Архива за 'vrhunac' категорију

Znas u cemu gresimo?

August 26, 2010

Znas u cemu gresimo? Verujemo da je zivot nepromenljiv i da kad uzmemo jedan pravac moramo njime da idemo do kraja. Sudbina, naprotiv, ima mnogo vise maste od nas. Upravo kada poverujes da iz jedne situacije ne postoji izlaz i kada tvoje ocajanje dostigne vrhunac, brzinom iznenadnog udarca vetra sve se promeni i preokrene i sledeceg trenutka shvatis da zivis jedan novi zivot. … Gresiti je prirodno, ali otici i ne biti svestan svojih gresaka, ponistava smisao jednog zivota. Stvari koje nam se dogadjaju nisu nikada same sebi cilj, i one imaju svoju cenu; svaki susret, svaki, pa i najbeznacajniji dogadjaj, ima neko znacenje. Sebe cemo razumeti i spoznati onoliko koliko smo spremni da ih sve prihvatimo, koliko smo sposobni da u svakom trenutku promenimo pravac i da ostavimo staru kozu kao guster izmedju dva godisnja doba.

Idi kuda te srce vodi – Suzana Tamaro

Slični postovi:Kad čujesh njegov glas, ustani i idi… I kada se pred tobom otvore mnogi putevi, a ti ...Svako je sebi najudaljeniji Mi se ne poznajemo, mi saznavaoci, sami sebe ne poznajemo: ...Idi kuda te srce vodi Uzimali smo jedno drugom rec iz usta; mislili smo o ...Srela sam jednog coveka i zaljubila se u njega. Srela sam jednog coveka i zaljubila se u njega. Zaljubila ...Sve ima svoje granice "Sve ima svoje granice." - Kako je jednostavno ponoviti te ...Put: traka zemlje po kojoj se hoda peshke Put: traka zemlje po kojoj se hoda peshke.. Cesta se ...Nas dve smo bile divni saputnici Nas dve smo bile divni saputnici, ali, u krajnjoj liniji, ...Svaki ti je vrag u moje libro zapisan Ima narodnih priča koje su toliko opštečovečanske da zaboravimo kad ...Zavist je kao korov ...eto, Zavist je kao korov, dovoljno je da je pustiš ...Pobeda Tri igraca za stolom igraju preferans. Otac i dva sina. ...

Neka živimo svi, dokle god se može.

August 15, 2010

Neka žive pobednici! Neka žive gubitnici! Neka živimo svi, dokle god se može. Praznik je vrhunac života, barem društvenog života. Svi su tu, klimamo glavama u znak pozdrava levo i desno, pružamo ruku, kavalkada lakih poljubaca naznačava početak naših, na talasima zanosa rastućih simpatija prema čovečanstvu koje, posve verovatno, pati od raznorodnih dependencija, ali jedna stvar je okupila pod ovim krovom one koji žele da praznuju: umetnost kao otrov-opijat (Rauschgift), jer je prava istina da onaj ko je jednom zatrovan, taj se nikad ne oslobađa žudnje za umetnošću. I ne treba da se oslobađa, jer ćemo mrtvi sigurno biti lišeni svih žudnji, a dotle neka samo žudimo, i neka što opipljivije osećamo da se onome ko ima, tome se i daje. Praznik je uvek razuzdanost, vanredno izobilje, radovanje jedno drugome, duševno-telesna gozba. Zaslužujemo zbunjenost tim izobiljem, bilo nam je u životu dovoljno i dosade, i čemera, a biće ih još. A što se onoga sveta tiče, ne možemo znati, da li će biti zanimljiv.

Đerđ Konrad

Slični postovi:Muzika svira tako veselo Muzika svira tako veselo, čilo i čovek je tako željan ...Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je ...Prva ljubav Poemu Prva ljubav napisao kad sam bio prvi put u ...Mi nekako nabasamo jedni na druge Ponekad ne mogu da odredim granice između sebe i ljudi ...Ako me ona ljubi… Ako me ona ljubi, u sta verujem i sto znam,zasto ...Ako se ovde ruši, negde se gradi… "Ali neka, mislio je on dalje, ako se ovde ruši, ...Krivica je u nama Zbog toga, najpametniji ljudi i ne putuju.Sede na trgu na ...Molitva neznanom prijatelju Moj sasvim posebni prijatelju, zahvaljujem ti na spremnosti da me ...Znam ja to… "Znam ja to... Svaka žena bi htela život, onako, ceo, ...Sačuvaj nas, Bože, od ostvarenja snova. Takav je život da čovek često mora da se stidi ...