Srbiji oko 1,25 miliona ljudi koristi internet svakog dana.

“Internet se manje koristi u seoskim sredinama nego u gradovima, ali to nije negativno sa stanovišta prodavaca nekretnina jer je najznačajnije tržište u gradovima”, rekao je on.

Mesec dana servisa PRObjave.com

July 1, 2009

Danas je mesec dana kako je pušten u rad servis PRObjave.com za online distribuciju saopštenja (preporučujem da pogledate tekst povodom godišnjice jednog bloga na isti ovaj dan).

30 dana kasnije, i meni i korisnicima promenila se percepcija o tome šta je ovaj servis i na koji način treba da se koristi.

Iskreno, očekivao sam da će mnogo više organizacija koristiti ovaj servis, naročišto što je i dalje uglavnom besplatan za korišćenje. Ipak, imao sam prilike da vidim i da čujem lepe reakcije na servis, a naročito mi je drago što mogućnosti servisa polako rastu sa porastom interesovanja njegovih korisnika.

Nekoliko dana servis nije bio vidljiv svim korisnicima, jer smo imali problema sa DNS-ovima, i od kada je to ispravljeno servis radi normalno. Uskoro sledi premeštanje servisa na novi server.

Svakim danom raste broj online medija (sajtova) koji preuzimaju saopštenja, određeni broj saopštenja je prenet kao posebna vest od strane novinara i/ili blogera (npr. informacija o predavanju - programski jezik Skala), jer se ispostavilo da ovaj servis pruža mogućnost da se online pojave i neke informacije koje do sada nisu bile dovoljno vidljive…

Sa druge strane, na samom sajtu servisa možete lepo videti koliko su pojedini članci pregledani (tačno se vidi interesovanje korisnika), pa je tako npr. članak o jednom katalizatoru za Formulu 3 u roku od 2 dana dobio ne mali broj pregleda…

Najdraže mi je od svega što organizacije koje koriste servis doživljavaju isti veoma ozbiljno, saopštenja koja se prosleđuju potiču iz pouzdanih (i često veoma poznatih) izvora - desilo se da u prvih 30 dana imamo samo 3 saopštenja koja nismo mogli da objavimo jer su bila ili anonimna, ili je neko pokušao da “proturi ” čistu reklamu (tipa - cenovnik).

Leto će biti iskorišćeno za dodatna unapređenja servisa, njegovu veću vidljivost, ali i povećanje broja objava…

NekretnineSrbije.com - Primer kreiranja kompanijskih medija

June 11, 2009

Sajt NekretnineSrbije.com sam prvi put pomenuo na ovom blogu u kontekstu edukacije. U međuvremenu, ovaj portal za nekretnine je postao jedan od najposećenijih sajtova u svojoj privrednoj grani.

Kao i u slučaju projekta Positive.rs, u poslednje vreme se primenjuje strategija kreiranja sopstvenih medija (Kompanijski mediji, Custom media), koja za osnovni cilj imaju “relaksiranje” budžeta za oglašavanje. Tako ste nedavno mogli pročitati da je pušten online magazin NekretnineSrbije.biz. Pre tri meseca je pušten kompanijski blog - Blog.nekretninesrbije.com.

Zašto kompanijski mediji? - Vreme i novac

Postoje dva osnovna načina dolaska do posetilaca sajta - ili ćete se oglašavati na posećenim sajtovima/medijima, ili ćete kreirati sopstveni sadržaj koji će privući posetioce na vaš sajt. Jedna od aktuelnih strategija kreiranja sopstvenih sadržaja jeste kreiranje online medija.

Ideja je u osnovi jednostavna, mali troškovi kreiranja Web sajta online medija, angažovanje zaposlenih ili posebnih novinara za pisanje tekstova, i cilj je kreirati dovoljno posećeni medijum koji će donositi veoma ciljanu posetu domicilnom sajtu. U primerima Positive.rs i NekretnineSrbije.com sami zaposleni kreiraju članke, a u obe kompanije planiraju zapošljavanje dodatnih  novinara kada kompletna finansijska online konstrukcija to dozvoli.

Naravno, najveći problem u celoj ovoj priči jeste kako kreirati dovoljno kvalitetne sadržaje koji će privući korisnike da redovno koriste kompanijske  medije. Ne-manji problem ove strategije je da je za kreiranje bilo kojeg posećenog medija potrebno VREME, dok kod oglašavanja rezultati dolaze praktično trenutno. Izbor je vreme ili novac - više para donosi rezultate brzo, manje ulaganje sredstava (u kompanijske medije) traži vreme za efekte. To su i razlozi zašto nema dovoljno primera kompanijskih medija kod nas.

Moja je preporuka da koristite i novac i vreme (i oglašavanje i kreiranje sopstvenih medija) - na kraju se isplati (ali treba izržati).

Magazin i/ili blog?

U osnovi, online magazini i blogovi privlače različite vrste posetilaca (što ne znači da nema osoba koje ne posećuju oba medija jedne kompanije). Još važnija je činjenica da su sistemi (besplatne) promocije magazina i blogova na Internetu različiti. U oba slučaja, osnovu besplatne promocije čini RSS tehnologija.

Generalno posmatrano, blogovi su mnogo ličniji medijum, i daju mogućnost neposrednijeg kontakta sa korisnicima, kao i veoma korisnu mogućnost saznavanja pravih potreba vaših potencijalnih i ostvarenih klijenata. Naravno, dobri rezultati se ostvaruju kvalitetnom konverzacijom putem ovog medijuma.

Magazini su formalniji medijum što ima za posledicu da ostali mediji lakše prenose informacije iz online magazina, nego sa blogova (što ne znači da drugi blogeri ne prenose međusobno informacije). Ovo je naročito slučaj ako se online medijum “formalizuje”, kao što je slučaj sa online magazinom NekretnineSrbije.biz, koji je jedan od samo nekoliko domaćih online magazina koji imaju internacionalnu katalogizaciju periodike (tzv. ISSN broj - pogledati gornji desni ugao stranice).

Praksa je pokazala da za sada u Srbiji kvalitetni online magazini imaju uvek značajnije veću posećenost od kvalitetnih blogova, što u drugim državama ne mora da bude slučaj.

Preporuka je kreirati bar jednu od predstavljene dve vrste kompanijskih medija, a efekti ovakvih medija isključivo zavise od kvaliteta sadržaja, što za posledicu ima da će u narednom periodu kvalitetni novinari postati više traženi nego ranije.