Kao što sam obećao većina rantovanja na temu trenutnih dešavanja je prebačena na Twitter i FlossPro. Zato ovde nema tako puno teksta. Ali evo jednog kojim se priključujem hiljadama ljudi u Beogradu želji da sprečim da još jedno kultno mesto zauzme neki tatin sin a sve u cilju "evropskog prosperiteta". Tekst je trebalo da bude objavljen danas u "Politici" a pisao ga je Feđa Dimović iz BG Sindikata. Kako je kvalitetna cenzura dotičnog lista odradila svoje tekst nikada neće videti svetlost dana ukoliko ga ne prenesemo ovako. Loki je brend Beograda Malo ko u Beogradu nije probao čuvenu pljeskavicu kod «Lokija» u srcu starog kraja Dorćola. Lično preferiram njihov leskovački đevrek koji me savršeno otrezni na povratku iz celovečernjeg lumperaja. Moji sestrići i njihovi prijatelji iz Slovenije nikada ne propuste priliku da se propisno ožderu na uglu ulica Kralja Petra i Jevremove. Ušuškan život u Evropskoj uniji ne podrazumeva i kvalitetno roštiljanje na ćumuru, pa zato umeju da cene dobru pljesku ko što bi mi cenili da nam ne uzimaju krv na analizu kad treba da putujemo negde van zemlje. Sumnjam da bi bili oduševljeni kada bi čuli da je po odluci opštine Stari grad predviđeno rušenje njihovog omiljenog mesta u Beogradu. Međutim medijski mrak u Srbiji je dovoljno gust da vesti ne mogu da se probiju ni do Terazija, a kamoli da dobace do obala Ljubljanice. Ako opštinari ostvare svoj rušilački naum, čekaće ih šok sledeći put kada budu ogladneli, pa umesto «Lokija» zatekli hipermarket ili neki uštogljeni fensi restoran u kome sve valja osim hrane u tanjiru. Uostalom Evropska unija je preplavljena luksuznim restoranima gde razno-razni Džejmi Oliveri pripremaju jaja od prepelice u sosu od neoplođenog jazavca, tako da strancima u Beogradu duša traži samo staru dobru srpsku pljeskavicu ili možda punjenu vešalicu! Sto se tiče Beograđana, a ponajviše nas lokal patrijota sa Dorćola, mi ćemo ponovo biti osakaćeni za još jedno od malih, ali veoma značajnih elemenata koji čine duh ovog grada koji polako zamire. Tranzicija se sprema da uzme još jednu žrtvu, a da nekog svog miljenika počasti sa atraktivnom građevinskom lokacijom u centru prestonice. Predhodno je taj miljenik morao da podmže nekog opštinskog ćatu lepom svoticom. Naravno! Posle će u novoj izbornoj kampanji ponovo biti priče o podsticanju malih i srednjih preduzeća. Nakon podele fotelja, ona se ruše kako bi napravila mesto državnim tajkunima i nihovom krupnom kapitalu. I u ovom slučaju potpuno deluje kao da je neko bacio svoju pohlepnu šapu na zemlju ispod «Lokija». Ni Dorćolci nisu od juče pa da sede skrštenih ruku dok im neko ruši dvadeset godina uspešnog rada. Mirni protestima i konstantnim dežurstvima oko kioska pokušavaju da ostvare ono što nisu mogli kroz institucije. Nakon čuvene «revolucije», kada su nam ubili poslednju želju da se borimo za svoju budućnost, ljudi se polako bude i postaju svesni svojih prava. Odbrana Petog parka, Zvezdarske šume, a evo sada i «Lokija» kao takođe jedne prestoničke znamenitosti, samo potvrđuju da je narod u Srbiji sve spremniji da pokaže zube kad na njega startuju đonom. Međutim, od uzurpacije medija od strane vodećih političkih partija, i donošenja inkvizitorskog zakona o javnom informisanju, zvuci građanskog otpora teško da odjeknu dalje od prve linije fronta. Političari su stvorili uspešan metod koji primenjuju u svim sličnim situacijama. Dolaze ko vampiri usred noći, sa bagerima i telesnom gardom. Na brzinu ti popiju krv do poslednje kapi i posle toga opet mrak. Nemaš kome da se žališ, nema medija da o tome izveštavaju. Danas to može biti «Loki», sutra neko drugo malo preduzeće ili radnja koja se zatekla na putu burazersko-kulovske verzije globalizacije koju sprovode ovdašnji moćnici. Opravdanja koja nam daju su slična onima koje su davali revolveraši na divljem zapadu kada su proterivali sitne farmere sa njihovih rančeva jer je na njima bila predviđena izgradnja železnice. Što bi reko Rambo Amadeus na koncertu za Zvezdarsku šumu: «Oni nisu nikakva građevinska mafija. To su samo prosti, primitivni ljudi koji se stide svog porjekla». Možda je to i glavni razlog zašto ti ljudi koji iskreno mrze Beograd, uništavaju sve njegove simbole i znamenja. Zanemaruje se činjenica da se odlazak kod «Lokija» preporučuje i u mnogim evropskim štampanim turističkim vodičima, rame uz rame sa nezaobilaznim Exitom, Gučom i Bijerfestom. Svake godine sve je manje kafana i starih dobrih mesta koja oslikavaju dušu ovog grada. Ono što se svuda u svetu ljubomorno čuva i sa ponosom prikazuje turistima, kod nas je samo još jedna tačka u nečijem prljavom urbanističkom planu. Brojni su argumenti protiv rušenja «Lokija» na Dorćolu. Kao prvo, dvadeset porodica će ostati bez sredstava za život, jer će njihovim hraniteljima srušiti radno mesto. Kao drugo, jedan očigledni brend Beograda, koji traje već dvadeset godina, će biti nepovratno uništen i ko zna šta će biti izgrađeno na njegovom mestu!? Sumnjam da će se ova vlast sažaliti nad bilo čijom sudbinom, kad znamo da su u stanju da otpuste i po nekoliko hiljada ljudi a da ne trepnu. Takođe nisam sigurna da oni išta znaju o brendiranju Srbije. Setimo se samo da su nam Slovenci i Makedonci maznuli i zaštitili ajvar, Nemci prisvojili šljivovicu, a Hrvati bacili oko na čvarke. Za to vreme je turistička organizacija RS snimala promotivni spot o Srbiji u kome su s ponosno prikazivane crkve u Rumuniji. Bez obzira na sve, odbrana «Lokija» se nastavlja, a krug ljudi koji je podržavaju je svakoga dana sve širi. Građani se organizuju, povezuju i međusobno podržavaju, što je veoma važno u situaciji kad nam država ne pruža nikakvu zaštitu. Nije suvišno spomenuti da zemlja na kojoj se nalazi popularna pljeskavdzinica ima starog vlasnika, koji je pismeno saglasan da na njoj ostane «Loki» dok god mu ona ne bude jednog dana vraćena. Takođe, peticiju protiv rušenja je potpisalo nekoliko hiljada građana, a podrška je stigla od brojnih javnih ličnosti. Što se mene tiče, nikada ne bi ni ogrnuo bilo koji stranački dres, ali bih zato rado nosio majcu na kojoj piše «Loki je brend Beograda».
Planeta Srbija
Скуп блогова на српском језику
Архива за 'thoughts' категорију
I’ve been pretty quiet lately, I know. This either means that I have a lot of work or that I’m tired of writing anything for the masses. It’s the first thing. In order to follow my usual ranting on security please start following me on Twitter and Floss.Pro. I’ll be writting less and less short posts about geeky stuff here. I decided to move those few liner posts to my microblogging profiles and to write social engineering/hacking texts here. So, no more translations here. Rants and thoughts will be moved to those two locations and this blog will have more of the texts you seem to like a lot - FB hacking (:P), social engineering, NLP etc. See you on Tweeter and FlossPro.
Godina je 2009. Još malo. Kada se osvrnemo na istoriju malicioznog ponašanja na Netu videćemo jedan pravi muzej. Sećam se kako je devedesetih u vreme modemske telefonske veze sa svetom (ako među čitaocima ima mlađih koji ne znaju šta je to potražite na Netu modem + dial up) glavna zabava bilo pokušati i upasti u terminalski sistem poreske uprave Srbije. Naravno, o tome ništa ne znam. Čuo sam od druga. Ozbiljno. Elem, upadanje na taj i slične sisteme se nije radilo iz realnih malicioznih razloga, bar ne u većini slučajeva, već iz čiste znatiželje. Radoznalost da se to nešto izvede je bila jedna od glavnih pokretačkih sila mnogim mlađanim hakerima. Pričamo o vremenu kada je u Srbiji bilo toliko sajtova da ste ih mogli nabrojati na prste… jedne šake. Onda su se vremena promenila. Web je eksplodirao a sa njim začeci web servisa. Radoznalost je i dalje ostala glavna pokretačka sila negde krajem devedesetih. Neki su želeli da napadaju NATO sajtove i koriste činjenicu da je država opraštala telefonske račune ako kažete da ste se bavili promovisanjem istine o NATO bombardovanju. Sećam se da je jedan poznanik uspeo da napravi račun u vrednosti od 500EU i da je to prošlo kao akt borbe za istinu o zlodelima NATO trupa. Zabavna vremena to behu. Elem, već tada smo mogli da nazremo neki šablon u problemima koje prve web aplikacije imaju. Listu standardnih problema web aplikacija sam pokrio u jednom ranijem tekstu koji možete videti ovde. Godina je 2009. Prošlo je 10 godina od NATO bombardovanja. Internet upotreba je porasla u Srbiji. Eto, čujem da Srbija ima 1 000 000 korisnika Facebooka. *oduševljenje* Često čujem neke svoje poznanike iz BBS vremena kako žale za danima kada ste na IRC kanalima imali gužvu koju čini 50 ljudi. Ne znam da li deca danas i znaju šta je IRC. No, nije ni važno. O tempora, o mores. Sve je postalo web aplikacija sa tendencijama da i web aplikacije postanu web aplikacije. Preterujem. Šala. Dakle, sve je postalo web aplikacija i sve zapravo radi nešto. Sajtovi postaju "pametne" aplikacije. Problem ostaje što korisnici ne postaju ništa pametniji. Povećanje korisnika Interneta, koji su pride vrlo loše edukovani na temu upotrebe te Mreže, povećava faktore za razne maliciozne aktivnosti. Sve je manji i manji broj hakera. Kada kažem haker mislim na pojedinca koji zarad znanja i iz čiste zabave provodi sate, a nekada i dane, pokušavajući da "provali" neki sistem. Sve je postalo ili interes (što mogu da razumem) ili prosto izdrkavanje površnih kretena (ups, vulgaran sam) koji koriste gotove alatke kako bi upali na neki nezakrpljen sistem. Pošto je život postao klik nekako je bilo očekivano da i hakovanje ili "hakovanje" postane klik. Uz razne alatke poput Metasploita i sl. gotovo svako može da uradi nešto maliciozno a da pritom blage veze nema šta je zapravo uradio i kako to suštinski radi. Ne, bitno je da je uradio. I time postao "haker". Tužno ali istinito. Ne verujete mi? Pogledajte komentare ovde. Padom kvaliteta "hakera" je pao i kvalitet svrhe zbog koje se radi to što se radi. Najniže besmislene pobude. Ne verujete mi? Pogledajte komentare ovde. No, gore navedeni problemi (po meni su to problemi) su otvorili nove mogućnosti. Oni još uvek dobri programeri su počeli da pišu bolji kod i suštinski više nije baš tako lako hakovati aplikacije. To je dobra stvar. Zbog toga se napadači polako ali sigurno okreću novoj-staroj meti. Korisniku. Kao što sam ranije komentarisao, više nije zabavno juriti rupe u računarskim sistemima. One su tu ali se dosta brzo popravljaju. Dobar programer i dobar administrator će se oko njih pobrinuti ili bar fino otežati eksploataciju istih. Ili će biti lenji pa neće to uraditi ali nećemo sada u detalje. Ono što nikada neće moći da zakrpe jeste čovek sa svim svojim propustima i manama. Već neko vreme gledamo rađanje nove ere. Ere hakovanja ljudi ili kako se to popularno zove soc-eng - social engineering. Socijalni inžinjering podrazumeva nebrojeno puno stvari od kojih je NLP samo jedna. Napredak savremene psihologije i psihoanalize su omogućili uvid u čovekov um na način na koji to nikada ranije nije bilo moguće. Čovek je sistem koji je moguće hakovati kao i bilo koji računar. Ne verujete mi? Ali radite to svakog dana a da toga niste ni svesni. Porazmislite o tome. Dobro, i šta sada, pitate me vi? Ništa. Ovo je tek još jedno od mojih razmišljanja na temu socijalnog inžinjeringa i čoveka kao problema. Jer kao što mi neko reče na jednom IRC kanalu pre par dana (da, ja još uvek koristim IRC jer su posle najezde idiota na kanalima ostali OK ljudi… svi ostali su na Facebooku): Problem svih računarskih sistema se nalazi između računara i stolice. Možda ako nastavim da budem dosadan sa ovim problemima veći broj ljudi počne da koristi glavu i ne pravi gluposti. A možda i ne. Nije ni važno. Uzgred, kada imate vremena pogledajte animu Ghost in the Shell… i prvi i drugi deo.
New issue of really cool magazine (In)Secure has been released. And there is some really good reading in it. Especially NMap text. Good work guys.Download your copy here.
Sedim na aerodromu. Čekam let za Tel Aviv koji je, kako to u Srbiji već ide, pomeren sat i po. Sreća te je Telekomov wi-fi blago bušan tako da sam jako brzo došao do linka ka Netu. Dobro, nije baš brz ali šta je tu je. Bolje i to nego da gledam kroz prozor još sat i po. O tome kako zaobići MTS zaštitu bežične mreže na aerodromu Nikola Tesla nekom drugom prilikom. Današnja tema mi je - Kako hakovati tuđi nalog na Facebooku. Zar to nije san svih tih beživotnih ljudi koji u dokone sate na poslu ne znaju šta će sa sobom pa bi da vide šta im devojka/dečko rade preko FB-a. Do te mere nesigurni u svoje ljubavne veze da moraju da se bave špijunažom kako bi bili sigurni da im devojka/dečko ne očijuka sa pola planete. Mislim da ste do sada već shvatili da se uopšte neću baviti FB krakovanjem. Ovaj tekst je više kumulativni odgovor na sva ona lupetanja na temi posvećenoj Facebooku koju sam obradio pre više mesec i koliko već dana. U životu nisam video toliko gluposti na jednom mestu. Ako niste sigurni u svoju vezu izađite iz nje. Ako vam je brak postao klimav zbog očijukanja preko Facebooka idite kod savetnika ili jednostavno popričajte sa svojom devojkom/ženom/dečkom/mužem. Čudo jedno šta se sve može postići običnim razgovorom. Ili je ovde pak po sredi jedan drugi problem. Vi ste zapravo ti koji radite ono za šta želite da okrivite svog partnera. Osećaj krivice ne daje mira, a? Tužno. U svakom slučaju, odoh ja sada na zaslužen odmor u Izrael. Vi se lepo igrajte latino serija po Facebooku. I upamtite jednu stvar - umeće provaljivanja stvari zahteva puno rada, poprilično inteligencije i mašte. Na osnovu komentara koje sam mogao videti zaključujem da ljudi koji postavljaju sva ta pitanja imaju nedostatak sve tri navedene kategorije. Ah, da. Više neću objavljivati komentare tipa "kako da hakujem to i to". Šalom!
Weekend… finally! I haven’t been able to post anything interesting since the week behind us was so… well, a lot of things happened at work. I became a project manager (PM) at MySkin. I’m still working as security consultant it’s just now I have to work with the whole team to push our project forward. Fun never stops! In the meantime new FreeBSD beta was released. I haven’t been reading mailing lists to carefully thus I missed that 8.0 has became BETA. I’m downloading USB stick image - thank you for this FreeBSD team! I just have to put this new baby on my other laptop and test it. Oh, and Facebook related commets are going straight to /dev/null from now on. Sorry people but you say/ask so dumb stuff I just can’t afford to fill my blog’s DB with that crap. Chill out a bit. Go out. Have a drink.
I’ve just added a new section to this blog of mine. For years now I’ve spend a lot of time researching another hackable entity - human mind. Psychology, NLP and other mind related techniques have consumed a lot of my time. I haven’t been writting much about any of those but with this post I plan to change that. Human mind is a vast and unexplored ocean. We strive for faster CPU’s, bigger buildings, other planets and stars but we have yet to understand our own mind. Let this be my small contribution to the world of human mind, social engineering and mental disorders. Let’s first define two terms that will be mentioned in this text:Schizophrenia Schizophrenia is a severe, chronic brain disorder that usually strikes in late adolescence or early adulthood and is marked by hallucinations and delusions. Sufferers may hear voices or believe that other people are controlling them or reading their minds. Such experiences can be terrifying and can cause fearfulness, withdrawal or extreme agitation. People with schizophrenia have reduced brain receptors for the dopamine messenger. They may not make sense when they talk, or they can appear to be perfectly fine and normal until they are asked what they are really thinking. Treatments can be effective, but most people have some residual symptoms that can stay with them for life. Bipolar disorder Bipolar disorder, or manic depression, is marked by unusual shifts in mood, energy, activity levels and the ability to carry out day-to-day tasks. Like schizophrenia, bipolar disorder often manifests itself in late adolescence or early adulthood, although it may not be diagnosed for many years. The ups and downs are different from the normal ones that everyone experiences and they can result in damaged relationships, poor performances in school and jobs and even suicide. Sometimes a person with severe episodes of mania or depresssion has psychotic symptoms such as hallucinations or delusions, such as believing that he or she is famous or has lots of money. One of the most interesting news I’ve read today (I get RSS/Atom info from around 300 web sites) was that scientists at the National institute of Mental Health (NIMH) found a link between schizophrenia and bipolar disorder. This is a really important discovery since up to now it was thought that these to mental disorders share no common ground. Read here the full text.
I’m not kind of a person that ever regrets about the things done in the past. What is done is done. Yet, I’m rethinking was it really smart writing about Facebook on my blog. A little bit of history for my visitors from abroad - a few months ago I wrote a few articles explaining how to access other peoples galleries without being their friend. There was a bug in Facebook system that allowed this. It’s not working any more or at least not as simple as it used to. Galleries now have longer ID’s and it’s a lot of work to hack through this. So, what was intended as a proof of concept and a try to show how social networks are very insecure became a horror story. Those two articles were swamped with so silly comments I couldn’t have believed my eyes. I’ve delete a lot of them. To sum them up into two comments: 1. This does not work/I don’t know how to do this. My comment: Oh really! Well, dough! FB fixed the bug and I wrote about it too. And even if they didn’t isn’t it more than obvious how to do it? No? Go back to playing cards on your ‘puter. 2. I want to get other people’s passwords. Will someone teach me to hack? My comment: Get a life! What, you don’t trust your girlfriend/boyfriend so you want to spy their account to see if they are messing in virtual world with someone else… cause you are doing that anyway? Well, here’s a tip: if you know your "beloved" you probbably know her/his password. People use dumb passwords they can remember. And believe me, it’s not that hard to brute force into someone’s FB account. Internet has started to expand in Serbia like a flood in the past few years. And that’s all nice and sweet but… people using global network in Serbia got no clue how to behave. They keep letting complete strangers into their lives by sharing tons of private data. So, what makes you think they use their brains to create passwords? If they had been using their brains at first place they wouldn’t be acting like idiots online. So, to sum up this story - stop asking silly questions like "teach me to hack". What does that mean? I’m sorry (well not actually but I’m being polite) if this text comes to harsh on people… they deserve it. Will it change anything? Nope. Was my intention to be a digital messiah that will show the people their faults? Nope, couldn’t care less. So why did I write this rant? Cause I can. It was just to pass the time while writing an article on encrypted chatting over Jabber and Gtalk. Now that is useful. Will be online by tomorrow.
Dosta dugo nisam pisao ništa na srpskom. Za to su najviše odgovorni nebulozni komentari vezani za tekstove koje sam pisao o Facebooku. Ne, neću vas naučiti kako da kradete lozinke… niko vas to neće naučiti. Dođavola. Elem, reših da malo piskaram na srpskom i da dotaknem neke domaće teme. (eng. speaking visitors… proceed, nothing to see… internal Serbian stuff…) Već neko vreme mi se motaju po glavi neki tekstovi. No, ono što bih danas voleo da pitam sve prisutne jeste: šta mislite o poverenju? Da se pojasnim. Većini vas je poznat termin "cloud computing". Do sada su valjda i zidovi naučili da tako nešto postoji. No, pretpostavljam da većina vas pojma nema šta je to. Svi o tome pričaju. To je u trendu i totalno IN. Kao i jedno milion stvari u poslednjih 10 godina. Opustite se, proći će. Sve je to od ovog sveta. Dakle, kompjuteri u oblacima, kako volim da kažem, jeste nešto tako matoro da pričati o revolucionarnom tehnološkom rešenju jeste u najmanju ruku smešno. Zašto? CC, kako ću dalje zvati ovaj hit, je ništa drugo nego modernizovana verzija "time sharing" sistema iz šezdesetih. Stari model deljenog procesorskog vremena je bio popularan jer su računari u to vreme bili jako skupi. Kasnije je otišao u istoriju kada su personalni računari postali popularni i jeftini. Dakle, svi danas govore o CC. Svi koriste CC. Nema tu ničeg lošeg. Svi koriste Facebook, svi koriste Twitter i ko zna šta još ne. A šta je sa bezbednošću? Ne, neću paranoisati opet. Ovo nas vraća na ono moje pitanje od ranije. Šta mislite o poverenju? Shvatimo, koliko god se bilo kod od nas trudio da ima bezbedan računar uvek će postojati neka rupa. Faktički, kompletan naš svakodnevni digitalni život počiva na poverenju koje poklanjamo nekoma. Da li je to proizvođač hardvera, firma koja je proizvela operativni sistem koji koristite ili naš Internet provajder… sve se svodi na isto. Zbog prvih možemo da izugibimo podatke, drugi mogu da budu krivi što su nas napali virusi ili nam je neko ukrao podatke, a treći mogu da prate šta radimo i da te informacije daju na upotrebu nekom trećem licu. Dakle, svakog dana mi verujemo nekome. Za ove prve baš i nemamo rešenje sem da redovno radimo backup… a opet, tu je i proizvođač medija koji koristimo za čuvanje tih podataka. Za ove druge imamo rešenje… možemo da koristimo nešto bezbednije. Za ove treće… ima rešenja i za to, napisaću možda kasnije kako njih da zaobiđete. No, sve u svemu poverenje je ključna reč. Dobro, a sada se vratimo na CC. Dakle, šta je ovde drugačije od bilo čega do sada. Bilo koja firma koja pruža CC usluge je samo još jedan faktor u svakodnevnoj igri poverenja. Umesto da sami brinemo o bezbednosti sistema koji koristimo mi prepuštamo tu brigu nekome tamo. I to je nešto sa čime moramo da živimo, zar ne? I onda, da se po poslednji put vratim na pitanje - šta mislite o poverenju? Mislim da danas skoro svako ima sajt ili dva. Hosting je posao u cvatu u Srbiji… a ja sam vrlo srećan što sam na vreme pobegao sa te livade… dok još nije potpuno procvetala. Dakle, kakvi su vaši utisci kada je u pitanju poverenje koje morate da imate u odnosu sa svojim provajderima različitih usluga na Internetu? Kakve garantije domaći provajderi nude da nećete preko noći ostati bez svojih podataka? Da li ste potpisali ugovore sa njima ili ste samo po navici kliknuli na "Slažem se" u online formularu (dok ste bili oduševljeni kako je procedura kupovine brza i sjajna)? Danas je vrlo kišan dan i eto došlo mi da malo mračim.
Nova adresa sajta. Kao što sam u prethodnom tekstu naveo, doneo sam odluku da promenim adresu sajta. Obrazložio sam i zašto. Sada je vreme da se vratim pisanju. Čekao sam nekoliko dana kako bi se RSS linkovi na nekim planetoidima ažurirali. Koliko sam uspeo da vidim promena je urađena tako da se sada mogu vratiti bitnim stvarima… paranoisanju. Uzgred, pre dva dana je bio jako važan dan. Sem što je bio petak 13. baš tog dana je UNIX vreme iznosilo 1234567890. Toliko je prošlo od 1.1.1970. Lepa godišnjica. Ah, da. Na kioscima se u četvrtak pojavio i novi broj Dilana Doga. Odlična epizoda - "Dva života Drim". Verujem da će epizoda posebno biti interesantna fanovima koji vole Sklavijeve priče o paklu. A sada… nazad na paranoisanje.
I’m actually not killing the blog itself. Nor will I delete all the content. You see, I actually never planned to run a blog on this domain at first place. Long time ago, when I bought eccegeek.info, I had an idea to have just one page with my CV and that’s it. Then came bloga era. I’ve been thinking to change the domain for my blog for quite some time now. I just couldn’t find the right one. And the name is perhaps the most important thing for online presence. People like nice domain names they can remember without writing it down. I’ve been having quite some problems with my current domain. Is it with two "c"? No, wait. Two "e"? I play with security. I work with security. Security has became my preocupation. And when I say security I mean everything from server and network security to, what I find most interesting, human as a security risk. Human rights online, freedom of speech, free software… all very tightly connected with various aspects of security. So, before I reveal the new name for my website let me quote you a little story from our dear Wikipedia:"The Securitate (Romanian for Security; official full name Departamentul Securităţii Statului, State Security Department), was the secret service of Communist Romania. Previously the Romanian secret police was called Siguranţa statului (State Safety). Founded on August 30, 1948, with help from the SovietNKVD, the Securitate was abolished in December 1989, shortly after PresidentNicolae Ceauşescu was ousted.
The Securitate was, in proportion to Romania’s population, one of the largest and most brutal secret police forces in the Eastern bloc.[1] The first budget of the Securitate in 1948 stipulated a number of 4,641 positions, of which 3,549 were filled by February 1949. By 1951, the Securitate’s staff had increased fivefold, while in January 1956, the Securitate had 25,468 employees.[2] Under the regime of Nicolae Ceauşescu, the Securitate employed some 11,000 agents and a half-million informers.[1] (By way of comparison, as of September 2001, the CIA numbered about 18,000 employees.[3])" –> http://en.wikipedia.org/wiki/Securitate
Have you guessed by now? Yeah. I’ve bought myself so damn cool domain - sekuritatea.com :))) In two days period rehash.eccegeek.info will be out of service.. it’ll just redirect to www.sekuritatea.com. So, update your bookmarks and RSS readers on Thursday. I’ve got a lot of good stuff cooking for this "new" web site.:)
I’m actually not killing the blog itself. Nor will I delete all the content. You see, I actually never planned to run a blog on this domain at first place. Long time ago, when I bought eccegeek.info, I had an idea to have just one page with my CV and that’s it. Then came bloga era. I’ve been thinking to change the domain for my blog for quite some time now. I just couldn’t find the right one. And the name is perhaps the most important thing for online presence. People like nice domain names they can remember without writing it down. I’ve been having quite some problems with my current domain. Is it with two "c"? No, wait. Two "e"? I play with security. I work with security. Security has became my preocupation. And when I say security I mean everything from server and network security to, what I find most interesting, human as a security risk. Human rights online, freedom of speech, free software… all very tightly connected with various aspects of security. So, before I reveal the new name for my website let me quote you a little story from our dear Wikipedia:"The Securitate (Romanian for Security; official full name Departamentul Securităţii Statului, State Security Department), was the secret service of Communist Romania. Previously the Romanian secret police was called Siguranţa statului (State Safety). Founded on August 30, 1948, with help from the SovietNKVD, the Securitate was abolished in December 1989, shortly after PresidentNicolae Ceauşescu was ousted.
The Securitate was, in proportion to Romania’s population, one of the largest and most brutal secret police forces in the Eastern bloc.[1] The first budget of the Securitate in 1948 stipulated a number of 4,641 positions, of which 3,549 were filled by February 1949. By 1951, the Securitate’s staff had increased fivefold, while in January 1956, the Securitate had 25,468 employees.[2] Under the regime of Nicolae Ceauşescu, the Securitate employed some 11,000 agents and a half-million informers.[1] (By way of comparison, as of September 2001, the CIA numbered about 18,000 employees.[3])" –> http://en.wikipedia.org/wiki/Securitate
Have you guessed by now? Yeah. I’ve bought myself so damn cool domain - sekuritatea.com :))) In two days period rehash.eccegeek.info will be out of service.. it’ll just redirect to www.sekuritatea.com. So, update your bookmarks and RSS readers on Thursday. I’ve got a lot of good stuff cooking for this "new" web site.:)
I dok je ceo svet prihvatio činjenicu da je DRM jedna izuzetno besmislena stvar, te su kompanije poput Apple i Amazona svoju muziku prebacile na servise koji nemaju zaštitu od kopiranja kompanija, Microsoft ovih dana radi nešto baš suprotno. Naime, Microsoft je svetu prikazao svoj novi servis - MSN Mobile Music (MMM). Koje su karakteristike nove usluge? MMM pre svega zaključava pesme za uređaj sa kog su preuzete. Dakle, nema kopiranja. MMM takođe ne ostavlja mogućnost prebacivanja muzike na novi telefon kada se "podnovite". I ne samo to, cena pesme je daleko viša nego kod drugih servisa iste vrste. Glavni čovek njihovog tima za mobilne aplikacije iz UK dao intervju za PC Pro. Jedno od pitanja je bilo: Ako kupim ove pesme preko vašeg servisa - i one ostaju zaključane na mom telefonu - šta se dešava kada podnovim telefon za nekih 6 meseci? Odgovor: Pa, mislim da znate odgovor na to pitanje.
I dok je ceo svet prihvatio činjenicu da je DRM jedna izuzetno besmislena stvar, te su kompanije poput Apple i Amazona svoju muziku prebacile na servise koji nemaju zaštitu od kopiranja kompanija, Microsoft ovih dana radi nešto baš suprotno. Naime, Microsoft je svetu prikazao svoj novi servis - MSN Mobile Music (MMM). Koje su karakteristike nove usluge? MMM pre svega zaključava pesme za uređaj sa kog su preuzete. Dakle, nema kopiranja. MMM takođe ne ostavlja mogućnost prebacivanja muzike na novi telefon kada se "podnovite". I ne samo to, cena pesme je daleko viša nego kod drugih servisa iste vrste. Glavni čovek njihovog tima za mobilne aplikacije iz UK dao intervju za PC Pro. Jedno od pitanja je bilo: Ako kupim ove pesme preko vašeg servisa - i one ostaju zaključane na mom telefonu - šta se dešava kada podnovim telefon za nekih 6 meseci? Odgovor: Pa, mislim da znate odgovor na to pitanje.
Federalna vlast u SAD vec poduže radi na tome da se sloboda govora na Internetu na neki način ograniči. U početku je to bio CDA (the Communications Decency Act) koji je jako brzo proglašen neustavnim. Onda je došao novi zakon - COPA (the Child Online Protection Act). Oba zakona stvorena pod izgovorom da se na Internetu zaštite deca. I mada podržavam zaštitu dece na svim mogućim mestima malo mi je teško da prihvatim kada se deca koriste kao izgovor za suzbijanje slobode govora. COPA je skakutao po sudovima nekoliko godina da bi na kraju završio i pred Vrhovnim sudom - dva puta. Pomenuti sud ga je vratio na niže sudove oba puta. Danas ga je apelacioni sud opet oborio a Vrhovni sud je odbio da uopšte sasluša slučaj. Prevedeno, COPA je mrtav koliko jedan zakon može biti mrtav. Ovo predstavlja veliku pobedu za slobodu govora online. Da li se nas tiču zakoni koje donosi vlast SAD? Mislim da smo do sada svi shvatili da nas se itekako tiču. Posebno kada je u pitanju Internet. Kao što već rekoh, podržavam borbu protiv zloupotrebe dece. Ali kao što svaki časan cilj može biti upotrebljen za najgore moguće stvari takav je slučaj i sa COPA zakonom i svim sličnim zakonskim rešenjima. Mislim da je daleko pametnije novac i vreme uložiti u edukaciju dece kako bi sama znala kako da se ponašaju u digitalnom svetu i čega/koga da se čuvaju. Daleko bolje rešenje od zabrane govora svima svakako. No, kako to obično ide svuda pa i u SAD, političari nikada neće videti gde leži pravo rešenje već će doneti neki novi COPA zakon. Recimo, DOPA – the Deleting Online Predators Act. Lakše je donositi zabrane nego nego novac koji se troši na to uložiti u obrazovanje, zar ne?
Federalna vlast u SAD vec poduže radi na tome da se sloboda govora na Internetu na neki način ograniči. U početku je to bio CDA (the Communications Decency Act) koji je jako brzo proglašen neustavnim. Onda je došao novi zakon - COPA (the Child Online Protection Act). Oba zakona stvorena pod izgovorom da se na Internetu zaštite deca. I mada podržavam zaštitu dece na svim mogućim mestima malo mi je teško da prihvatim kada se deca koriste kao izgovor za suzbijanje slobode govora. COPA je skakutao po sudovima nekoliko godina da bi na kraju završio i pred Vrhovnim sudom - dva puta. Pomenuti sud ga je vratio na niže sudove oba puta. Danas ga je apelacioni sud opet oborio a Vrhovni sud je odbio da uopšte sasluša slučaj. Prevedeno, COPA je mrtav koliko jedan zakon može biti mrtav. Ovo predstavlja veliku pobedu za slobodu govora online. Da li se nas tiču zakoni koje donosi vlast SAD? Mislim da smo do sada svi shvatili da nas se itekako tiču. Posebno kada je u pitanju Internet. Kao što već rekoh, podržavam borbu protiv zloupotrebe dece. Ali kao što svaki časan cilj može biti upotrebljen za najgore moguće stvari takav je slučaj i sa COPA zakonom i svim sličnim zakonskim rešenjima. Mislim da je daleko pametnije novac i vreme uložiti u edukaciju dece kako bi sama znala kako da se ponašaju u digitalnom svetu i čega/koga da se čuvaju. Daleko bolje rešenje od zabrane govora svima svakako. No, kako to obično ide svuda pa i u SAD, političari nikada neće videti gde leži pravo rešenje već će doneti neki novi COPA zakon. Recimo, DOPA – the Deleting Online Predators Act. Lakše je donositi zabrane nego nego novac koji se troši na to uložiti u obrazovanje, zar ne?
Each morning at the office starts with a cup of coffee, right? Wrong. I don’t drink coffee. So, each mornin at the office (no matter which one) starts with daily dosis of good old web comic humor. I have a list of my fav comics I really do enjoy reading. By now you ought to have realized I really do love comics. Printed ones I really love for various reasons. On the other hand there are short comics released on the web almost each morning. I’ve noticed that a lot of my friends read almost the same comics I do. So, I decided to share my list of favorite ones and to see what do visitors of my blog read. I’d really like to see if I’m missing any good comic out there. So let’s start.No 1. WulffMorgenthaler- drawn by Mikael Wulff and Anders Morgenthaler - http://wulffmorgenthaler.com/ This is my absolute favorite one. I really can’t remember how I’ve found it but ever since my discovermy each morning starts with a really good laughter. This one picture comick is by all means the best and sometimes the sickes thing I’ve ever read. The dosage of humor these guys put into just one picture is amazing. I’ve spent a lot of time reading all their comics from issue No 1. back in 2003. Just some times it feels as if they didn’t have too much inspiration. That happened only once or twice up to now. So, what do they write about? Who to they mock? Everything and everybody. Not once have I seen some really biased comick. They simply make fun of everyone. NOTE: Humor they express in their comics is not for every man’s stomach. Be very careful when you enter their web site cause you never know if it is the day they’ll hurt your feelings.No 2. Explosm - Cyanide & Happiness - http://www.explosm.net My second choice would be Explosm. In some occasions even more bizarre & cruel than my previous choice. Guys who draw this comic really do mess with everything. Nothing is sacred and no one is spared. Their characters are roughly drawn yet they hit the point. They go one step further in insulting everyone and even their readers. You’ll be really surprised with the message you get when you enter the page and the new comic is not yet released.No 3. Dilbert by Scot Adams - http://www.dilbert.com/strips/ My third choice as a guy from "the business" will most definitely be Dilbert. Extremely intelligent and demanding comic for understanding. Scot is putting his finger in the eyes of all the big corporations out there. And even to small ones. Through the adventures of Dilber we see our own lives in big companies.The rest These are not the only comics I read. Yet, these are daily ones. I would also like to mention the following:http://questionablecontent.net/ - Questionable Content - A really interesting daily comic. I’d suggest you read allof them from day 1 so as to catch up with the story. It might seem boring when you don’t really know what and why is happening. http://www.xkcd.com/ - XKCD - Probably the geekiest web comic of all the times. So, what do you like to read?
So, boys and girls, the new Joomla! is out."The Joomla Project announces the immediate availability of Joomla 1.5.9 [Vatani]. This is a security release and users are strongly encouraged to upgrade immediately. It has been around two months since Joomla 1.5.8 was released on November 10, 2008. The Development Working Group’s goal is to continue to provide regular, frequent updates to the Joomla community. " Aaaaand? Have you updated yet? No? Using old "stable" proven versions like 1.5.2 or 1.5.4. Good. Very smart. Come on, people! Joomla! is just a piece of software. And software, as all intelligent people out there know, is not perfect. It never was and it won’t be in the near future. Thus, when development team of software A publishes patches and updates the users are urged to apply them for their own sake. I really don’t care if you think I’m wrong from blaming website admins when their sites get hacked. You need to be an idiot to think that once installed CMS is never to be updated. I would understand if the procedure was too complicated to be done once a month. And not even that is an excuse but I would understand. Alas, Joomla! update procedure is so damn simple. Three steps:Step 1. Go to http://joomlacode.org/gf/project/joomla/frs/?action=FrsReleaseView&release_id=9293 and download the patch.Step 2. Unpack the archive on your computerStep 3. Using your favorite FTP client upload and overwrite all the files on your website. Voila! Was that hard? So, what will it take for you to start acting responsibly towards your own website? Another attack of tribal "h*ckers" from the South?
Svako ko je propustio jedan od najsjajnijih koncerata u gradu pre godinu i po dana će sada moći da ispravi grešku. Blackmore’s Night ponovo u Beogradu. 26.01.2009. Veliki Riči Blekmur ponovo sa nama. Ovo se ne sme propustiti ni po koju cenu.
Upravo sam shvatio da je prošlo skoro mesec dana kako ništa nisam pisao na blogu. Imam li opravdanje? Naravno, uvek se nađe neko opravdanje. Ipak, nije lepo što nisam pisao o novim brojevima Dilana Doga. I drugih. Da, tu su sada i drugi. Nekada davno, kao da je bilo pre sto godina, na našim kioscima ste mogli naći ogroman izbor raznih stripova za sve ukuse. Onda su došla neka ružna vremena u kojima niko nije maštao niti čitao stripove. To se tu i tamo menjalo. Neko od izdavača bi pokušao da štampa stripove. I onda jako brzo netragom nestajao. Nekoliko nas bi se uvek obradovalo kada bismo na kiosku videli Dilana Doga ili Mister No-a. No, sada je došlo neko drugo vreme. Izdavačka kuća Beoštampa-Grafart iz Beograda je čini se ozbiljno rešila da vrati stripove u naše domove. Počelo je nekako stidljivo i skromno. Dilan Dog, Zagor, Mister No… a sada… mislim da vam ne mogu opisati osmeh koji sam imao na licu kada sam video da je izašao prvi broj stripa Martin Mystere. Onako debeo i težak. Pa još lepo upakovan. A onda sam posle nekog vremena video da su izdali i Brada Barrona… kez oko glave. I tako već neko vreme svako malo se na kioscima ili kod uličnih prodavaca pojavi neka nova epizoda nekog od heroja za koje sam mislio da su ostali samo deo mog detinjstva. Dakle, otvorite dobro oči četvrtkom. Svašta nešto izdaje ova družina Veselog četvrtka. Ukoliko ne vidite među dnevnom štampom ni jedan od stripova obavezno pitajte prodavačicu da li je išta novo izašlo.. obično jeste ali oni nistu stavili u "izlog". I šta je to do sada objavljeno? Od onog što mene zanima: 11 epizoda Dilana Doga a korice poslednje možete videti u ovom tekstu ( Nelojalna konkurencija - GENIJALNO!), prvi specijal Dilana Doga sa dve priče - Priče o neobičnom ludilu i Slike. Dve epizode Martina Misterije - poslednja Povratak u nedođiju i prva epizoda Brada Barrona - Neljudi. Ako ste išta od ovog propustili predlažem da se prošetate do stripoteke Darkwood u Lominoj 5. Kad god kupujem ove stripove na momenat pomislim da živimo u nekom normalnom svetu, u nekoj normalnoj zemlji gde mi je glavna briga da li ću na vreme kupiti novu epizodu omiljenog stripa. A onda…
Remember, remember the Fifth of November, The Gunpowder Treason and Plot, I can think of no reason Why the Gunpowder Treason Should ever be forgot. Guy Fawkes, Guy Fawkes, t’was his intent To blow up the King and Parli’ment. Three-score barrels of powder below To prove old England’s overthrow; By God’s providence he was catch’d With a dark lantern and burning match. Holloa boys, holloa boys, let the bells ring. Holloa boys, holloa boys, God save the King!
Boys and girls of every age Wouldn’t you like to see something strange? Come with us and you will see This, our town of Halloween This is Halloween, this is Halloween Pumpkins scream in the dead of night This is Halloween, everybody make a scene Trick or treat till the neighbors gonna die of fright It’s our town, everybody scream In this town of Halloween I am the one hiding under your bed Teeth ground sharp and eyes glowing red I am the one hiding under your stairs Fingers like snakes and spiders in my hair This is Halloween, this is Halloween Halloween! Halloween! Halloween! Halloween! In this town we call home Everyone hail to the pumpkin song In this town, don’t we love it now? Everybody’s waiting for the next surprise Round that corner, man hiding in the trash can Something’s waiting now to pounce, and how you’ll scream Scream! This is Halloween Red ‘n’ black, slimy green Aren’t you scared? Well, that’s just fine Say it once, say it twice Take the chance and roll the dice Ride with the moon in the dead of night Everybody scream, everybody scream In our town of Halloween I am the clown with the tear-away face Here in a flash and gone without a trace I am the "who" when you call, "Who’s there?" I am the wind blowing through your hair I am the shadow on the moon at night Filling your dreams to the brim with fright This is Halloween, this is Halloween Halloween! Halloween! Halloween! Halloween! Halloween! Halloween! Tender lumplings everywhere Life’s no fun without a good scare That’s our job, but we’re not mean In our town of Halloween In this town Don’t we love it now? Everyone’s waiting for the next surprise Skeleton Jack might catch you in the back And scream like a banshee Make you jump out of your skin This is Halloween, everyone scream Won’t ya please make way for a very special guy Our man Jack is king of the pumpkin patch Everyone hail to the Pumpkin King now This is Halloween, this is Halloween Halloween! Halloween! Halloween! Halloween! In this town we call home Everyone hail to the pumpkin song
Nisam verovao da će doći dan kada ću reći nešto lepo o nekoj banci u Srbiji. Ove naše su kao najgora pošast jer ako malo bolje pogledate grad u poslednjih par godina videćete da je više ekspozitura banaka nego kioska sa pljeskavicama. Izgleda da je bankarstvo izuzetno unosan posao. Hmm.. no dobro, jednom sam rekao da na blogu neću izlagati svoje državno-društveno-političke stavove te neću sada prekršiti datu reč. Ovaj blog je posvećen Slobodnom softveru, bezbednosti i geek stvarima. Često me ljudi pritaju šta mislim o el.bankarstvu u Srbiji. Mislim da je užasno nebezbedno i da do sada nije bilo većih problema jer ili ovde nikog ne zanima da krade preko Mreže (hahah, eto šale) ili banke uspešno kriju da tu i tamo ipak imaju probleme. Tipujem na ovo drugo. Gotovo ni jedna banka u nas ne poštuje opšta pravila bezbednog el. poslovanja a svaku moju želju da išta radim preko Interneta ubijaju činjenicom da je za takvu aktivnost potreban Internet Explorer. Pre 3-4 dana me zovu iz "moje" banke da me pitaju da li sam zainteresovan za korišćenje nove e-banking usluge. Société Générale sam izabrao iz razloga koji nemaju ama baš nikakve veze sa kvalitetom poslovanja. Već sam otprilike rekao šta mislim o bankama u Srbiji. Ovi su mi bili simpatični jer su francuska banka, šta ću Francuzi su mi draži od ostalih i drugo, koriste crno i crveno kao svoje boje - pao sam na taj estetski momenat - dopada mi se izgled čitave banke. LOL Elem, sada će neko reći da sam potpuno lud i neozbiljan ako su mi ovo bili kriterijumi za izbor lokacije za čuvanje para. To je… moguće. Sa druge strane, kako je u ovoj državi sve apsurdno pa i to bankarstvo zašto bih se uopšte opterećivao izborom banke kada su sve do jedne pijavice? Neću uzimati kredite, ne zanima me 99% usluga koje bilo koja banka nudi a opet ne želim da novac držim u slamarici. Kada znate te činjenice onda vam moj sistem odabira banke i neće biti tako besmislen, zar ne? Elem, da se vratimo na poentu priče i naslov ovog teksta. Dva dana pošto su me pozvali odem do banke da potpišem ugovor ili ga ne potpišem. Sve je zavisilo od toga šta će mi reći kada ih pitam koji su tehnički uslovi za taj e-banking. Došao sam do svoje ekspoziture i pre nego sam potpisao postavih ovo pitanje. Ljubazno osoblje (SoG ima izuzezno cool osoblje što se ne može reći za većinu banaka. Ljubazni su oni svuda ali su ovde u većini slučajeva i strašno cool ljudi, a posebno ekipa iz moje ekspoziture) mi je reklo da oni baš i ne vladaju tim tehničkim momentima ali da imaju prospekt koji će mi pomoći. Dobijam lepo dizajniranu knjižicu i već na prvoj strani mi se ozari lice. Strana kaže sledeće: Da bi koristili SOGE home-bank, potrebno je da ispunite minimalne tehničke uslove: - Internet konekcija : 28.8Kbps - Računar sa Windows, Linux ili Mac OS operativnim sistemom i Internet pretraživač koji podržava 128-bitnu SSL enkripciju, npr: - Windows : Internet Explorer 6.0, FireFox 2.0, Opera 9.0- Linux : FireFox 2.0, Opera 9.0 - Mac OS : Safari 1.0, Internet Explorer 6.0, FireFox 2.0 Da, da… SoG je GNU/Linux friendly i misli na ljude koji ne koriste Windows. A što je najlepše, čak i ako se neko zezne pa koristi Win i tamo može raditi koristeći Firefox. Baš lepo od njih. Kada sam pogledao dalja uputstva sa slikama video sam da su svi primeri rađeni upotrebom Firefox-a tako da ne samo da podržavaju upotrebu tog pretraživača već je ceo prospekt pun slika kako sistem izgleda u istom. A da li ću zaista koristiti pogodnosti ovog sistema? To ćemo tek videti. Čekam da mi stignu svi pristupni podaci pa ću onda pronjuškati da vidim koliko je zaista bezbedno koristiti ovaj sistem. Ipak ovaj pomak je zaista divna stvar i iskreno se nadam da će i ostale banke krenuti stopama SoG-a… a ne kao neke kod kojih je e-banking = Internet Explorer.
Ovih dana, a posebno juče, sam pročitao tonu koječega na temu uništenja planete zbog aktiviranja LHC-a. Možda i ima neke istine u tome što ljudi pričaju. Eto, neka se devojka u Indiji ubila jer je mislila da je kraj sveta. Ako će već LHC sve da nas pobije ona je smatrala da je bolje da sama sebi oduzme život. Ljudska me glupost stalno iznenadi. No, pošto zaista nemam šta da kažem na temu LHC-a iako mi je ta kvantna fizika pomalo hobi redno je da vam javim da smo zvanično svi mrtvi i da svet više ne postoji. Ozbiljno. International Earth Destruction Advisory Board (IEDAB) je organizacija koja se brine o informacijama na temu uništenja zemlje tj. koliko puta je tačno planeta bila uništena. Kako IEDAB zvanično saznaje mi više ne postojimo:
It is our duty to inform you that as of 7:35:05am UTC on September 10, 2008, the Earth has been destroyed.
The destruction of Earth was first reported by Mr Jonathan Barber of Wisconsin, United States, who spotted that his home-made seismic Earth Detector had ceased to give readings at around 8:00am (2am local time). Several other amateur geocide spotters noticed this at the same time but Mr. Barber was the first to place a telephone call to the IEDAB’s Geocide Hotline (+44 115 09Ω 4127, ask for Other Dave) at which point IEDAB officials performed an emergency check of their own instrumentation and verified Mr. Barber’s report, as well as fixing the exact time of geocide.
Evidence is still being collated, but preliminary results suggest that the Earth was destroyed pre-emptively by scientists at the Large Hadron Collider at CERN, Geneva, Switzerland, before the commencement of their experiments to locate the Higgs Boson, as a precautionary measure to ensure that the experiment itself could not result in the destruction of the Earth. Dakle, kao što vidite mi više ne postojimo. Dakle, opustite se, zavalite u fotelje, otvorite pivo i gledajte kako ne postojimo. Sa druge strane, ja nisam siguran da smo postojali i pre juče. Kako pojedinac definiše postojanje? Na osnovu naših čula. Ali ona su potpuno neprecizna. Dve osobe nikada ne vide "stvarnost" na isti način. U tom slučaju, stvarnost definišemo kao skup predstava o spoljašnjem svetu propuštenih kroz prizmu našeg mozga. A šta imamo tamo? Gomila impulsa. Dakle, stvarnost je samo bljesak u mozgu. Ko nam onda garantuje da nismo samo san koji sanja ameba na Kriptonu? Ili da već eonima nismo u Matriksu?
Zato se lepo zavalite i uživajte u hladnom pivu. Da, znam da ono ne postoji kao ni ja. A ni ovaj divni osvežavajući ukus piva u mojim ustima ne postoji. Sve je to samo fleš u mozgu… al je prokleto dobar.
