Архива за 'Umetnost' категорију
Neka žive pobednici! Neka žive gubitnici! Neka živimo svi, dokle god se može. Praznik je vrhunac života, barem društvenog života. Svi su tu, klimamo glavama u znak pozdrava levo i desno, pružamo ruku, kavalkada lakih poljubaca naznačava početak naših, na talasima zanosa rastućih simpatija prema čovečanstvu koje, posve verovatno, pati od raznorodnih dependencija, ali jedna stvar je okupila pod ovim krovom one koji žele da praznuju: umetnost kao otrov-opijat (Rauschgift), jer je prava istina da onaj ko je jednom zatrovan, taj se nikad ne oslobađa žudnje za umetnošću. I ne treba da se oslobađa, jer ćemo mrtvi sigurno biti lišeni svih žudnji, a dotle neka samo žudimo, i neka što opipljivije osećamo da se onome ko ima, tome se i daje. Praznik je uvek razuzdanost, vanredno izobilje, radovanje jedno drugome, duševno-telesna gozba. Zaslužujemo zbunjenost tim izobiljem, bilo nam je u životu dovoljno i dosade, i čemera, a biće ih još. A što se onoga sveta tiče, ne možemo znati, da li će biti zanimljiv.
Đerđ Konrad
Slični postovi:Muzika svira tako veselo Muzika svira tako veselo, čilo i čovek je tako željan ...Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je ...Prva ljubav Poemu Prva ljubav napisao kad sam bio prvi put u ...Mi nekako nabasamo jedni na druge Ponekad ne mogu da odredim granice između sebe i ljudi ...Ako me ona ljubi… Ako me ona ljubi, u sta verujem i sto znam,zasto ...Ako se ovde ruši, negde se gradi… "Ali neka, mislio je on dalje, ako se ovde ruši, ...Krivica je u nama Zbog toga, najpametniji ljudi i ne putuju.Sede na trgu na ...Molitva neznanom prijatelju Moj sasvim posebni prijatelju, zahvaljujem ti na spremnosti da me ...Znam ja to… "Znam ja to... Svaka žena bi htela život, onako, ceo, ...Sačuvaj nas, Bože, od ostvarenja snova. Takav je život da čovek često mora da se stidi ...Talenat jeste osnovna stvar, ali on bez upornog, gotovo satiruceg rada ne vredi mnogo. Kroz citav zivot moja jutarnja molitva bila je ova nasa baletska greda koju sam svaki put doticala kao u transu… No, nije samo tehnika! Treba prodreti u tajne ljudskih osecanja, shvatiti sustine i dubine ljubavi, mrznje, smrti; osetiti najtananije drhtaje prirode i sve ono sto nosi muzika u svom jednostavnom ili slozenom tkivu, otkriti tu muziku u sustanju lisca, u zuboru vode, dahu vetra… I to jos nije sve. treba voleti ljude, zivotinje, ptice i cvece ciji je govor tananiji od onog poezije. Treba odbaciti zavist i mrznju, narocito egoizam, uvek misliti vise na druge no na sebe. Jer, nasa umetnost je davanje, i onaj ko uspe mnogo da da, mnogo ce i primiti za uzvrat…
Prometej u traganju za vatrom – Nada Marinkovic
Slični postovi:Ne vredi samo postaviti na ulazu u zivot dva stuba Ne vredi samo postaviti na ulazu u zivot dva stuba ...Sto se tice ljudske prirode "Pretpostavljam da znate pravila. Ako zelimo, mozemo ponovo da se ...O sreci Svaka filozofija je tuzna. Ako govorite duze o sreci, vi ...Mrznja je sveta Mrznja je sveta. Ona je izliv gneva jakih i mocnih ...Ljubav je cin vere Treba shvatiti da nas svako gubljenje vere cini slabijim i ...Maloj deci je dosadno Maloj deci je dosadno. Protiv decje dosade izmisljaju se igracke. Jedne igracke ...U mladosti svako misli na sebe i brine o sebi ....Tesi se - rece moj otac smeseci se. Ti imas osnova ...Zlostavljanje To je bilo ono sto je on trazio, zbog cega ...On je covek koji govori ljudima On je covek koji govori ljudima; covek, istina, obdaren zivljim ...Nikad nema onih koje trazis. Nikad nema onih koje trazis. Trebalo bi ubijati proslost sa svakim ...Bez naročite forme, umetnost ne bi imala smisla. Ostala bi ponavljanje tuđih oblika, izjednačila se sa životom, nekrotizirala se u reprodukciji. Čvor je, međutim, u tome što ljudi žele da žive u XX veku, ali da im umetnost bude iz XIX veka. Prosečan svet je odbijao sirealizam kao viziju bande ludaka. A sirealizam je, zapravo, vizija mitskog čoveka.
Kritičari su govorili o umetnosti za budućnost, a sirealisti su, konzervativno i patrijarhalno, terali drevne igre, slikali svet onako kako ga je video još mitski čovek – kao groteskno, kentaursko prožimanje oprečnih načela sna i jave. Ptica iz usta gospodina pod polucilindrom izletela je hiljadama godina pošto je Atina iskočila iz Zevsove glave. Nemoguće nismo mi otkrili. Nemoguće je najstarije duhovno iskustvo čoveka…
Ne znam, ali mi se čini da konfuzija potiče od pogresnog pravca moderne argonautike. Put kojim se ide ne vodi Zlatnom runu. Neko nam je podmetnuo rđavu mapu. Debelim smo morima zalutali i ko zna hoćemo li kao vrsta ikada pronaći pravi put. Ili ćemo završiti u vlasti fatamorgane …
Da čovek u stvarima oko sebe može nešto za sebe da nađe, na primer, čista je fatamorgana. Stvari ne vrede ako nam ne otkriju ono što smo u njima tražili, a tražiti i dobiti možemo samo što smo u njima ostavili. Mi se sa svojim istinama igramo žmurke.
Sakrivamo svoje istine da bismo ih posle pronašli kao tajne. Zamišljamo da je Zlatno runo pozlaćena koža ovna. Ali, da bi ona to zaista bila, mi smo je morali prethodno u Kolhidu odneti pa to zaboraviti. I sad, kad bismo tamo našli o drvo obešenu kožu divljeg magarca, naš bi se svet srušio. Čovek ne podnosi saznanja koja nije predvideo.
Ubeđen sam da svet ni duševno ni mentalno ne bi mogao podneti opipljiv dokaz postojanja Boga. To bi uništilo i vernike i nevernike. Ubilo bi nas kao inteligentnu vrstu. U jednom jedinom trenutku izgubili bismo slobodu, inicijativu, maštu, sve pretpostavke ljudske argonautike. I to samo zato što mi kao vrsta, iz dubine svoje antropocentrične uobraženosti, odbijamo božje postojanje. Takvo Runo nigde nismo sakrili. Konzekventno, ni naći ga nigde ne možemo.
Borislav Pekić – misli iz “Zlatno runo” IV knjiga
Related posts:
Covek ne podnosi saznanja koja nije predvideo.Bez hljeba narod moze ostati, bez vlasti nece.Bio jedan ljubavnik koji je voleo bez nadeProcessing is an open source programming language and environment for people who want to program images, animation, and interactions.
Ovo mi deluje ultra–kul. Overite i Dave Shein blog gde dokumentuje svoj proces učenja processinga.
Brdo brutalnosti u 8 bita. Ima odličnih scena, obavezno overite ovog smrada. Haha, pravi geekovi znaju o čemu pričam! (via)
Architects, painters, sculptors, we must all return to crafts! For there is no such thing as “professional art”. There is no essential difference between the artist and the craftsman. The artist is an exalted craftsman.
Walter Gropius, Bauhaus manifest
Super-majstor minijature Nikolaj Aldunin će uskoro u Moskvi otvoriti spostvenu muzejsku postavku njegovih nepojmljivo malenih minijatura
Rođen u Tuli, nakon sticanja globalne popularnosti širom zemlje i u inostranstvu preselio se u rusku prestonicu gde je nastvaio stvaranje sićušnih stvari koje prodaje za basnoslovne iznose.
Svoja dela stvara specijalnim hi-tech alatima i izsključivo pod mikroskopom, što takođe znači da ukoliko želite da uživate u njegovom stvaralaštvu morate koristiti mikroskop.
Koliko su zapravo malene te minijature govori podataka da jedna nožica insekta teži samo 0,00000004419 grama, što znači da iz jednog grama zlata može da se “izvuče” preko 22 miliona nožica.
© goran | Svakodnevnica blog, 2009. | Permalink | Nema komentara | Dodaj u del.icio.us zbirku Tekst označen ključnim rečima: hi-tech, mikroskop, minijature, Moskva, umetnost
Takođe nepropustite IT vesti i dešavanja na Personal magazinu
Ovdašnja umetnička kritika nije imuna od poroka ove ili one vrste, ima u njoj pokatkad i šovinizma, i ksenofobije, ali, koliko mogu da se setim, ogoljeni pozivi na nasilje nisu se pojavljivali u tekstovima kritičara.
Za sve ima prvi put. Jedan navod iz recenzije filma “Drug Crni u NOB-u” sa sajta B92 (autor teksta je Slobodan Vujanović):
Drug Crni je mogao da odbrani par tekovina srpske komedije da je Rade, i reditelj i scenarista, Marković uspeo da odbrani sebe od želje da Crni toliko jeftino imitira svoje (nedostižne) uzore, kao i da po ko zna koji put još jeftinije parafrazira odn. parodira prepoznatljive motive narodno-oslobodilačke borbe na srpskom filmu. Drugim rečima- još jedan osvrt na Otpisane i nekome treba pucati u kolena!
I to bi bilo sve pristojno što mogu i (ovde) smem da kažem o scenariju i režiji.
Reći da “nekome treba pucati u kolena” je po autoru teksta i urednicima B92 - “pristojno”. Svaka čast.
Određeno opravdanje za autora (mlad, obrazovan čovek) moglo bi da se traži, sa jedne strane, u tome što je bio isprovociran kvalitetom filma o kojem je uzeo da piše, a sa druge, željom (koja vrišti iz svake rečenice) da se bude duhovit. Samo, pucati u ljude, pa još sa namerom da se osakate, nije duhovito.
Kao svaki uzorni čitalac, poslao sam komentar u kojem sam napisao da je ta rečenica odvratna. Razume se, urednik (ili ko već na B92 o tome brine) taj komentar nije dopustio. Zato na ovom mestu moj mali protest; znam da neće imati nekog odjeka, ali neka. Treba reći.
Uveren sam da nikada niste čuli za muzičara Dragana Virijevića. A opet, uveren sam da ste ga čuli, jer je radio sa veoma poznatim imenima sa naše muzičke scene, ali i u Evropi, Americi i Kanadi. Do grla je recimo u muzici u poslednjim Kusturičinim filmovima.
Užičanin je i moj veoma dobar prijatelj. On nije samo muzičar, čovek prosto živi za muziku. Čak i kada ga sretnem na ulici, po njegovom hodu imam utisak da u glavi vrti neku novu melodiju. A kada svratim kod njega, ima utisak da je dovoljno da samo pipne klavijaturu i da počinje da stvara magiju.
Za njega ne znate zato što mu je muzika bila preča od mnogih stvari koje su neophodne da se probijete u…
Neki dan sam sa kolegom komentarisao šou Operacija trijumf, i u priči o dobrim pevačima setih se jedne devojčice, Bjanke Rian (Bianca Ryan) čije sam video snimke prošle godine iskopao na Jutjubu.
Bjanka je sa svojih jedaneast godina, 2006-te, učestvovala na sličnom šouu Američki talenti i već na prvom nastupu tako otpevala And I Am Telling You I’m Not Going, čiji je izvorni izvođač Dženifer Holidej (Jennifer Holliday), da su i žiri i publika ostali potpuno zatečeni. Naravno, Bjanka je na kraju sezone bila i pobednik ovog šoua.
Zanimljivo je da je Bjanka, prema sopstvenoj izjavi, naučila da peva slušajući radio. Dete je jednostavno rođeno sa darom.
Evo tog njenog legendarnog nastupa na Američkim talentima
A evo i njenog snimka sa nastupa kada je…
Za gubljenje vremena. Navodno estetski efekti koji se dobijaju generisanjem “oblaka reči” (word clouds). Wordle. U odeljku “galerija” na sajtu zaista se mogu pronaći dopadljivi oblačići. Pa i ja propustih kroz mašinu jedan fragment.
Pitate se gde završavaju stari “žičani” (obrnuto od “bežični”) telefoni? Možda će sledeća slika (slike) da vam da makar malu predstavu o pravoj istini
[izvor]
Ne mogu da odolim a da ne dodam i ovaj citat:
Umetnost kao ona koja priziva mrtve. – Umetnost, osim što ima zadatak da konzervira, takođe nanovo boji iščezle, izbledele predstave; ona, kada rešava taj zadatak, sklapa savez sa različitim dobima i ponovo vraća njihove duhove. To što ovde nastaje je doduše samo prividan život, kao iznad grobova, ili kao povratak dragih pokojnika u snu, ali bar na trenutak još jednom bivaju pokrenuta stara osećanja i srce zakuca po jednom inače zaboravljenom taktu. Sada moramo zbog te opšte koristi od umetnosti da osmotrimo i samog umetnika, i vidimo da on ne stoji u najistaknutijem redu prosvećenja i napredujućeg odrastanja čovečanstva: čitavog života on ostaje dete ili mladić i vraća se na stanovište na kome ga je obuzeo njegov umetnički nagon; ali osećanja prvih stepena života bliža su, kao što je poznato, onim ranijim vremenima, nego našem stoleću. I nehotice, njegov zadatak postaje da podetinji čovečanstvo; to je njegova slava i njegova ograničenost.
(Friedrich Nietzsche, Aus der Seele der Künstler und Schriftsteller, 147)
Možete ovo shvatiti kao reklamu, a u stvari samo hoću da se pohvalim.
Knjiga je sačinjena iz 315 fragmenata raspoređenih u 36 poglavlja i pet delova: Pristup, Evropa, Orijent, Prelazi, Meksiko. Žanrovski, pravi pravcati hibrid: “Približavanja” su nešto između memoarske literature i filozofskog eseja. Jinger saopštava sopstvena iskustva i razmišlja o metafizičkom osnovu čovekovog ophođenja sa opijatima. Kao i većinu drugih dela Ernsta Jingera, i ovo okružuje oreol štiva za upućenog čitaoca. Knjigu je objavio čačanski “Gradac“, kao četrnaesto izdanje u biblioteci “Cveće zla”, na preko 420 stranica. Distributer je beogradska knjižara “Krug“, kod koje se knjiga može kupiti ili naručiti za 650 dinara. Ima je, po istoj ceni, i na knjizara.co.yu.