Planeta Srbija

Za one koji to nisu znali, mr dr prim spec Vinko Perić, inače u slobodno vrijeme idejni kreator i vlasnik VIKOM RTV je smislio novi mega, turbo, hit program pod imenom CNN - Centralne Nacionalne Novosti !

Morao sam sebi da ponovim ovo nekoliko puta da bih se uvjerio da nije šala, no ne lezi vraže - juče BAM, na mjestu gdje mi je RTL televizija Vikomice su zajedno sa Jandrinim Jatom pjevale o Nacionalnoj stranci i jedinom pravom vođi - mr dr prim spec Vinku Periću.

Okej, pomislio sam. Nestalo struje na RTL-ovom predajniku, vratiće se Nanny Fine (hint: Zloćka), ali ni nakon 5 min se ništa nije desilo.

Sjedam za računar da provjerim uzrok, kad na banjaluka.com forumu sljedeći komentar od Cezara:

A u BL na frekvenciji gdje radi RTL H proradio VIKOM sa predajnika sa bolnice. Bye bye rtl hrvatska…

Mašala RAK-u, mašala Vinku, mašala CNN-u.

$%J#$%JČJ”!$K VAS!

Roćko

Sinoć smo gledali finale Hrvatskog traganja za top modelom i po završetku se uključili i na izbor za Miss BiH 2008. Prava nedeljna idila uz Tv.

Na RTL-u pobjedila cura koja je bila najstaloženija, bez pircinga, bez tetovaža i bez velike ekscentričnosti osim kad je uhvati tim stilista i napravi od nje čudo na fotografijama.  Dobar šou, ekstra izbor muzike i koliko god pljuvali po RTL-u, dobro odrađen projekat. Komentar i na index.hr.

Nasuprot tome, na RTRS-u je išao prenos izbora za Miss BiH 2008, uživo iz Bihaća. Kontrast u odnosu na RTL-ovu produkciju je bio presmješan.Bina, djevojke koje u kupaćima izlaze bez vela oko struka, diskutabilna šminka i očajniji voditeljski tim, što je pored Tatjane Jurić stvarno teško izvesti.

Ekstra je bilo kad su djevojke u izboru za mis kao slikali, tj. njihov fotosession je bio u nekom predvorju hotela, među razmaknutim stolovima, sa venecijanerima u pozadini i jadnim osvjetljenjem uz još jadnijeg fotografa. Ekstra slika, vrijedna komparativne izložbe.

Ah, da. Još jedno - da li igdje na svijetu djevojke koje budu prve pratilje dobijaju umjetničku sliku kao nagradu ?!!” WTF? Mozak mi se utiltao od pokušaja da shvatim smisao tog dijela.

Roćko

p.s. ostale su još po tabla antibiotika da se popiju, a klime sa vruće napolju i unutra brrr ne pomažu u liječenju!

I tako odlutah u bespuće apstrakcije, kad naletih na ovaj biser. Gostovanje Salvador Dalija 1950 u game šou emisiji zvanoj “What’s my name?”. Nasmijao me do suza i preporučujem da obavezno pogledate šou.

http://www.youtube.com/watch?v=iXT2E9Ccc8A

Roćko

Zahvaljujući netu svako malo skinem par Late Night šou programa, čisto da se nasmijem USA style humoru i kad ono Đoković gost u emisiji, odmah poslije žive legende Bil Kozbija. Neobično je kako je ok ispao u emisiji - zabavan, sa samopouzdanjem, skroz cool lik. Svidjelo mi se i to što je u tih par minuta rekao više i bolje o jednoj zemlji nego svi političari u zadnjih 20 godina na jednoj američkoj televiziji. Pritom govori bolje engleski nego što su ga preveli u titlovima na RTS-u. Klip koji sam vam našao jeste upravo sa RTS-a i gdje nedostaje početak, gdje ga Jay pita je li mu se život promijenio kako je bolji, a on mu odgovara da su djevojke postale ljepše odjednom :). Pored toga, počinje i priču o tome kako je Srbija, iako mala zemlja odjednom postala sila u tenisu i kao šalu počinje priču o radioaktivnosti. Tu upadaju i RTS-ovci, koji titluju klip i koji je na youtube-u.

http://www.youtube.com/watch?v=LiIVOUKzu5s

Ako hoćete čitavu epizodu, možete je naći na ovom torrentu ovdje.

Svidio mi se nastup skroz, super je lik čak i u talk show kombinacijama. Pet bambija za Đokovića.

Roćko

Ukoliko se dobro sećam pre više meseci B92 je naglo prekinula serijal Velikog brata zato što je troje ukućana tragično izgubilo život, kako ga gubi par hiljada ljudi godišnje u Srbiji - u saobraćajnoj nesreći. I cela frtutma, cela ujdurma, kao i jadikovke koje su iskazivali voditelji i glavni u produkcijskoj kući Emotion (da, da, ona kuća koja voli da zameša sve što se ovdašnjem narodu sviđa i da mu toliko povlađuje i ugađa servirajući pičvajz od serijala na raznoraznim televizijama) završili su se vrlo brzo bez reči i daljeg objašnjenja. Podelili preostale pare na preostale ukućane i voila. Kao da se ništa nije desilo...

Pomisli čovek "opametili se, bataliće taj idiotizam od emisije". Ne lezi vraže. Evo, odbrojavanje već uveliko traje - još toliko-i-toliko dana. A raja se pali-i-pali. Jer sada će umesto običnih smrtnika u kuću ući celebrity Srpsko-Hrvatsko-Bosanske scene. Ehej - celebrity. Bože moj... Mislim - Era Ojdanić, Suzana Mančić pa i Dino Dvornik... Kakav je bre to celebrity?

Koliko je potrebno biti dokon i pratiti ovako nešto? Pogotovo nakon fijaska prethodne sezone? Izgleda da pamćenje naših ljudi doseže do onoga šta se desilo juče u isto vreme. Dakle, 24 časa. Dalje od toga - nikako. Zato nam se i dešava sve ovo što nam se dešava, zato je društvo posrnulo u propast i zato smo u buli iz koje se ne možemo izvući više od 18 godina.

Okanimo se tuđih života, tuđih ispada i tuđih lažnih lica - okrenimo se sebi za početak. Sebi pokušajmo da poboljšamo život, da ulepšamo dan, da obradujemo voljenu osobu. Umesto da gledamo kako se neko blamira, glupira i pokušava da osvoji novac o kome običan narod može samo da sanja.

Nadam se da će ovo itekako biti kraj ove gluposti od serijala. Ionako se B92 odavno srozao na najniže grane od svog postojanja.

Pardon, za docu-soap… Jer ovaj novi šou koji B92 priprema, gde će neki broj bračnih parova (verovatno više od 10 manje od 15) graditi kuću koja će pripasti onima koji pobede… dakle taj šou nije reality show već docu-soap.

Docu-soap je izuzetan televizijski format i za emisiju koja mi je pala na pamet u kojoj bi takođe učestvovao neki dvocifren broj parova. (Nije ograničeno na bračne parove.) A za uspešnu realizaciju šoua neophodno je učešće neke zemlje Evropske Unije.

U ovoj emisiji parovi bi se borili za poziciju počasnih građana države Srbije. Zato bi iz kruga u krug morali da prolaze kroz različite teorijsko-praktične testove kako bi pokazali da zaslužuju da žive ovde. Na kraju svake epizode bi se kombinacijom glasova samih učesnika, publike i stručnog žirija odlučivalo koji par ispada i biva izbačen iz Srbije (zato je neophodna saradnja Evropske Unije).

Tako bi se iz nedelje u nedelju polako dolazilo do zaslužnih pobednika koji bi osim što mogu ostati da žive ovde, bili proglašeni počasnim građanima Srbije. Pozicija koja bi im garantovala da na proglašenju Vladimira Putina za počasnog predsednika Srbije budu u prvom redu iza njega.

Konkurs za naziv ovog novog reality… pardon, docu-sopa šoua je otvoren.

Probleme u komuniciranju možemo sresti svugdje. Obično u svakodnevnici oni prođu manje ili više nezapaženo, no, ima i izuzetaka.

Ljudi koji obavljaju javne funkcije trebalo bi da budu svjesniji problema u ophođenju sa svojom okolinom, a pogotovo sa medijima. Tako sam pregledajući neke linkove naišao na arhivu jedne od pseudopolitičkih emisija koje bi u slučaju da se emitiraju na RTRS-u bile odavno zabranjene od strane RAK-a. Novinari 60 minuta koriste provjerenu formu senzacionalističkih vijesti, obojenu nacionalističkim i kvaziintelektualnim izjavama. Zabrinjavajuće je da i pored vrlo providnih metoda imaju itekako uspjeha.

U 226. emisiji emitovali su snimak, gdje su isprovocirali Ombudsmana za ljudska prava BiH dr Vitomira Popovića da im izjavi: “Znate vi šta zaslužujete? Metak, eto šta ste zaslužili!”. Nevjerovatno, zar ne? Dao im je takav biser, bolji nego što su se i oni nadali - snimljeno i vrlo vjerovatno arhivirano za buduće korištenje.

http://www.youtube.com/watch?v=ajhhy68IEIE

Uprkos vrlo velikoj stručnosti u oblasti prava, on je napravio jednu od najvećih pogreški u odnosima sa medijima - nije ih shvatio ozbiljno. To mu možda može uništiti karijeru i trebao bi pod hitno angažovati savjetnika u odnosima sa javnošću. Ili bar pročitati bilo koji od suvoparnih tekstova na tu temu, koja polako postaje aktuelna i kod nas.

Roćko

http://www.youtube.com/watch?v=PuYhJv6HQ5Q

Za sve one koji nisu još vidjeli kako nam izgleda Srpska .)

A i da se nova zgrada Vlade pojavi negdje kao obilježje. Zgrade kao brendovi :))

Roćko

Nakon filma Grbavica, u kojem je glumila u ratu slilovanu muslimanku Esmu, Mirjana Karanović je prihvatila ulogu majke mladog Albanca u norveškom filmu Miruš.

Mirjanu smatram odličnom glumicom. Posjeduje i izgled i seksipil i priprostost i jačinu i mnogo drugih atributa koji joj omogućavaju bezbroj glumačkih transformacija. U svakom filmu u kojem sam je gledala osjećala sam da odživi svoju ulogu, i kao pokondirena direktorica, i kao autostoperka, i kao doktorica. Dobro je glumila i u Grbavici. Ali je sarađivala sa lošim ljudima koji koriste govor mržnje jer je to ono što je danas djelotvorno. U stvarnom životu djeluje više naivna nego glupa. Ali po mom mišljenju ona je proračunata. Namjerno izaziva bijes javnosti, pa im se onda ruga, naziva šovinistima, primitivcima, neukim laprdavcima. Za sve koji kažu nešto protiv nje ona ima odgovor: “Oni su kao prdež. Smrde, ali ih najmanji povjetarac raznese i više se i ne sjećate da ih je bilo.” Publicitet je uvijek dobrodošao. Neka se priča, pa makar i negativno. Članak u novinama u kojem jedna Beograđanka žali bombardovani Beograd nije neka senzacija. Ali članak u kojem ta ista Beograđanka žali bombardovano Sarajevo je senzacija. Vijest da jedna poznata Beograđanka prima nagradu u Beogradu je samo još jedna vijest iz kulture. Ali vijest da ta ista Beograđanka prima nagradu u Prištini - spektakl! Sama Mirjana kaže: “Mene su uvijek više zanimali ljudi nego nacije i narodi. Smatrala sam da je šutnja kada je zlo aktivno zapravo podržavanje tog zla.” Stoga je nešutnja bosanskohercegovačke rediteljice Jasmile Žbanić prilikom dodjele Zlatnog medvjeda na 56. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu zapravo pohvalna? To je glas dobra, ne podržavanje zla?? To je licemjerstvo zarad popularnosti.

Vjerujem da će dobro igrati Albanku Havu. Mirjana je fantastična u ulogama balkanske majke. Šteta je što se ponovo odlučila da na već isproban način jača svoju popularnost. Iako se Grbavica nije prikazivala u srbijanskim kinima zasigurno ju je većina gledala - a to je ono što se traži, to je ono što donosi novoac, slavu. Koga briga je li te vole, koga briga što te nazivaju antisrpkinjom, koga je briga za nacionalnost i slične mitove? Mit je slikovita, fantastična priča o shvatanju svijeta. Stvarnost je drugačija.

Kada je u pitanju novac, onda je svako iste vjere. (Volter)

Zloćka

„Zloćka ne može dočekati 20:00“, ma znala sam da ćeš opet početi da me zezaš! No, ipak sam ja prosječna i nadasve moralna ženica, pa mi je bolje da gledam BigBrother nego da voajerišem kako komšija iz zgrade preko puta tuče ženu (mada je jako teško odoljeti, jer zgrade niču sve bliže jedna drugoj).

Priznajem, tačno je da jedva čekam osam sati, posebno zato što obožavam da gledam jadnog psihologa (psihologicu/psihologinju) kako se batrga pokušavajući da dokuči karakter nekolicine oslobođene od intelektualnih stega. Moje gledanje je čisto u naučne svrhe, jer u sat vremena mogu vidjeti kako se smjenjuju robovlasničko, kapitalističko i socijalističko društvo, a zatim nastupi sveopšti haos, i sutradan sve iz početka. Što se mene tiče, BigBrother bi trebalo prikazivati djeci u školi, brže bi shvatili to dosadno gradivo kad vide primjere iz prakse.

Najlakše je reći: “Okrivite medije“. Roćko, ti i sam kažeš: “Pitam se kako će to izgledati?” Stoga, ima nečeg kontroverznog i u nama.

Zloćka

Zloćka ne može dočekati 20:00 da počne najveća šarena laža na televiziji, pa sam primoran da to prokomentarišem .)

Verzija je Hrvatska i emituje se na RTL-u već 4-tu sezonu. Prve tri su bile uspješne, te stoga slijedi i četvrta.

Međutim, na našem dragom PINK-u koji je sa zakašnjenjem počeo emitovati talase šarenila, nedavno se završila prva sezona emitovanja. Pink je sa svojom specifičnom kombinacijom boja (anonimus celebricus) i prljavštine uspio je da nadoknadi i premaši RTL u gledanosti.

Elem, RTL vidjevši kakvo je oduševljenje to izazvalo, odlučilo da ovu sezonu emituje sa sloganom “Bez milosti”.

Pitam se kako će to izgledati?

Hoće li ih mučiti pred kamerama? Pokazati da nemaju milosti ka neopranom suđu, cjelodnevnom izležavanju, glupim frazama i još glupljim dnevnim zadacima?

Možda će vrhunac mučenja biti cjelodnevno puštanje himne BB-a?

Ko zna? Bitno je da se svi nacrtamo pred televizore i spremno dočekamo svo to šarenilo.

Roćko

“Planirali da prodaju BMW i kupe stan” je naslov iz Nezavisnih novina, koji me ostavio zapanjenog.

““U policiji je ispričao da su imali plan da prodaju njegov automobil i od toga kupe stan, kako bi otpočeli zajednički život”, ispričao je izvor blizak istrazi.”

“Saša Ilić, žrtva ubistva, bio je zaposlen u Službi obezbjeđenja “Telekoma Srpske”. Više puta je privođen zbog konzumiranja narkotika, a prema nezvaničnim informacijama odnedavno se počeo baviti trgovinom droge.”

Imamo dvoje mladih ljudi, odraslih u proteklih 10 godina (10 je omiljena okrugla cifra političara koji time označavaju period poslije rata u Bosni i Herzegovini), od kojih je momak rukometaš, ne pije, ne puši i da bi zaradio za izlaske radi u obližnjoj praonici automobila. Djevojka, na drugoj strani, odlikašica, djevojka za koju imaju riječi mirna i dobra, pritom zaljubljena u momka koji je bio poznat u komšiluku kao brižan jer je često pratio do kuće (pješice, nije imao auto). Diler zvan “Španac”, vozi BMW 7, radi kao čuvar i eto, voli mlađe djevojke.

Ok, idilična slika Balkana?

Nevjerovatno je ovo posmatrati iz ugla mlade osobe koja treba sebi stvarati egzistenciju. U najboljem slučaju završiš fakultet, uz silna odricanja i nađeš se pred hororom traženja zaposlenja, za koji ti je opet najbolja varijanta poznavati tipove u BMW 7. Ako i to uspiješ, možeš se nadati povoljnom stambenom kreditu od 12% mjesečno i tako se bar osamostaliti (znaš horor, jer si odrastao uz babu u dvosobnom stanu) u svojih 50tak m2 i srećno odgajati djecu uz otplatu kredita sljedećih 30 godina. To je izgleda samo moguće sa leksilijumima i bensedinima, jer dok ti živiš svoj život, ispred nosa ti noćni čuvari voze auta teška 150 000 KM.

Postavlja se pitanje, da li je televizija kriva jer su njih dvoje željeli preskočiti 30 godina do svog stana ili je to stvar surovosti društva u kome se nalazimo ? Kako se osamostaliti, biti normalan i ne biti glup, pa povjerovati u savršene zločine, kad smo okruženi ljudima koji su u tome uspjeli? Posljedice razaranja društva koje smo do sada viđali su izgleda samo površinske i da su generacije koje tek dolaze - one koje su promjenjene.

Roćko

Skorašnje ubistvo koje se desilo u Banjoj Luci, u kome su glavni akteri momak i djevojka od 19 godina (ubice) i čovijek koji ima novca (žrtva), veoma mi liči na domaću verziju Bonnie&Clyde. O detaljima ovog kriminalnog djela uopšte neću da govorim, to prepuštam policiji i novinarima. Mene zanimaju drugi aspekti tog slučaja.

Sav taj događaj podsjeća me na neki jeftin film. Možda smo suviše počeli da se poistovjećujemo sa onim što gledamo na televizij??? U prilog tome ide istraživanje medija koje su napravila dva profesora iz Amerike, Rivs i Nes (Reevs & Ness). Oni su došli do zaključka da ma koliko bili svjesni da je ono što gledamo fikcija mi reagujemo kao da se ono što gledamo stvarno dešava. Za nas je televizija dio svakodnevnice, poput jela pića i spavanja. Djeci današnjice to je način bježanja od monotonije, lak put da život učinimo zanimljivijim. Moć medija sve više jača, a proporcionalno s tim ne ide i razvoj naših mozgova u smijeru odupiranja navali te nove stvarnost. Vremenom to postaje isto, izjednačava se ono što gledamo zavaljeni u fotelje i ono što živimo.

Eto, ja, crna ptica zloslutnica, predviđam (ali ne proričem) da će slučajeva kao što je ovaj sa dva protraćena i jednim izgubljenim životom i kod nas biti sve više. Televizija je kreator svijesti pojedinca. Njen osnovni zadatak je sve manje informisanje, zabavljanje i edukacija, a sve više razmišljanje umjesto pojedinca i nuđenje gotovih obrazaca ponašanja.

Zloćka

Robotech kolaž, svi su tu: Rick Hunter, Lisa Hayes, Roy Fokker, Max Sterling, Henry Gloval, Veritech VF-1j pa čak i Miriya.

Posle meseca i meseca zaluđenosti sa dve serije: Battlestar Galactica i My Name Is Earl, i posle jednoipomesečnog posta uspeo sam da se navučem na "novu" seriju. U pitanju je anime serija Robotech (www.robotech.com) originalno potekla iz Japana, a sinhronizovana za američko tržište. Sećam se da sam se kao klinac tako ložio na ovaj crtać... Svojevremeno su na RTS-u emitovali svega prvih 13 epizoda, i to u nedelju ujutru (možda i uveče - ne mogu da se setim baš najbolje), ali taj osećaj koji sam imao kada sam ga gledao je neverovatan. Ono što je svaki klinac maštao u to vreme - avioni koji se transformišu u velike robote kojima upljavljaju ljudi... uf... Muzika sa početka serije mi je i dan danas ostala u pamćenju. Čim sam odgledao prvu epizodu posle skoro više od 15-ak godina... sve mi se vratilo.

Sreća je pa sam nabavio sve epizode iz The Macross Saga, The Robotech Masters i The New Generation na 4 DVD-a od kolege sa posla. Sve u OGG formatu, što sam mislio da moj XWave DVD/DivX player neće pustiti (jer sam za PC morao da skidam specijalne kodeke). Međutim, mom iznenađenju nikada kraja - serija 9200 je pustila sve kako treba. Woo-hoo!

Prvi serijal, koji još nisam odgledao prati mladog amaterskog pilota Rick Hunter-a koji se na ostrvu Macross nalazi u poseti svom prijatelju Roy Fokker-u. Tog dana (Februar 2009. godine) Zentraedi napadaju ostrvo pokušavajući da uhvate letelicu koju oni zovu Robo-Technology, a koju zemljani zovu SDF-1. Ta letelica je pala na Zemlju deset godina pre početka napada, odnosno jula 1999. godine. Od tada počinje velika avantura velikog broja likova ove serije, koju pratim već 25 epizoda.

Još jedna serija je pridodata mojoj kolekciji. Jedna koja budi klinačke dane u meni, da se radujem svakoj epizodi koju pustim kao beba zvečki. Elem, toliko sam se navukao da je sada zvono na mom telefonu muzika iz uvodne špice ove serije. Dete u meni ne prestaje da me iznenađuje! :)

Evo jednog starijeg posta sa mog drugog bloga (vrlo zapostavljenog, mislim da ću ga uskoro možda i ugasiti), inspirisanog sinoćnjim propuštanjem mog omiljenog filma na RTS 1. Enjoy.

Izgled DVD covera za Back to the future

Nisam želeo da pišem o omiljenim filmovima, baš zato što je Beat svojevremeno pisao o filmovima koji su mu ostali u pamćenju a koje je gledao kao dete. Ali, avaj tema na 15MP forumu me je nagnala na ovo.

Moj omiljeni film je Back to the Future. I to sva tri. Pomislićete kako mi je prvi možda najomiljeniji od ta tri, jerbo je opšte poznata činjenica da su moderni filmovi i njihovi nastavci jednostavno - dupe i oko. Nastavci nisu vredni ni jednog jedinog uloženog dolara. Ali pogrešićete. Skoro 100%. Bolje reći 99%, jer mi je BTTF 1 zaista najdraži, ali ništa, ni za trunku manje draži mi nisu BTTF 2 i 3. Sva tri se nastavljaju jedan na drugog i definitivno se ni ne mogu gledati kao pojedinačne celine. Nego da objasnim zašto baš BTTF. Zašto je ovaj film ostavio toliki utisak na mene, verovatno za ceo život.

Prvo - doba u koje sam gledao film. Ili bolje kako sam došao do njega. Video klubovi su u to vreme kuburili sa kasetama i presnimavali kasete, tako da se uvek posle jednog filma mogao naći neki drugi ili pak dva filma. Posle gledanja nekog filma kod druga, premotasmo kasetu i naišli na kraj trećeg dela BTTF. Moram li napomenuti da me je uzlet lokomotive na kraju scene, pre odjavne špice raspametio i da sam prosto morao da nađem o kom se filmu radi. Jedva sam ih našao. I odgledao. Bez prekida, bez daha. A onda se pojavila i trilogija na 1 kanalu u novogodišnjoj noći posle godinu dana, kada sam snimio sva tri dela. Mislim da sam imao oko 13 godina. Možda i koju godinu manje.

Drugo - priča. Klasika. Dobri i loši momci. "Ludi" naučnik. Edipov kompleks (kako je Beat to dobro objasnio), smotani momak na kraju postaje heroj čitavog kraja. Fantastično odrađena klasična priča. Naravno da ne pričamo da se naučna fantastika tako predivno provlači kroz sva tri dela. Iako nije SF u klasičnom smislu, nisam mogao da odolim tome i da ponekada shvatim BTTF kao SF film. Da ne pričamo da se ljubav svuda provlači, da sve zavisi od glavnog glumca koji je 100% smotan i taman kada mislite da ne može da uspe u nečemu, iznenadi vas.

Michael J. Fox i Christopher Lloyd u jednoj od scena u filmu.

Treće - uloge. Michael J. Fox, Christopher Lloyd, Lea Thompson (za mene totalno nepoznata, a i dan - danas)... Fox-a sam poznavao iz komedije Teen Wolf koji je snimljen iste godine, ali sam ga igrom slučaja ranije gledao. Odlično je odglumio, zbunjeni tinejdžer Marty McFly, koji svira gitaru. Ma, fantastično. Možda i prosečni amerikanac. Ne zna šta je gigavat, plaši se nuklearnih stvari... A Lloyd... je tek priča za sebe. Po meni, jedan od retkih glumaca koji svojom pojavom začini film do takve mere da je to nadprosečno. Uloga Dr. Emmett Brown-a mu hje savršeno legla. A ni ostali nimalo ne zaostaju.

Četvrto - muzika. Muzika iz špice oduševljava. Kao i muzika od Huey Lewis & the News - The Power of Love, glavna tema koja se stalno provlači kroz ceo film. Zvuci koji čine neku situaciju napetom, drže te na vrhovima prstiju dok se situacija ne reši. A čim se ona reši, pojavljuje se novi problem!!! I tako stalno! Poslušajte Overturu, mislim da će vam se itekako dopasti. Nažalost, fajlovi nisu nekog velikog kvaliteta...

De Lorean DMC-12, jedini model koji je De Lorean Motor Company proizvela.

Peto - automobil. Kao klinac, videvši DeLorean, tako nabudženog... mogao sam samo da ga zamišljam kao perfekciju u automobilskoj industriji. Ostavio je neverovatan utisak na mene. Znate kako čitajući knjige zamišljate neke stvari mnogo bolje nego kada vidite na filmu? Recimo samo da je film meni 100% verno predstavio mašinu za putovanje kroz vreme. Sam DeLorean inače i nije nešto pouzdan automobil, dosta je solidne konstrukcije... ali u filmu...? Kako kaže moj prijatelj Ćilim... vrh.

Film i posle 20 godina izgleda kao da je sasvim nov, sa mnogo bogatih vizuelnih efekata. Jednostavno je fantastičan. Video sam celu trilogiju na DVD-u na aerodromu na Heathrow-u, ali nisam imao 25 funti da ga kupim. Žarko sam želeo i pored toga što imam sva tri dela na DivX-u. Savetujem svakog ljubitelja da pogleda ovaj video vajl od 70MB - BTTF fan video.

E, pa nema više. Ova televizija je prevršila svaku meru i izgubila kod mnogih ljudi "kredit". Uključujući i mene.

Od svih domaćih televizija koje se mogu videti na našim uređajima, više nema nijedne koju mogu sa zadovoljstvom da gledam. Ona jedna, jedina, koja je imala svoj šmek i program koji su ljudi pomno pratili i sa uživanjem, u poslednjih mesec dana pretvorila se u sve što nije televizija. Doprinos tome ponajviše ima debilni rijaliti šov "Big Bradr", ali i još debilnije emisije i voditelji kakvi su Luna Lu, Glamurama, a na kraju šlag na tortu učine i voditelji vesti, za koje sam ranije mislio da su besprekorni. Srozao se B92 na nivo televizije, kakva je i ona "narodna" ružičasta. Isto sranje, drugo pakovanje - i jedno i drugo su ekstremi samo u suprotnim smerovima.

Šta reći, kada serije, crtani filmovi i tv program koji su plenili raznovrsnošću, tolerancijom i suočavanjem sa prošlošću i nama samima, jednostavno nestadoše. A da ne pričam da je sve to, ali SVE TO zamenjeno sa 6 (šest, ljudi - ŠEST!) emitovanja živih kućnih homosapienskih ljubimaca iz ovog šova!!! Pa jel' ima to smisla? Ja svakako mislim da nema i da je ovo takvo zaglupljivanje ljudi koji prate ovu televiziju. Srozali su se, samo tako...

Ranije je prvo dugme na daljinskom bio broj 6 - kanal B92. Sada jednostavno više ni ne pratim televiziju, osim odabranih filmova gde mi više ni kanal nije bitan. Serija Enterprise na TV Avala je jedna od retkih koje preko vikenda odgledam sa uživanjem. Biće interesantno videti da li će Fox ili Avala moći da preuzmu primat najbolje televizije umesto B92. Makar u mom slučaju.

Stoga predlažem da svi oni koji su razočarani ponašanjem a naročito programom televizije, koja je nekada kako u mom, tako i u životu većine mladih ljudi važila za najbolju, svoje stavove i razočaranja iskažu na sajtu: Mirror B92. Jedino što je od B92 kvalitetno ostalo je samo njihov web sajt. I program na radiju koji slušam u kolima je odavno zamenjen sa Idea radijom. I to sa zadovoljstvom. Doviđenja B92, i da se ne vidimo više nikada.