Od kada je hype uhvatio Facebook i Twitter, počinje intezivno da se priča o korporativnom prisustvu na društvenim mrežama. Da li biti prisutan, kako bi to uopšte vodili, ma koja je tu konverzija?
Moram da se vratim (po ko zna koji put) na Milojevu izjavu: možete da se ne bavite webom, ali se on već bavi vama! U slučaju društvenih medija to znači da od momenta kada lansirate vaš brend, proizvod ili uslugu – postajete podložni javnoj kritici i razmeni mišljenja svih vaših korisnika na društvenim medijima. Bili vi prisutni tamo ili ne!
Koje je to uopšte tržište?
Što se tiče korisnika Interneta sa srodnim jezikom ovog bloga, a prema poslednjim izvorima sa wikipedia-e, u Srbiji imate 2.602.478 miliona korisnika, u Hrvatskoj 2.244.400 miliona korisnika i u Bosni i Hercegovini 1.441.000 miliona.
Što se tiče otvorenih Facebook naloga, po poslednjim podacima koje imam, U Srbiji ima oko 1.400.000, Hrvatska ima oko 757.000, Bosna i Hercegovina ima oko 431.000.
Za twitter je mnogo komplikovanije. Koliko ja znam, nigde ne postoje tačne brojke iz više razloga. Prvo: jer puno ljudi u biografijama ne upisuju uopšte odakle su. Drugo: ima dosta njih koji su u Srbiji ili Hrvatskoj recimo, ali twittuju na engleskom jeziku. Treće: ima onih koji twituju na hrvatskom ili srpskom, a žive van tih zemlji. Mislim da trenutno, niko sa sigurnošću ne može da kaže koliko korisnika ima pojedinačno po zemljama. Ja imam neke svoje pretpostavke, ali kako to ne mogu dokazati, ne želim da ih iznosim javno.
Domino strategija?
Zamislite da jedna osoba koja ima oko 1000 prijatelja na Facebooku + 1000 followersa na Twitteru objavi da je proizvod vaše kompanije loš, a kako je besan na Vas, zamoli svoje prijatelje da to prenesu dalje? Zamislite sada da samo 10% tih osoba koji su videli poruku prenesu dalje online i bar još 10% prenesu u offline svet, čuli ste za domino efekte?
Slajd sa predavanja Ph.D Dennis L. Wilcox
Predvideti kako bi se stvari dalje razvijale nije zahvalno. To uveliko zavisi od broja prijatelja i followersa ljudi koji tu vest prenose, ali takođe i time da li su i ostali klijenti nezadovoljni vašom uslugom ili proizvodom. Profesor Wilcox je o tome pričao na svom predavanju u Subotici. Kako god, na ovaj način se za samo par sati negativna slika o vašoj kompaniji može preneti do više desetina hiljade ljudi, a za par dana uz malo “klimaviji kvalitet” vašeg proizvoda već možemo pričati i do koje stotine hiljada osoba?!
U današnje vreme, uopšte se ne postavlja pitanje da li kompanija treba da bude prisutna na društvenim medijima – nego koju strategiju zauzeti i kako se organizovati!
Na žalost, većina firmi koja u ovu priču i uđe, to uglavnom uradi totalno nespremno i bez ikakve edukacije. Otvaraju se profili bez ikakve strategije, na “nezgodna” pitanja se uglavnom nespretno reaguje (Crise PR), kače old school PR saopštenja na njima, spamuju svoji frendovi-followersi (korisnici) porukama…
Jako brzo, korisnici na društvenim mrežama počinju da negoduju. Na žalost, kako je kompanija nespremna ušla u ovo, dvosmerna komunikacija uglavnom ni ne postoji. Posledice uglavnom znamo, uskoro nastupa i pljuvanje od strane korisnika, a posle nekog vremena, kompanija kapira da ovde ne samo da nema koristi – nego se i prethodni ugled kompanije zaljuljao. Sve u svemu pravi se više štete nego koristi.
Odnos prema korisniku
E sada, gore navedene brojke o broju korisnika, koliko god da su bile impresivne ili ne, nisu toliko ni bitne. Ovde se radi o nečemu drugom, ovde se radi o transparentnosti i novom odnosu prema svakom vašem korisniku koji je KRALJ i koji je jako svestan toga! Vaš korisnik u stvari nije danas nije samo korisnik nego i neko ko kreira informaciju i koji za to ima jako moćne online kanale komunikacije
Uz jedan besplatan blog podignut na Wordpress.com, jedan Twitter nalog i jednom grupom na Facebooku, dobro iznerviran kupac može da vam napravi toliko štete da vas ni par miliona € izlepljenih po svim balkanskim bilbordima neće moći pokrpiti. Ako uz to uzmemo i onu od Philip Kotlera: “kupac kada je razočaran proizvodom, ogovara ga pred jedanaestoro prijatelja, a kada je zadovoljan hvali ispred samo tri!!” Pa još Google koji sve to čuva u svojim pretragama i arhivama… Hmmm..
Da li ste već videli online reputaciju za srpskog avio prevoznika posle samo jednog blog posta na ovom blogu i među više od 2 milona rezultata pretrage na Googleu? Već par godina imam povećan promet na reč JAT pred zimske i letnje raspuste. A zamislite da se neko sada seti pa oko toga svega okupi jedan komjuniti nezadovoljnih korisnika JATa i podigne ceo sajt o tome?
Korisnik u Real Time Webu želi pre svega da bude saslušan! Jednom kada bude saslušan razmisliće da li će i konzumirati vašu informaciju ili proizvod. Korisnik ne voli puno da komunicira sa korporacijom, ali voli da kritikuje, ali i da pohvali.
Pre neki dan je Borja napisao kratak, ali jako sažet post o tome – ilustrovan odličnim predavanjem Gary Vaynerchuka.
Da li znate da se trenutno nalazimo u periodu izumiranja klasičnog one way marketinga za koji su se ljudi školovali još do pre koju godinu? Da li ste svesni koju snagu društveni mediji daju vašim korisnicima?
Mislim da na pitanje, da li vaša kompanija treba da bude na društvenim medijima imate odgovor. Pitanje je samo da li se o vašoj kompanijskoj online prisutnosti brinu profesionalci.
Neka prava na ovaj tekst su zadržana, 2009
Blogowski blog. Svi objavljeni radovi na Blogowski.eu su njegovo vlasništvo, osim ako nije drugačije napisano, i nalaze se pod Creative Commons Attribution 2.5 Licencom. Ukoliko koristite RSS kanale sa ovog bloga, proverite da li se slažete sa uslovima korištenja.
Uslovi korištenja RSS kanala