Архива за 'web' категорију
A List Apart je prošle godine prvi put uradio opsežno istraživanje na temu: koliko ljudi koji rade u web industriji zarađuju, gde rade, kakvi su im uslovi, mogućnost za napredak, planovi itd. Preko 33.000 je uzelo učešće i pružilo nadasve interesantne rezultate.
Ovde godine kreće novo istraživanje, pa vas pozivam da uzmete učešće, potrebno je 5 minuta. Ne garantujem da će vam doneti ne znam šta fenomenalno, ali je svakako dobra smernica šta se u svetu nudi za ovaj posao i šta je moguće ostvariti.
Iznenadili ste se naslovom? Ne nisam poludeo u otadzbini, vec sam na pragu da Vam predstavim, verovatno pre svih, novi regionalni oglasnik Mravojed!
Po povratku iz Hrvatske, sa FuturADa, prvo što mi je zapalo za oko u Srbiji, jeste činjenica da i ne postoje baš klasični sajtovi za oglašavanje u Srbiji, koji su ozbiljni i koji su vertikalne prirode. Postoji nekolicina dosta dobrih horizontalnih sajtova za oglasavanje (poslovi, mobilni telefoni, nekretnine, racunari) ali izuzev Halo Oglasa, koji ne predstavlja baš poslednji krik web tehnologije ništa tog tipa nije postojalo, a što predstavlja dosta ozbiljnu tržišnu nišu, koja bi se vezivanjem uz neki postojeći/fizički oglasnik ostvarila verovatno u sajt medju top20 na domaćem tržištu, kao što je to slučaj u Hrvatskoj recimo, gde se “krljaju” Oglasnik i Kupi-Prodaj na dosta visokim pozicijama po posećenosti (verujem da će neko od Vas i znati kojim prema Gemiusu, pa ću biti rad da objavim).
Tim povodom sam pokušao i ja nešto da uradim, i krenula je donekle akcija, ali usled malih zaštuckivanja usled drugih obaveza, neko drugi me je već prešišao i stvorio regionalnu online riznicu malih oglasa - Mravojed. Za one koji se muvaju po Internetu, i upoznati su sa radom domaćih interfejs dizajnera, jasna asocijacija za ovaj surovo minimalni, ali opet jako funkcionalni interfejs biće niko drugi do Marko Bijelić u holivudskim kuloarima poznatiji i kao mungos, vlasnik jednog od najkvalitetnijih domaćih blogova - BiznisBloga. Mravojed obuhvata regionalnu web scenu, koja obuhvata BiH, Crnu Goru, Hrvatsku i Srbiju, i 50 gradova iz ovih država sa konstantnom težnjom rasta i krajnjim ciljem da obuhvata sve lokalne zajednice širom Balkana i Mravojed pozicionira kao jedinstvenu lokaciju gde možete naći/prodati ono što vam (ni)je neophodno.
Obzirom na relativno praznu tržišnu nišu, na jednostavnost korišćenja samog servisa, ali i na ekipu koja stoji iza njega ne sumnjam da će Mravojed uspešno startovati i postati sinonim za oglašavanje na našim prostorima, tako da ako imate neki svoj oglas, požurite
Počinjem da pišem tekst o mini odmoru od blogovanja i vidim da je Krsto već iskukao što niko ne piše, nešto slično kao i ja prošle godine. Leto je i morate biti mnogo veliki geek da biste visili po blogovima i mnogo veći da biste pisali. Obzirom da sam obećao kevi da neću više biti neopevani geek, red je da napravim malu pauzu.
Obzirom na prethodno iskustvo sa ovim blogom, ali i drugim sajtovima ispostavilo se da druga polovina jula i bogami ceo avgust nisu period kada se treba preterano cimati oko Interneta, ljudi jednostavno uzimaju pauzu od svega i idu svojim putem, dok se na web to odrazi padom posecenosti od 10-20 pa nekad i po 100%, ako su recimo studentski portali u pitanju.
Drugo, i da nije svega ovoga, valja malo iskoristiti ovu pauzu izmedju ispitnih rokova i otici do matorih, Ivanjica je manje više Internet-less zona, imam više vremena za sebe, pre svega mislim na sport, gde ću nadam se i skinuti koji mukom stečen kilogram ali i za neke knjige koje nisam imao vremena do sada da pročitam. I, za kraj, to vreme moram iskoristiti na razmišljanja o budućnosti. Prilično sam siguran da ovo zvuči malo “lame” ali poenta je u tome da ću u vrlo skorijem periodu završiti fakultet i biti u prilici da donesem odluku šta dalje. Freelance ili corporate sektor, odlazak u inostranstvo ili Srbija, šta uraditi dalje sa studijama… Možda to nekima izgleda kao ne toliko veliki problem, ali treba imati u vidu da 23 godine predstavljaju moj ključni selling point trenutno, sa jedne strane ukoliko bih otišao u corporate sektor verovatno bih imao dosta manje novca, ali i bolje uslove za razvijanje i koliko toliko redovniji život što, u freelance životu nikako nemam. Poznati su Vam verovatno neredovan san, kasni obroci, problem sa viškom kilograma, očajan time-management i šta već… Freelance ima svojih prednosti, pogotovu dok studiram, mogu da radim kad imam vremena i od toga da živim ali je pitanje kako to izgleda kada imam full time raspoloživost. Ovime, možda malo pljujem na preduzetnički duh činjenicom da možda favorizujem odsustvo indivudualnosti pristupanjem nekom velikom sistemu, ali pre bih rekao da upravo taj potez može da doprinese razvoju moje individue u nekim kasnijim pohodima na svet.
Vremena imam, ostaje da donesem pravu odluku, a Vama želim da se lepo provedete na ovom raspustu ako ga imate, ili ako ne, makar da se odmorite od svih onih, često suvišnih informacija, koje Vam se svakodnevno plasiraju ovim putem. Zaslužili ste to…
Rodno mesto je nešto poput bivše žene, početni prezir držaće Vas neko vreme, čineći da ne pomišljate na istu, a čim isti mine, sve češće ćete se podsećati na lepe trenutke, i sve ono što Vam jako nedostaje a pripada ondašnjem životu. Već 4 godine ne živim u Ivanjici, i bio sam na pragu da dignem ruke što se tiče Interneta i ove varošice, no izgleda da sam se mogao debelo ogrešiti…
Ozbiljniji počeci Interneta u Ivanjici mogli bi se povezati sa nekim krajem 2000-te, baš kad sam i ja dobio svoj prvi kompjuter. Ubrzo je oformljen i Ivanjica net team, sačinjen od suve IT ivanjičke eminencije (svih 5 ljudi), odakle se izrodio i jedan od prvih ozbiljnijih gradskih portala www.ivanjica.co.yu čime je Ivanjica bila jedan od učesnika projekta Teledom Srbija, za šta je dobijena oprema u vrednosti od recimo 10ak hiljada eura u to vreme. Sve je to bilo bajno sjajno, sajt je postajao sve ozbiljniji, okupila se tu i ekipa klinaca koja je razvijala svoje prve web poduhvate, nastao je i sajt Gimnazije, i kao što pretpostavljate tu negde sam bio i ja. No, kako sve bajne sjajne priče u Srbiji imaju svoj bajni sjajni kraj, interesi su učinili svoje, te je ubrzo došlo do svadje oko domena i raspada Ivanjica Net teama, nastala su 2 sajta www.ivanjica.info i www.ivanjica.co.yu, prvi vodjen iz Beograda, drugi iz Ivanjice, koji su ubrzo potom zamrli u učinili ovaj grad potpuno mrtvim sa informacione strane.
U međuvremenu i ja sam napustio grad, u pohodu za diplomom i suočen sa beogradskim Internet blagodetima, pokušavao da zaboravim na Ivanjičku avanturu, s vremena na vreme svrativši samo na sajt Gimnazije, čisto da vidim da li se išta dešava u ovom gradu, obzirom da je to jedini sajt koji je radio. I naravno, mrak… Forum je imao svakih mesec dana po post, sve dok se nije otvorilo informatičko odeljenje prošle godine gde je pokrenut poseban podsajt, i krenula komunikacija izmedju ekipe. Uskoro je došao i broadband, vidno uskraćen svima onima van centra grada, ali opet makar nekakav, i nesumnjivo je bilo da će se posle nekog vremena naći neka osoba koja će poželeti da poveže na neki način ljude u Ivanjici virtuelnim putem.
Par meseci, kasnije, baš u sesijama pretrage života na forumu Gimnazije, primetio sam par likova kako pokušavaju, baš onako kako smo Miloš i ja u tim istim godinama radili sa www.zurka.co.yu, da promuvaju svojim vršnjacima novi sajt - piksla.com - domaći warez forum, nastao baš u Ivanjici.
Skeptici će reći, pf još jedan Internet forum, što možda konceptualno i jeste, ali ako uzmete da iza njega stoje maloletne osobe, iz grada koji jedva da ima pristojnu konekciju - to nije samo običan forum. Projekti poput ovih služe da se masa edukuje o korišćenju Interneta, bilo o komunikaciji kao najčešće korišćenom servisa na Internetu, ili o manje-legalnom ali (javna tajna) takodje popularnom skidanju raznoraznih sadržaja sa istog, čime svi mi, koji stojimo sa ove druge strane Internet stranica, dobijamo potencijalne, korisnike, klijente ali i zaposlene time što upravo ovakvi projekti pružaju najbolji način edukacije o funkcionisanju Internet zajednica, promociji Internet servisa, svim onim neželjenim izrazima poput spama, spama i spama To kasnije, daje ozbiljnu podlogu za nešto čime se ja, ali i dosta čitalaca ovog bloga bavi - web managementom.
Zašto je lokalna Internet zajednica bitna za vlasnike društvenih mreža?
Prilično je jasno, da pored druženja većina soc-net sajtova predstavlja ništa drugo do još jedan dating portal. Word of mouth efekat u malom mestu je mnogo izraženiji nego u velikom, manje je ljudi, svi se znaju i samim tim i informacija se mnogo brže kreće. Ukoliko postoji kritična masa iz odredjenog grada na nekom od ovih sajtova, nesumnjivo je da će taj broj sve više rasti, kako je i prilika da upoznate nekog novog, ili pridjete nekom kome u realnom životu ne biste tek tako smeli mnogo veća.
Za kraj, voleo bih sa Vama koji niste iz Beograda, Novog Sada i ostalih većih centara u Srbiji da podelite iskustva o Internet sadržajima u Vašem mestu, koliko su razvijeni, i koliko je Internet zaista popularan medju ljudima koji žive u istom. Naravno ako stojite iza neke jake lokalne Internet inicijative, biće mi više nego drago da Vas linkujem u ovom postu.
Leto je počelo. Nekako, moj organizam je navikao da se sada stvari završavaju. Da je ovo pravi kraj godine, a da prelazak u novu godinu traje sve do 01.09. Otprilike… Ipak, i leti se neke stvari dešavaju, naročito na našem webu. Tako me proteklih par sedmica Dragana zasula sa par poruka o novim projektima kojima se bavi.
Najpre je stigao specijalizovani sajt za pravljenje online foto albuma - Mojefotke.rs. Preglednog dizajna i logičnog načina funkcionisanja, omogući će vam da lako uploadujete fotki koliko želite (FAQ kaže da nema ograničenja), te da ih podelite sa prijateljima, komentarišete tuđe galerije itd. Poseduje i soc.net element - možete druge korisnike dodavati među frendove. Dok sam se malo igrao, upload je funkcionisao kako treba (za mini galeriju kliknite ovde), ali se pojavila neka greška tokom uploadovanja mog avatara. To je ujedno bio i najveći problem tokom upotrebe ovog online servisa. U nešto manji propust se može ubrojiti nedovršen “prevod” na srpski jezik… ali svaki dobronamerni građanin Srbije neće imati problem da razume šta je napisano. Ono što nisam uspeo da nađem, a svakako bi trebalo da postoji, je neki način da se galerije sa sajta Mojefotke.rs integrišu u neki drugi sajt (blog).
Druga simpatična online stvar vezana je za sajt Igre-igrice.rs - kolekciju velikog broja flash zanimacija. Uz saradnju sa pretraživačem Pogodak.rs, ovaj mini-gejming sajt obogaćen je flash igricom vezanom za sastavljanje nove republičke vlade. Jednostavan interfejs omogućava vam da prebacujete lidere stranaka/poslaničkih grupa u fotelje i da vidite ko koliko traži da sa nekim uđe u vladu. Cilj - sastaviti parlamentarnu većinu za što manje para. Na žalost, autori nisu predvideli rang listu najboljih rezultata pa je nemoguće uporediti sopstveni rezultat sa drugima… Ja sam uspeo da sastavim vladu koja “košta” samo 40.000 evra… Daje li neko manje?
Prošle sedmice sam bio na jednom poznatom, super fancy, time i jako skupom splavu. Obično ne idem na takva mesta, jer je toliko pozeraja da “može da se maže na ‘leba”, ali ovog puta je bila veća družina, pa i još neke cice, i kako odoleti. Rezultat tog provoda je bio neverovatno brzo napuštanje lokala, usled bezobraznog odnosa konobara prema našoj maloj družini … Da su ovo 80te, gde bih možda bratu od tetke preko telefona kako je taj i taj lokal ***** pa ajde, ali u doba Interneta posledice lošeg customer experience-a mogu vas dovesti do potpunog bankrota.
Prvobitno, nisam hteo da napišem ništa o tom događaju, pre svega jer mi je taj lokal potencijalni budući klijent, ali blog koji sam malopre kod Mileta pročitao, vezan za očajan odnos Kon Tikija prema klijentima, naveo me je, da, makar ne pomenuvši ime lokala, skrenem pažnju na neke stvari koje Internet sobom nosi. Koliko god blogove, i Internet smatrali odličnim PR kanalom (tzv. Citizen media approach) isto tako, usled viralne prirode Interneta, tj snažno izraženog karaktera Word-Of-Mouth marketinga Internet može sahraniti Vaše poslovanje. Pogotovu, ako je upravo Internet, glavni “snadbevač” Vaših klijenata, gde se, pogotovu kada su putovanja u pitanju, kao što je kod Mileta slučaj, pažljivo traže informacije o istim i provode sati i sati u odlučivanju za onu pravu. U ovom slučaju, pažljivo, godinama građena reputacija, za samo nekoliko sati može otići niz Dunav.
Kako? Kao što sam spomenuo, priroda Interneta je takva… Na samu promenu statusa na Facebooku (nešto na čemu sam radio u poslednjih par sedmica) verujte da reaguje minimum 10-20% Vaših prijatelja, što je u mom slučaju preko 100, koji će, u slučaju da se neko raspita kod njih za pojedinačni proizvod/uslugu, zahvaljujući činjenici da su videli negativnu preporuku negde, direktno Vas odvratiti od iste. Utoliko gore ukoliko se namerite na Internet družinu, poput Mileta ili mene, koji imaju reach do par 10tina hiljada ljudi, svojim online bitisanjem, gde onaj čuveni Varagićev Online Reputation Management prerasta u Online No Reputation Management. Da li je to nešto što Vi možete da priuštite svom godinama gradjenom biznisu? Probajte, ne sumnjam da ćete se opeći!
Zaključak: Nije baš ni lako uvek nabasati na online družinu, ali statistika Vas ne opravdava da ne pružite kvalitetnu uslugu, koja će upravo zahvaljujući Word-Of-Mouth marketingu podstaći Vaš biznis da raste. Ne verujete? Da li ste čuli za GMail, ili iPhone? 10 ili 20 eura više uloženih u Vašeg klijenta, možda će Vam kratkotrajno doneti manji profit, ali dugoročno iznedriti lojalne klijente koji će najbolje promovisati Vaše usluge. Pa i na Internetu, pogledajte!
Crnogorci su uboli takav jackpot sa svojim TLD-om da mislim da im nema ravne. “.me” domen je blago — verujem da će sad tamo da pršte parice… :)
Stvari stoje ‘vako:
Od 6—26. juna svako može da se prijavi za bilo koji domen Za svaki domen gde ima više prijavljenih, održava se aukcija pa ko da više Od 17. jula stvari idu normalno, k’o prvi zatraži, dobije domenDetaljno objašnjenje cele fešte postoji i na zvaničnoj NIC.me stranici, pa ako imate viška keša, izvol’te, žurka baš obećava. Društvo će vam praviti sitna ekipa tipa DIGG, Skype, Apple, Microsoft itd. ;)
Kod Dragane u potpisu sam primetio zanimljiv link koji kaže hajde da se igramo! Nije baš da igram igrice, ili je to deo predizbornog PR-a, ali volim svako novo čedo na našem Internetu. Pa krenimo sa igrom…
Na prethodnom FuturADu slušao sam zanimljivo predavanje o ovakvim sajtovima i načinu oglašavanja na istim, veliki broj korisnika x zavidna suma vremena provedenog na istim sajtovima (pogotovu ljudi koji rade u javnim službama hehe :D) predstavljaju dosta dobru oglašivačku priliku, pogotovu ako su u pitanju brand awareness/positioning kampanje.
Da ne detaljišem o samom oglašavanju u pitanju je nova domaća krckalica vremena iza koje stoji naša savršena drugarica Dragana. Biće zanimljivo videti kako i koliko će ovi sajtovi rasti u Srbiji obzirom da u Hrvatskoj recimo imaju dosta solidnu posećenost. Konkurencija, bar ono što sam ja video je užasna, makar vizuelno, a tu su i igrice.karike.com kao deo najveće društvene mreže u nas. Ne znam koliko je posećen taj sektor, pitajte Dejana, ali verujem da će i kod nas obzirom na sve veći broj mladje populacije sa broadband Internetom imati svojih 15 mb slave i doći u sam vrh po posećenosti sajtova u Srbiji. Ostaje da vidimo. Do tad igrajte omiljene Igre Igrice na jednom mestu!
PS. Trenutno se podsecam Sege i Sonica, eh to su bili dani, cekam i SuperMaria. Btw, nadam se da Nemanja neće ovo da pročita
Na ovogodišnjem Web.Startu trebalo je da držim dve prezentacije - jednu uopšteno o tome šta radimo, kako radimo i šta smo naučili razvijajući i prodajući activeCollab. To je bila the prezentacija i nadam se da se ljudima svidela. Trudio sam se da prezentacija bude otvorena i da ispričam neke stvari koje ne možete pročitati na internetu.
Druga prezentacija je trebalo da bude kratko, desetominutno predstavljanje activeCollab za vreme jedne od pauza. Genije kakav jesam uspeo sam da promašim sopstveno predavanje (nisam znao kada je i zakasnio). Talenat, šta reći…
Kako bih se koliko toliko iskupio kačim najvažniji slajd iz prezentacije:
Dragan i Maratz su se potrudili i obukli učesnike konferencije. Croportal + SuperAwesome teez na delu:
Photo by Maratz. Plus jedna Croportal solo:
Pisaću još o konferenciji kada malo dođe k sebi. Ovo je samo kratko, slikovito javljanje.Jedna od mojih vrlina (ili mana, kako bi mnogi rekli ) je da sam (previše) organizovan; jedan od principa koje jako volim je “uradi to jednom (kako treba)” - od programiranja, pa sve do svakodnevnih aktivnosti, kao što je unos kontakta (u telefon, Outlook ili web aplikaciju).
Mobilni telefon je ionako postao centar dnevnih događaja: preko njega ste dostupni, tu su vam kontakti i kalendar, beleške, mailovi. No, ma kako veliki ekran i tastatura bili (ponosni sam vlasnik Nokia E61 telefona), korisno je, iz više razloga, imati kontakte i negde drugde:
Zbog sigurnosti - kopija podataka nikada nije na odmet Zbog lakšeg prebacivanja podataka na novi telefon; ma koliko kupovina novog telefona nije česta operacija, dešava se Zbog lakše manipulacije podacima, koja je preko “pravog” računara daleko udobnija nego na samom telefonu Zbog pristupa tim podacima kada vam telefon nije tu (retko, ali dešava se)Godinama već koristim Plaxo service, koji je i u besplatnoj varijanti “dovoljno dobar”. No, od samog starta imam zamerke na njega:
spor je; ma koliko verzija pravili i dogurali do njega, sam web interface je spor i nezgrapan. Nema trenutnog odziva, i generalno nisam zadovoljan potreban je računar, sa drajverima za kabl/bluetooth ili neku drugu vezu sa telefonom potreban je Outlook instaliran; ovo je u eri GMAIL-a prosto artefakt - i zbog instalacije, i zbog licenci.Da budem dovoljno pošten, i većina drugih rešenja koja se bave sinhronizacijom podataka sa mobilnim telefonom su daleko od savršenog; tako i “logični izbor” za vlasnike Nokia telefona, Nokia PC Suite je blago neupotrebljiv bez Outlooka - način i kvalitet manipulacije podacima direktno iz PC Suit-a je tužan (ako i zanemarim to što mi paket instalira sve i svašta bez pitanja, postavlja razne servise da čuče u sistem ćošku, što me dodatno nervira ).
Pre nekoliko dana sam otkrio ZYB - izvanredan mali web servis za sinhronizaciju telefona. Većina gornjih zamerki je otklonjena:
Servis je besplatan i registracija je trivijalna; broj podržanih telefona je ogroman Za sinhronizaciju se koristi SyncML tehnologija, koju podržavaju svi moderniji telefoni Podešavanje telefona (barem za Nokiu E61) se svodi na prijem i snimanje servisnog SMS-a Računar/Outlook nije potreban; komunikacija telefon ZYB je direktna, tj. preko GPRS / 3G / Wireless-aPrva sinhronizacija je prošla vrlo brzo i dosta dobro; naša slova su podržana i sve je prošlo skoro savršeno; “skoro” jer sam izgubio taskove (to-do items) jer se oni računaju kao kalendarski događaji, imali su datum dospeća (due date) u prošlosti, a prilikom sinhronizacije kalendara, ZYB ne sinhronizuje događaje starije od nedelju dana u prošlosti (prijavio sam ovo kao bug).
Zato, obavezno backup pre prvog eksperimentisanja
Pored gornjih, ZYB nudi i druge servise - uvoz vašeg adresara sa Gmaila, zatim eliminacija duplikata; takođe, možete se “povezati” sa drugim ljudima čije mobilne telefone imate u adresaru (neizbežna socijalna komponenta u svim novijim Web 2.0 sajtovima, na svu sreću nenapadna).
Još jednom, servis je u beta fazi, i možete očekivati nestabilnosti; takođe, postoji doza skepse da li izložiti svoje podatke nepoznatim sajtovima; ja sam tu fazu prevazišao još davno, kada sam prešao na Plaxo a na vama je da odlučite hoćete li to uraditi ili ne.
Za sada, preporuka.
U zadnjih par dana sam poslao 2 maila vezana za posao firmama kroz kontakt forme na njihovim sajtovima. U oba slučaja sam dobio potvrdu od njihovog sistema da je poruka primljena i prosleđena gde treba.
Juhu! Ovo je stvarno bitan korak. Ako forma na vašem sajtu ne šalje ovakva “Šta se upravo desilo i šta dalje?” obaveštenja trebalo bi da ih dodate. Značajno unapređuju korisnički doživljaj jer korisniku jasno govori da je sve u redu i kako će se razgovor nastaviti.
Međutim, ono što u oba slučaja nisam dobio je tekst MOJE poruke. Nije najvažnija stvar na svetu, ali kada je priča vezana za posao voleo bih da imam celu diskusiju u logovima. Ovo je možda samo moj trip, ali mislim da ne bi bilo loše da na dnu poruke sa obaveštenjem o prispeću stoji i:
You wrote:
– Tekst moje poruke –
Bio bi to fin detalj.
U periodu od 8. do 10.5. na dva kraja bivše Juge odvijaju se dva vrlo interesantna događaja vezana za IT scenu generalno. I oba događaja su druga po redu… Elem, u znaku dvojke su konferencije Web.Start i Glocal.
Web.Start je posvećen web preduzetništvu i tokom dva dana (08. i 09.05.) će okupiti ljude koji se bave razvojem novih usluga, pokreću sopstvena preduzeća i (naravno) traže finansijere za svoje projekte, kao i one koji su spremni da (pod određenim uslovima) ulože novac u perspektivne web poslove. Prošle godine sam stekao puno pozitivnih utisaka vezanih za konferenciju, pa sam se zato ove godine isplanirao tako da ispratim oba dana konferencije a da u Zagrebu provedem i dobar deo srede i subote te sedmice.
Prvi dan Web.Starta je tehničkiji, a iz mora predavanja & predavača meni nekako najzanimljivije deluju teme o kojima će pričati Marko Dugonjić Maratz (Šta korisnici žele?), Senko Rašić (Firma 2.0), Ivan Brezak Brkan (Novinari i ostala gamad - koja nam je prijeko potrebna), te Vuk Ćosić (Pisanje.com). Tokom drugog (Biz) dana pažnju mi “na papiru” privlače Andrej Nabregoj, Nicole Simon i Andraž Tori. Siguran sam da će i mnoga druga predavanja biti vrlo korisna i zanimljiva, a na spisku predavača i rasporedu predavanja možete svakako naći nešto što će vama privući pažnju. Prijavljivanje za prisustvo konferenciji traje do samog početka, tako da još imate vremena da odlučite da dođete u Zagreb makar na jedan dan…
A konferencija koju ću propustiti - Glocal 2.0, počinje takođe 08.05. a traje tri dana. Održava se na New York univerzitetu u Skopju i posvećena je fenomenu bloga. Kompletan program možete preuzeti klikom ovde, a pored raznih tema o kojima će se govoriti i diskutovati poput odnosa blogosfere i društvenih medija, građanskog novinarstva, uticaju weba 2.0 na mejnstrim medije ili cyberfeminizma u doba blogova, posebnu pažnju privlači nekoliko imena. Prvog dana će glavno predavanje održati Robin Hamman sa BBC-a koji će pričati o blogovanju i društvenim medijima, drugog dana, na temu vezanu za merenje uticaja blogova, govoriće Dragan Varagić, a trećeg dana (koji je posvećen kulturi i identitetu u online društvima) o parazitoidima će pričati Marcell Mars. Na kraju će biti održane i dve radionice namenjene onima koji žele da nauče neke tehnike vezane za blogovanje.
Sad, kad sam malo pažljivije pogledao program obe konferencije, žao mi je što ne mogu biti na dva mesta istovremeno. Voleo bih da mogu makar trećeg dana stići u Skopje, ali na žalost to nije izvodljivo… Možda jedino da zamolim organizatore raznih zanimljivih dešavanja da se u narednim instancama koordinišu i izbegnu preklapanje.
Kao društvo obožavamo da uzmemo nešto što već postoji, promućkamo, kombinujemo, povežemo i zakrpimo da bismo na kraju dobili nešto potpuno novo. To smo oduvek radili, a sada je cela stvar postala još dostupnija i zanimljivija zahvaljujući jednostavnosti baratanja digitalnim sadržajem i mogućnostima objavljivanja naših kreacija.
Okruženi smo remiksima i oni nam omogućavaju da neke dobro znane stvari doživimo na novi način. Evo samo par primera:
Naše lokalne zafrkancije - Sinan of a Down i Bobo Smrade Refresh nekih dragih nam stvari - Pink Floyd Vs. Eric Prydz - The Wall Bush i Blair u duetu - Gay Bar i Endless LoveProblem je što zakon ne prati način na koji ljudi koriste sadržaj i uvek drži stranu autoru originalnog dela, čak toliko da sputava kreativnost i razvoj novog sadržaja. Od gore navedenih klipova samo remix Pink Floyd stvari je legalan jer je konsultovan autor originalnog dela i dobijeno odobrenje za kreiranje izvedenog dela.
Tehnički, ja mogu da popasem tužbu zbog ove moje kreacije (interna šala):
Niti sam konsultovao autora niti imam odobrenje ljudi na slikama da mogu da uradim šta sam uradio. Mislim da neće biti problema pošto su ljudi i s jedne i s druge strane objektiva moji prijatelji i poznanici, ali opet - kreirajući novi sadržaj od postojećeg bez dozvole i učinivši ga dostupnim na netu ja sam prekršio zakon.
Ukoliko kreirate sadržaj, u bilo kojoj formi i nemate problem da neko ko poželi može da ga iskoristi u nekom izvedenom delu koristite Creative Commons licence. Pomoću njih jasno možete naznačiti vaša prava i uslove pod kojima sadržaj može biti korišćen (attribution, non-commercial use only, share alike).
Ljudima može svašta pasti na pamet, a u budućnosti će još lakše biti naći sadržaj koji se može slobodno miksovati. Zašto ih sputavati ako imaju nešto da (po)kažu?
Možda uskoro vidite neku vašu fotku u stripu, muziku koju ste kreirali kao podlogu klipa koji promoviše probleme globalnog zagrevanja, vašu pesmu kao podlugo za odjavnu špicu serije… Pustite ljude da miksuju i uživajte u stvarima koje naprave.
PS: Ovo ne znači da apsolutno sve što napravite mora biti dostupno za remiks, ali neke stvari su ipak bolje kada su slobodne.
Tek kada ste pomislili, dobro je otarasio sam se svih IM-ova, ostao je jos po koji social network i to je sve od mojih online krckalica vremena, pojavi se nesto kao sto je Facebook chat i dovede vasu produktivnost pod ozbiljan znak pitanja…
Ono što zabrinjava jeste činjenica da po ulasku na sajt imate prilično veliki broj ljudi koje poznajete, što kombinovano sa čuvenim Facebook konceptom, pronadjite stare prijatelje zaista može da odnese puno vremena. No, treba obratiti pažnju i na sledeće činjenice, stari prijatelji jesu zanimljiva stvarčica, ali neko vreme, poslali ste im par poruka, imate ih u prijateljima i superstrava, i bojim se da će i chat kao i svi Facebook servisi biti samo privremena zanimacija. Na kraju krajeva i MySpace je u jeku svoje popularnosti lansirao čuveni IM, pa… da li se neko toga još uvek seća?
Opet, FB je ozbiljan igrač, i ako uzmemo za činjenicu da gomila ljudi koja ne koristi ozbiljnije email, koristi isti i to intezivno, postoji mogućnost da će i FB IM ukoliko razvije i neku desktop aplikaciju, poput gTalka postati dominantan instant messenger. Inače sama chat aplikacija neodoljivo podseca na gTalk integrisan u Gmail, naravno sve to našminkanije i uklopljeno u FB koncept. Korak napred je učinjen u tzv. popout prozoru gde FB chat liči na kakvu desktop aplikaciju, i to sve jako dobro radi, te se i postavlja pitanje potrebe za istom.
Dve krajnosti, uspeh ili propast, i posredi svega toga i još jedna konkurentska bitka u pohodu ka korisnicima, ovoga puta Google i Facebook. Šta drugo reći osim stay tuned!
Konferencija eTrgovina 2008 je moja prva eTrgovina. Razlog je u tome što sam prethodnih godina imao ispitne rokove u ovom periodu, što je mene kao malog fluffy štreberka odvraćalo od ideje da posetim ovu manifestaciju. I moram priznati da sam pogrešio…
photo provided by Marinowski
eTrgovina nije samo još jedna konferencija, i to je verovatno razlog zašto ovo dešavanje traje toliko koliko traje. I sam priznajem da sam hteo da slušam dosta predavanja, ali za razliku od većine konferencija ovde su predavanja naspram networkinga u drugom planu. Poslušao sam samo Stevu i neku devojku koja je pričala o Creative Commonsu i to je sve od mene, ali ono što se dešavalo van tih predavanja učinilo ovu konferenciju jednim od najlepših stvari koje su mi se u poslednje vreme desile.
Paklenu ekipu na eTrgovini sačinjavalo je DPT društvance: Ilija, Nixa, Godža, Flylord, Marinowski i moja malenkost aka Y&H team featuring jako puno ljudi sa domaće web scene, bolje da ih ne pobrojavam jer ću nekoga sigurno zaboraviti. Verovatno glavni krivac za fantastičan provod jeste Igor (Marinowski), koji je inače sa Palića i koji nas je uveo u tajne ovog jako lepog mestašceta. Ispitali smo neka zanimljiva mesta, degustirali gde god je to bilo moguće na Paliću (mislim da je prosečan unos tečnosti ova tri dana nekih 10 litara po čoveku ), i na kraju imali priliku da se uverimo u zaista sjajne fotografske sposobnosti našeg domaćina. Ti photo sessioni na Paliću su bili verovatno nešto najzabavnije što mi se desilo u proteklih par godina, svo vreme smo se kidali od smeha, a već po Internetu i kruže slike koje će na najbolji način to preneti. Pored Palića imali smo priliku da posetimo i čuveni Vinski Dvor (to se svake godine inače posećuje) i posetimo vinski podrum jednog od poznatijih majstora vina u ovom kraju. Da zabavi ne bude kraja doprinela je i moja prva interakcija sa Nintendom WII koji je ispostaviće opravdano užasno zabavna i zarazna stvar i novi sastojak u mojoj wishlisti. Ako možete da ga kupite, kupite ga! Igrice možda jesu skupe, ali gde su mladi tu je i šega
Neću previše detaljisati jer neke stvari se i teško mogu opisati, ono što stoji iza svega jeste da sam se odmorio, jako lepo proveo (i ako u Subotici četvrtkom posle 1 jako teško nešto da radi), ponešto naučio i povezao sa dosta ljudi koje do tad nisam znao a rade neke vrlo zanimljive stvari na srpskom Internetu i šire. Ovo je učinilo eTrgovinu novim MUST DO dešavanjem u mom godišnjem planeru (pored BizBuzza), i kao što rekoh jednim jako divnim iskustvom. Zahvalnost pre svih ide Igoru, kao vodiču i Flajku koji se cimao sa baba Radojkom (ništa intimno) a zatim i ostatku Y&H tima na svemu. Hvala drugari i vidimo se sledeće godine (ako bude Interneta ako ne onda refugee camp) i zapamtite: “Niđe veze!”