Архива за 'Vodice' категорију

Vodice, planina Zlatibor

октобар 22, 2008

Mnogi će se složiti da su jedni od najlepših pejzaža na Zlatiboru na Vodicama. Mala pitoma planinska reka krivuda kroz livade između bregova poprimajući osobenu braon boju zemljišta, a u njemu se ogledaju stari borovi samci.

Slučajem ili namerom, magistralni put jednim delom prolazi paralelno sa ovom rečicom, tako da i namernici bivaju nagrađeni prelepim vidikom, naročito ako pogode u najbolje vreme, kada Sunce padne nisko i ceo prostor Zlatibora pokrije zlatkastom bojom kasnog popodneva.

Svojom pitomošću ovaj predeo privlači mnoge da dođu, prostru neko ćebence i provedu makar sat - dva uživajući i okrepljujući se lepotom, tišinom i prirodnošću svega u okolini. Mnogima je ovo godinama najčešći izbor za izlete i uranke.

A neretki su i fotografi. Verovatno neke od najlepših fotografija…

Reset

август 18, 2008

Petak. Stojim u kuhinji još uvek pospana i ne znam iz čega pijem kafu. I, koju, uopšte?

Stojim u kuhinji i par minuta buljim u viseće elemente i pitam se, kad se jednom setim iz čega pijem svoju jutarnju kafu, gde mi stoje te čaše, 3 dl u kojima bez mućkanja pravim ledenu nesicu?

Totalno resetovana.

Nakon mesec dana kod kuće. Moja kuhinja, moj krevet, konačno moj jastuk. I domaći mirisi i poznata buka kroz prozor. Jedino što i dalje fulam s ormarićima u kuhinji. Zašto sam tako visoko stavila te tanjire i kakav mi je to raspored posuđa, uopšte?

Nema gde nisam bila, morala bih šest postova da ispišem, ali, hajde da kažem da sam obišla najmanje 15 gradova, gradića i takvih nekih ljupkih mestašaca, na moru i iznad. Prvo u Hrvatskoj, pa malo u Crnoj Gori, pa nazad u Hrvatsku. Baze su bile, i na tome da završim, prvo Vodice, onda Perast, a zatim stara dobra Santa Domenica na Hvaru.

Vikend. Veš, punjene paprike, porodica i prijatelji. Ponedeljak, posao. Posao? Ne znam gde sam stala i dokle sam stigla. Da li sam ikada radila?

A paprike da punim još uvek znam.

A vi, odmarate? Ku-kuc. Ima li koga?